U svom vremeplovu kroz sedam desetljeća Dubrovačkog vjesnika došli smo do 1958., točnije do 7. ožujka 1958. kad je u 389. broju 'Dubrovačkog' objavljen sljedeći tekst: „Kad stihije nestane…“ s podnaslovom „Zabilježeno na zboru u Grudi“:
Vijuga grbava cesta, penje se i spušta u sivom snježnom jutru. Bijele se padine, polegla magla na vrhove brda, - izostala je svakidašnja slika sunca kako kao nabodeno sjedi na vrhovima Konavoskih brda i grije. Rijetko se susreću ljudi, - vjetar se hrva s krošnjama, nanosi pahuljice i mreška bistru vodu poplavljenog Konavoskog polja.
Jutro je u Konavlima. I dan je odmora. U selu se oglasilo i zvono. Odazvala se prošlost i staračkim korakom pošla mu ususret… A u dvorani zadružnog doma - pljesak… Teče zbor, odzvanjaju riječi dvoranom: o industriji, o poljoprivredi, o selu našem nekad i sad… A domaćini slušaju, pogledi su uprti u govornike, pod sjedim vlasima roje se misli…
…“Evo i ovaj dom je zadružni i sram ga ne bilo da je usred grada… cesta je asfaltirana… elektrika trperi… polje se meliorira… - sva je to zadruga… Nije danas Gruda ono što je nekad bila.
A u buduće poljoprivreda će iz svojih sredstava stvarati akumulaciju i tako osiguravati brže unapređenje i povećanje poljoprivredne proizvodnje. A i društvena zajednica ulagat će se u poljoprivredu više nego do sada. Ulagat će više, ali i tražiti učešće većeg broja i socijalističkih organizacija i pojedinaca u naporima da se poljoprivreda podigne na viši stepen, da se zemlja obrađuje na moderniji način.
Plodna zemlja Konavoskog polja može obilato roditi kad se pošteno znojem nalije. I kad se stihija vode obuzda. Rađalo je polje i hranilo, generacije su na njemu nikle, generacije su s njega crple snagu za život, generacije će je i dalje crpsti. Jer, dosta je još zdravih, jakih ruka u Konavlima. Pa kad zadružna svijest još više ojača… he, he, prijatelju, kako to reče jedan postariji Konavljanin, bit će ovo mala Kalifornija.
Vizija polja proteže se u nedogled: Konavočica je obuzdana, u korito je stjerana, kanalima teče voda, natapaju se površine… Rade i zadrugari i privatnici - sve je u divnom naponu, sve stremi jednom cilju: da proizvoda bude više, da radnom čovjeku bude bolje. Ne mora biti seljačka radna, nije ona jedina preko koje se mogu stvarati zadružni odnosi na selu. Ovako ili onako, neće oni stvarati u kancelariji, stvarati će se oni ovdje, u ovom selu, na ovom polju kome je ovo posljednja godina što stihija na njemu caruje…
Slušaju ljudi i klimaju glavama, susjed se obraća susjedu. I izmjenjuju mišljenja usput do gostionice, gdje se po dobrom starom običaju svrati pred ručak da se čašici oda priznanje.
I stari je Pero krenuo kući.
- Nećeš više, zadnji ti je ovo put, - proprijetio je stari Pero štapom vodi što se mreška na polju. Proprijetio joj je staračkim glasom, a mladenačkim zanosom. I nastavio putem kući. Polako, bez žurbe. Jer, nedjelja je, i dan je odmora, praznik. I zbor je danas bio. Ljudi su se pošteno izrazgovarali. Dvostruki je danas praznik.
Daleko iza okuke ostala je Gruda. Sa svojim brigama, željama i ljudima. I poljem na kome stihija po posljednji put ugodno je: pa cesta kao da je ravnija, automobila kao da rupe ne preskače, i horizont je bistriji. Bez oblačka se proteže u ravnoj crti kao i perspektiva života i napretka u „Dolini lijepih ljudi“.
Iz arhiva:
‘NESAKUPLJENE‘ MASLINE, NEOBRANI ROGAČI, ZAPUŠTENA ZEMLJA Na Šipanu se starost na starost oslanja, jedini spas je turizam
DUBROVČANI NA FESTI U NEW YORKU 1971. Para da će dvije prave ženske, a ne 'mantenute', biti nominirane za festanjule
HIPIJEVCI U ŽUPI DUBROVAČKOJ Idu dani drogirani, ode Oto da se ota, ode Moto da se mota...
ŠTO JE KIDALO MREŽE U VELIKOM MOLUNTU? Među ribarima se proširila priča o zloduhu nastradalog pomorca koji je probuđen iz vječnog mira
MISTERIJ S NEKOLIKO ZAPLETA I OBRATA Traži se vlasnik 19 tona švicarskog maslaca uskladištenog u Komolcu
KRALJICA ELIZABETA II. U GRADU Dočekana na Pilama, zadržala se u Dvoru, obišla je zidine, Pomorski muzej i ljekarnu Male braće, Dubrovčani je srdačno pozdravili na Stradunu
ZIMSKI RAZGOVORI U GRADSKOJ KAVANI 'Svi se tužimo na njega: selo, skupoća - idemo svi iz Dubrovnika, svejedno kuda i gdje. A ipak, kada vlak polazi iz Gruža, nema u njemu ni jednog Dubrovčanina'
AKCIJA 'MIR I DOBRO' IZ 1971. U stanu u Šipčinama spavali s engleskim bombama iz Drugog svjetskog rata, samo pukom srećom izbjegnuta tragedija
Majka s djetetom uletila u Dječji vrtić u Gružu te išamarala dječake i djevojčice
U noći s ponedjeljka na utorak na području grada uhićena 24 "čupavca"
ĐIVULINOV NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR IZ 1968. U 'Triješću' za doček učinjena čudesa, a u gradu jadno i nevoljno 'izšćerana' Stara, a dočekana Nova