Posljednji put je Krležu igrao 2013. Tada u ulozi baruna Lenbacha u drami „U agoniji“, u režiji Joška Juvančića. Pred iskusnim članom ansambla dubrovačkog teatra Franom Perišinom nakon šest godina ponovno je Krleža, ponovno na velikoj sceni Kazališta Marina Držića. Ovaj put riječ je o naslovu „Adam i Eva“ u režiji Helene Petković. Nakon premijere koja je na rasporedu 31. svibnja, slijedi repriza 1. lipnja. Početak izvedbi je u 21 sat.
MALI ZAMOR MATERIJALA
Nije Vas dugo bilo na pozornici?
Dvije godine. Rekao bi Krleža da je to „nesporazumak uslijed krive premise“. Nisam ja nikad ni otišao. Ja sam zadnje napravio „Dušu od krumpira“ Rade Jarka i redatelja Ozrena Prohića koji je odličan režiser. Bili smo s time u Splitu, Osijeku i tako dalje. Što je bilo? Neke su privatne stvari tu posrijedi, neka razilaženja u poetsko-poslovnom smislu. Valovita je situacija baviti se kazalištem – ide gore-dole – to je jednostavno tako. Iza mene je sadržajno 39 godina rada, 35 službeno u radnoj knjižici tako da je došlo do malog zamora materijala. Ja sam se zadnjih par godina dosta potrošio u sapunicama, snimio sam nekih 400 epizoda.
Vratili ste se zapravo početkom godine reprizom komada „Ljubavnik“?
To je bilo stresno jer smo imali pauzu sedam godina. Drugi sadržaji uđu u glavu, ali kako je Glorija Šoletić, moja najdraža i najbolja partnerica, s njom mogu 'glumiti leđima', da je ne gledam… Mi smo dobili četiri službene probe, nije bilo dovoljno termina ni prostora, ali smo preduhitrili to, onda smo se nalazili sami, gledali DVD, ponavljali tekstove par dana i u roku od sedam dana sve osvježili. To su kratke Pinterovske replike, ja moram znati njezin tekst, a ona moj.
I onda su stigli "Adam i Eva"?
Da, meni je to iznenađenje jer sam mislio da na mlađima svijet ostaje i da im treba dati šansu. Odigrao sam dosad više od 150 predstava, ali je uvijek izazov kad je nešto novo. Ovu poetiku i ključ pronašla je sinjorina Helena koja je vrlo talentirana.
Cijeli razgovor pročitajte u tiskanom izdanju Dubrovačkog vjesnika