StoryEditor
Hrvatskaodlazak borisa dvornika, legende hrvatskog glumišta

Ode Roko Šunji

Piše PSD.
24. ožujka 2008. - 10:01

Split bez Borisa ne bi vrijedio ni pedeset posto...

Tako je o Borisu Dvorniku u svojim “Facama” još davno zapisao kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev, još jedan od splitskih značajnika, koji nas je hirom sudbine fizički napustio iste uskršnje večeri kad i Boris Dvornik, jedna od najpopularnijih osobnosti koje je Split imao od Dioklecijana naovamo.

Umro je kultni filmski, televizijski i kazališni glumac, jedan od simbola Splita i Dalmacije, živi spomenik i tumač njezine riči i mentaliteta, prvak regionalnog glumačkog izričaja, prihvaćen i prepoznat kao jedinstven u svim krajevima Hrvatske i negdašnje države, koji je svoj lik i snagu glumačke ekspresije ugradio u osamdesetak filmova i petnaestak TV serija te nebrojen niz predstava u kazalištu, u kojem debitira od malih nogu.

Rođen u Splitu 16. travnja 1939. godine (nedostajalo mu je tri tjedna do 70. rođendana) u obitelji drvosječe, školovao se kao električar, završio glumačku školu u Novom Sadu te se upisao na zagrebačku Kazališnu akademiju.

Kao glumac počeo je u splitskom Kazalištu mladih, rasadniku mnogih istaknutih dramskih umjetnika, s kojima je kasnije dijelio glumački kruh na sceni splitskog HNK te na filmu i TV. Kad je 1960. kao debitant snimio glavnu ulogu u kultnom filmu “Deveti krug” Francea Štiglica, jedanom od najvažnijih filmova ondašnje jugoslavenske kinematografije, Boris Dvornik je lansiran u zviježđe prvih imena hrvatskog glumišta.

Njegova je zvijezda posljednjih pedesetak godina, zahvaljujući prije svega ulogama u TV-serijalima malo(velo)mišćanske inspiracije Miljenka Smoje, još jednog od legendi istog podneblja, uživala veliku popularnost među širokom publikom zasjenivši mnoge velikane filmske i kazališne umjetnosti. Postao je ikona podneblja, u kojem je ostao do kraja života odbijajući sve pozive iz metropole i specijalizirajući se za likove iz regionalnog repoertoara, snažnih sudbina i univerzalnih znakova.

U komedijama i ratnim spektaklima (“Martin u oblacima”, “Prekobrojna”, “Lito vilovito”, “Kad čuješ zvona”, “Ljubav i poneka psovka”, “U gori raste zelen bor”, “Bitka na Neretvi”, “Sutjeska”...), koje su uslijedile nakon “Devetog kruga”, kao glumac sjajnog refleksa postao je za publiku prototip fetivog Dalmatinca, koji se u svim prilikama i na svim terenima snalazi zahvaljujući urođenoj prštavoj duhovitosti i živopisnosti karaktera, odrazu jedne neuništive kolektivne svijesti, koji osvaja šarmom i plijeni okretnošću.

Bio je za tadašnje prilike jedna od vodećih velikih zvijezda jugoslavenskog filma, zajedno sa Ljubišom Samardžićem, Milenom Dravić i Batom Živojinovićem, s kojim je početkom samostalnosti hrvatske države imao oštru prepisku, a i sam se angažirao kao saboirski zastupnik u političkom životu samostalne Hrvatske. Osobito je razvio prijateljstvo sa redateljhem Antunom Vrdoljakom, koji je režirao neke od filmova u kojima je tumačio pretežito glavne uloge, a za neke od njih dobio i prestižne nagrade u Puli i drugdje.

Nepodijeljene simpatije publike Boris Dvornik zahvaljuje ipak prije svega tumačenju Roka Prča i Meštra, konobara i brijača Smojinih mega-serija “Kronika o Malom mistu” (1970./71.) i “Velo misto” (1981.), zacijelo najboljega što HTV ima u svom dramskom arsenalu, a i danas se rado gleda na malim ekranima. Ako je Smoje bio glasnogovornik maloga puka Boris Dvornik je svojim likom vjerodostojno tumačio sve te dalmatinske osobnosti, koje su izazivale emocije i stekle veliki krug obožavatelja. No, sjajkne su i njegove kireacije u sertijala “Ča smo na ovon svitu”, “Čovik i po”, “Kapelski kresovi”, “Zagrljaj” i druge, sve do “Ponosa Ratkajevih”, serije koja je još aktualna na HTV.

Izabravši rodni Split kao sudbinu povremeno je, u zrelijim glumačkim godinama češće, nastupao na daskama HNK i Splitskog ljeta tumačeči ne samo likove iz Smojinog i Uvodićevog kruga već i likove iz tzv. ozbiljnog repertoara (Strindberg, Williams...). I u mirovini nije mirovao već se, odan glumačkom pozivu i ne dodoljevši fascinaciji scene, najčešće u karakternim iskazima, bavio novim projektima, ne pristajući na kraj karijere iako ga je posljednjih nekoliko godina bolest ozbiljno nagrizla i, nažalost, prerano dokrajčila.

Umro je glumac koji se rijetko rađa, rasni Mediteranac koji – po vlastitom iskazu – živio i mislio Dalmaciju, koji je već za života postao sinonim Splita i Dalmacije, njihova legenda i svakodnevnost. U Splitu je u 69 godini preminuo poznati splitski i hrvatski glumac Boris Dvornik.

Posljednji ispraćaj je u srijedu u 15.30 na Lovrincu.

Jakša Fiamengo

Izdvojeno

08. kolovoz 2020 03:08