StoryEditor
DubrovnikREPORTAŽA |

ALKOHOL TEČE U ZIMSKO GRUŠKO ‘VEČE‘ Prosječno na svakih stotinu metara u Gružu dolazi po jedno svratište vinsko, pivsko i rakijsko...

Piše PSD.
27. veljače 2020. - 14:19
Arhiv Dubrovačkog vjesnika
Reportaža „Zimsko veče Gružem teče“ autora Ante Bautovića objavljena u 1011. broju Dubrovačkog vjesnika 3. ožujka 1970. donosi sliku ovog dubrovačkog kvarta nastaloj prije točno pola stoljeća.

A teče i vino, pivo i rakija: šljivovica, lozovača, klekovača, „belja“ i ljuta - sve od autobusnog kolodvora (ko li mu samo takvo ime dade!) pa do željezničke stanice. I što veče dalje odmiče to u čašama maligani sve više rastu dok temperatura po Celzijusu pada, jer se sjeverac, pomahnitalo, s hercegovačkih brda, u naletima, obrušava koridorom preko Rijeke dubrovačke.

Zimomorni bježe bliže toplih peći, grijalica i štednjaka, pijandure bliže šanka, a prijateljice noći k“crvenom feralu“, svom staru svakodnevnom gnijezdu, na raskršću iza solske baze.

Studen štipa za ruke i obraze, ništa ne pomaže ni topao kaput, ni rukavice, a na peskariji, pod vedrim nebom, tetura se jedan mlad delija, brkajlija, razdrljenih grudi i razbarušene kose. Uzalud pokušava odrediti pravac kretanja, nogu mu otkazale poslušnosti pa izvodi kan-kan u vladstitoj režiji. Malo po strani drug mu, valjda, gnusi pijacu i prijeti se Rajki, imitirajući Burduša, „odlazi, odlazi“…
Tko ima tu šta da pita, pa nam ne preostaje ništa drugo nego da pođemo svojim putem. Ostavljamo dva „mokra brata“ da se snalaze kako znaju i umiju, držeći se stare narodne mudrosti: ostavi pijance na miru!

Od Kantafiga do hotela „Stadion“, na razdaljini od oko tisuću i pet stotina metara poredalo se dvanaest gostionica, restorana i kafana. Gruška luka umire, ali, gle čuda, ono što se s njom rodilo (kao što je to uostalom slučaj kod svih morskih luka na svijetu) ne odlazi zajedno s njom. Naprotiv, mada je ovdje sada mornara mnogo manje nego što ih je bilo nekada, u kraljevstvo Bahusovo hrle stotine novih pripadnika puka našeg domaćega, mladoga, ovoga puka još nestasalog…

Prosječno na svakih stotinu metara u Gružu dolazi po jedno svratište vinsko, pivsko i rakijsko, a cijeli ovaj stari radnički kvart ima samo jedan kinematograf hladan i do zla boga loše ozvučen, a nema ni doma kulture ni sportske dvorane, nema ništa što je nasušna potreba omladine osim jedne svijetle tačke - prostorija socijalističkog saveza koje ne mogu u potpunosti zadovoljiti sve kulturno-zabavne potrebe. Pa kuda će onda mladići i djevojke?

U zadimljenoj betuli teku životne ispovijesti starih morskih vukova koji su brazdali sva mora i oceane, nižu se uspomene, u krugu, kao na vrtuljku, počinje se od luke i s lukom završava. I još samo malo treba pa da ona bude samo zapis u uspomeni, da je pokopamo kao mrtvaca i gotovo.

Takve su, eto, puste sudbine.

A, vidite, te proklete sudbine već decenijama pritišću Gruž i kako god on okrene nikako da s njima na kraj izađe.

Gružane teroriše čađ, dim i smrad, ovdje teku vode prljave i mutne, vode odvratne što zagađuju more u zalivu, a o industrijskoj zoni u Komolcu pričam ti priču.

Jedno crno, molim, naručuje vinopija.

Jedan vinjak!
Jedan konjak!
Duplu ljutu…

Alkohol teče u zimsko veče kao da se njime želi zatomiti tugu, kad rasprede priču drug drugu kod Nikole, kod Adema, kod Ilije.
A u luci, koja je makar i na izdisaju, i ne moraju baš uvijek biti tužne. Nove vrijednosti što ih stvara društvo otvaraju i nove perspektive i zar se mora vječito gledati kroz jedan prozor u svijet. Gruž to zna. Čak vrlo dobro zna kao što je i pokazao nedavno na referendumu za školstvo.

Ostao je barjaktar.

Slične takve barjake, prvijence, razvijao je već ko zna koliko puta do sada, u hodu vremena, počevši tamo od onih dana kada je radnička klasa na ovom prostoru pod Nuncijatom rasplamsala svoje crvene baklje.

Ovo subotnje, zimsko, veče Gružem teče u sivilu, mrtvilu, teče veče bez vozova, bez brodova, u svoje luke spasa uplovljavaju samo oni zbog kojih je i niklo dvanaest stajališta na njihovom križnom putu.

A ja kažem: dole hramovi vinski, pivski, rakijski - živio Gruž, barjaktar! Ante Bautović

Iz arhiva Dubrovačkog vjesnika:


OVAKO SMO U PROŠLOSTI SAVJETOVALI DOMAĆICE Kako zabaviti živahnu djecu, kako se riješiti mrlja od kave, kako naoštriti istupljene nožice...
PODUZEĆE "JEDINSTVO" NAŠLO SE PRED VELIKIM PROBLEMOM Stradalo više od 10 posto od ukupnog broja stonskih kamenica
GRUDA SA SVOJIM LJUDIMA, BRIGAMA I ŽELJAMA Jutro u Konavlima, u ‘Dolini lijepih ljudi‘ koja može postati ‘mala Kalifornija‘
‘NESAKUPLJENE‘ MASLINE, NEOBRANI ROGAČI, ZAPUŠTENA ZEMLJA Na Šipanu se starost na starost oslanja, jedini spas je turizam​
DUBROVČANI NA FESTI U NEW YORKU 1971. Para da će dvije prave ženske, a ne 'mantenute', biti nominirane za festanjule
HIPIJEVCI U ŽUPI DUBROVAČKOJ Idu dani drogirani, ode Oto da se ota, ode Moto da se mota...​
ŠTO JE KIDALO MREŽE U VELIKOM MOLUNTU? Među ribarima se proširila priča o zloduhu nastradalog pomorca koji je probuđen iz vječnog mira
MISTERIJ S NEKOLIKO ZAPLETA I OBRATA Traži se vlasnik 19 tona švicarskog maslaca uskladištenog u Komolcu
KRALJICA ELIZABETA II. U GRADU Dočekana na Pilama, zadržala se u Dvoru, obišla je zidine, Pomorski muzej i ljekarnu Male braće, Dubrovčani je srdačno pozdravili na Stradunu
ZIMSKI RAZGOVORI U GRADSKOJ KAVANI 'Svi se tužimo na njega: selo, skupoća - idemo svi iz Dubrovnika, svejedno kuda i gdje. A ipak, kada vlak polazi iz Gruža, nema u njemu ni jednog Dubrovčanina'​
AKCIJA 'MIR I DOBRO' IZ 1971. U stanu u Šipčinama spavali s engleskim bombama iz Drugog svjetskog rata, samo pukom srećom izbjegnuta tragedija​
Majka s djetetom uletila u Dječji vrtić u Gružu te išamarala dječake i djevojčice​
U noći s ponedjeljka na utorak na području grada uhićena 24 "čupavca"
ĐIVULINOV NOVOGODIŠNJI RAZGOVOR IZ 1968. U 'Triješću' za doček učinjena čudesa, a u gradu jadno i nevoljno 'izšćerana' Stara, a dočekana Nova
 
#70 GODINA DUBROVAčKOG VJESNIKA
loading...

Izdvojeno