StoryEditor
Hrvatskaposljednji mohikanac

Bi li Imunološki zavod mogao pomoći Hrvatskoj u borbi protiv (korona)virusa? Zoran Kalinić: Kad bi dopustili, prvi lijekovi stigli bi za godinu i pol

Piše Zoran Šagolj
25. ožujka 2020. - 16:35
Damir Krajac/Cropix

tkako nas je snašla pandemija koronavirusa, sve se češće u medijskom eteru i s više strana može čuti rečenica: ‘E, da nam je sada naš Imunološki zavod!’ Jedan od rijetkih koji je i prije i poslije gašenja proizvodnje vjerovao u njegov opstanak i budućnost bio je Zoran Kalinić. U posljednja dva desetljeća bio je uključen u čitav niz projekata u zdravstvu, poput informatizacije bolničkog menadžmenta i robotske kirurgije.

Kada je 2014. godine krenula priča o privatizaciji IMZ-a, inicijativi Visia Croatica priljučio se kao savjetnik za razvoj poslovanja. Kako je sve završilo, znamo, ali Kalinić je svih ovih godina nastavio pisati, predlagati lobirati, kucati na vrata raznih institucija...

Mali i slabi ostaju sami

Što bi Hrvatskoj u ovom trenutku značilo da ima svoj imunološki zavod u punom pogonu?

- Prije odgovora na samo pitanje bilo bi dobro definirati puni pogon. Prema mom viđenju, Imunološki zavod (IMZ) mora, među ostalim, imati vlastito istraživanje i razvoj, proizvodnju, marketing i prodaju, tehnološki razvoj i podršku, opće poslove i, naravno, ljude.

Ovdje bih posebno naglasio istraživanje i razvoj bez kojih je doslovno nezamislivo postojanje farmaceutskog društva kakvo je IMZ. Vjerovali ili ne, ali egzekutori ‘Imunološkog’ su tijekom 2013. godine upravo izbacili istraživanje i razvoj iz tog zavoda, što je bio jasan signal što se IMZ-u sprema.

Što bi jedan takav kompletan i funkcionalan Imunološki zavod značio za Republiku Hrvatsku, najbolje možemo dočarati situacijom kojoj svjedočimo ovih dana, a u pitanju su daleko jednostavniji proizvodi od imunobioloških lijekova.

Naime, kao što jako dobro znamo, pandemija koronavirusa izazvala je paniku širom svijeta i Europe, a na površinu je isplivao problem koji je globalno raširen. Početkom ožujka njemačka je vlada zabranila izvoz medicinske opreme kako bi osigurala vlastite potrebe u borbi s koronavirusom, a to je doslovno izazvalo diplomatski skandal. Naime, Austrija i Švicarska naručile su od njemačkog proizvođača zaštitne maske s obzirom da nemaju dovoljno svojih, a zbog zabrane su kamioni baš ovih dana zaustavljeni i zadržani na granici. Njemačke vlasti ne dopuštaju izvoz unatoč intervencijama vlada Austrije i Švicarske.
Kad nemaš svoju proizvodnju, onda nemaš puni državni suverenitet i ovisiš o uvozu, dobroj volji proizvođača i okolnostima.
Sada smo i naučili da globalizam ne funkcionira onako kako se isprva činilo, da je sve ‘divno i krasno’ i da će nas dovesti u blagostanje. Naime, očito je da mali i slabiji ostaju na vjetrometini!

Za Republiku Hrvatsku Imunološki zavod značio bi javnozdravstveni suverenitet, pouzdanu opskrbu sigurnih imunobioloških lijekova i neovisnost o uvozu, a također i nacionalnu sigurnost s obzirom na to da se radi o sigurnosno vrlo osjetljivim proizvodima u kategoriji biološkog oružja. Iz navedenih razloga IMZ je društvo od posebnog nacionalnog i strateškog interesa i upravo je nevjerojatno da je nekome ikada palo na pamet privatizirati ga. A palo je, i ne jednom. Bez takvog zavoda sudbina nam je kao i Austrijancima i Švicarcima sa zaštitnim maskama.

Ovih dana često se poziva na cjepivo protiv ospica ili rubeole kojim su cijepljene stotine milijuna ljudi širom svijeta, a zagrebački interferon B čudesno je dizao imunitet i spašavao bolesnike sve dok proizvodnja 2012. nije ukinuta. Koliko je realno da bi, sve da je i opstao, Imunološki zavod mogao odgovoriti totalno nepoznatom virusu poput korone?

 

- Imunološki zavod u punom pogonu i te kako bi pridonio borbi protiv korone. S obzirom na način djelovanja, upravo bi prirodni interferon Imunološkog zavoda bio vrlo pogodan lijek za spašavanje najugroženijih bolesnika.

Osim toga, druga potencijalna dobrobit za najugroženije bila bi terapija imunoglubulinima od ozdravljenih bolesnika. Treći doprinos Imunološkog svakako bi bio kroz istraživanje i razvoj novog cjepiva za koronavirus.

O kakvom se poslu radi dovoljno pokazuje otimanje između njemačke vlade i Donalda Trumpa tko će se prvi dočepati cjepiva, pri čemu Trump na sve načine pokušava pridobiti njemačku tvrtku koja se čini najbližom toliko traženom cjepivu. Također, ne smijemo zaboraviti ni doprinos Imunološkog zavoda u preventivi kroz sustav redovitog cijepljenja stanovništva koje pridonosi jačanju imuniteta i otpornosti na zarazne bolesti.

 

Sve je devastirano...

Što je danas ostalo od Zavoda?

- Današnji IMZ je,nažalost, potpuno impotentan i nefunkcionalan. Posljedica je to devastacije tijekom najmanje dva i pol desetljeća, od pretvorbe i privatizacije sredinom devedesetih, otuđenja virusnih sojeva proizvedenih u Imunološkom, sustavnog zanemarivanja i donošenja štetnih, pa i kriminalnih odluka, koje su rezultirale gubitkom proizvodnih dozvola i gašenjem cjelokupne proizvodnje, pa onda suludog pokušaja potpune privatizacije 2014. i 2015. godine, petljanje s dva poslovna subjekta, dioničkim društvom i javnom ustanovom, do višegodišnjeg lutanja i neuspješna oživljavanja proizvodnje na IMZ-u, a bez koje ta institucija i nema prevelikog smisla, nego je samo trošak.

Posljedica je to i beskonačnih dogovaranja i sastančenja nadležnih tijela javne vlasti koja, nažalost, nisu kapacitivna i dorasla izazovu. Vidjeli ste brzinu širenja koronavirusa danas i samo je usporedite s brzinom donošenja političkih odluka pa će vam biti jasna i opravdana panika koja hvata običnog čovjeka i sve stanovništvo.

Danas je IMZ vjerojatno najveća sramota ove države. I to dvije. Dvije sramote. Dioničko društvo i javna ustanova.

Više od 100 milijuna kuna duga, 34 milijuna kuna godišnje novca poreznih obveznika za koje ne dobivamo ništa. Nekretnine opterećene hipotekama, neriješeni imovinski i pravni odnosi, oštećeni mali dioničari, nemogućnost proizvodnje lijekova i sveopća besperspektivnost.

Moramo biti svjesni da je ova problematika vrlo složena i zahtijeva vrlo specifična znanja u raznim područjima, od medicine, farmakologije, elektronike, robotike, informatike i drugih modernih tehnologija, prava, ekonomije i financija te svakako nije dovoljna samo politička volja, a mi ni nju do sada nismo imali.

Koliko je on danas kadrovski ekipiran? Je li se struka razbježala na sve strane?

- IMZ je danas devastiran u svakom pogledu, pa tako i kadrovskom. Raspad je počeo gašenjem svih proizvodnji, kada se golema većina stručnjaka doslovno razbježala po farmaceutskim poduzećima.

Danas su u ‘Imunološkom’ ostali uglavnom niže i srednje kvalificirani zaposlenici, pomoćno osoblje, spremačice i drugi, uz samo nekoliko preostalih i novih stručnjaka. Svakako treba naglasiti da ti ljudi nisu krivci za situaciju, a nisu ni sretni s činjenicom da primaju plaću, a da ustvari ne proizvode i ne opravdavaju smisao postojanja IMZ-a.

 

 

Suluda Vrdoljakova ideja

Kakvo je stanje opreme i prostora?

- Glavni razlog gubitka proizvodnih dozvola, a onda i gašenja proizvodnje, jest nesukladnost s dobrom proizvođačkom praksom.

Ta nesukladnost proizlazi iz neodgovarajućih uvjeta proizvodnje lijekova, prostora, procesnog tijeka, opreme i osoblja.
Drugim riječima, oprema je zastarjela, prostor je ograničen i ne može se prilagoditi zahtjevima proizvodnje, a osim toga nedostaje i stručnog osoblja. Postojeća lokacija nije odgovarajuća za djelatnost i proizvodni program Imunološkog zavoda.

Kako je na kraju završila inicijativa u koju ste bili uključeni prije pet godina?

- Visia Croatica je bila narodna inicijativa koja je doslovno doživjela sudbinu uzrečice “operacija uspjela, pacijent umro”.

Dakle, radilo se o stvarno brzo organiziranoj grupi entuzijasta i stvarnih domoljuba koji su odlučili zaustaviti suludu ideju tadašnjeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka da se privatizira nešto što se nikako ne smije privatizirati - Imunološki zavod. Potvrda opravdanosti te inicijative je izvanredan odaziv naših sugrađana.

Na kraju je Visia Croatica bila jedina koja je predala obvezujuću ponudu za preuzimanje IMZ-a. Unatoč tome što je ponuda ispunjavala sve uvjete natječaja, činjenica da bi se Imunološki zavod oživio i ponovo pokrenuo nije se svidjela ministru Vrdoljaku. Zanimljivo je da se Vrdoljakom nikad nije pozabavio DORH iako u ovom predmetu i te kako ima materijala za to.
Dakle, dotični gospodin Vrdoljak je na sramotnoj sjednici Vlade 2. srpnja 2015. godine potpuno neargumentirano odbio narod, iako dolazi iz Hrvatske narodne stranke, i obećao da će država spasiti Imunološki zavod. Visia Croatica tada je nedvojbeno spriječila privatizaciju, ali nije uspjela oživiti naš IMZ.

Danas, gotovo pet godina poslije, nažalost, jako dobro znamo kako to izgleda kad država spašava. Inače, ja nisam bio formalni član društva Visia Croatica, ali sam kao vanjski suradnik i savjetnik radio na pokretanju poslovanja IMZ-a nakon preuzimanja, do čega također, nažalost, nikad nije došlo.

 

U nekoliko navrata ste pokušali doći do odgovornih iz vlasti i razgovarati o ovoj temi. Kako su završili ti pokušaji, odnosno jesu li svi digli ruke od Zavoda u obujmu kakav je nekada bio?

- Inicijativa Visia Croatica pokrenuta je zbog neslaganja s privatizacijom IMZ-a te je ideja bila u prvom koraku preuzeti Imunološki zavod kupnjom dionica od države, a u drugom koraku i oživiti IMZ, odnosno pokrenuti proizvodnju.

Naime, što nam vrijedi tvornica koja je naša, a ne proizvodi. Budući da je tadašnja Vlada odbila ponudu, aktivnosti u društvu Visia Croatica svele su se na administraciju članova društva, dok sam ja s nekolicinom kolega iz inicijative nastavio raditi na planu za spašavanje ‘Imunološkog’. Tako je nastalo cjelovito inovativno rješenje za dugoročno, održivo i stvarno oživljavanje ‘Imunološkog’.

Većina članova upravnog odbora Visije Croatice vjerovala je da je cilj inicijative sprječavanje privatizacije, dok smo nekoliko kolega i ja bili uvjereni da to nije konačan cilj, nego da to mora biti stvarno oživljavanje Imunološkog zavoda, odnosno pokretanje proizvodnje.

Rekao sam, što nam vrijedi tvornica koja je naša, a ne proizvodi. U tom smislu, nakon odbijanja ponude od strane Vlade RH, nas nekoliko nastavilo je baviti se pokretanjem ‘Imunološkog’.

Tako je nastalo cjelovito, inovativno rješenje za dugoročno, održivo i stvarno oživljavanje tog zavoda. To rješenje je prezentirano i ponuđeno svim nadležnim tijelima javne vlasti 2017. godine, a potom je modernizirano i ponuđeno ponovno tijekom 2019. godine. Osim pohvala za to rješenje, nije se dogodilo ništa.

Konkretno, razgovarano je s Goranom Marićem (ministar državne imovine, sada bivši), Krunoslavom Katičićem (državni tajnik u Ministarstvu državne imovine), Milanom Kujundžićem (ministar zdravstva, sada bivši), Željkom Plazonićem (državni tajnik u Ministarstvu zdravstva), Marijem Antonićem (državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva), Dianom Krčmar (Ministarstvo gospodarstva) i Anom Stavljenić Rukavina (Grad Zagreb).

Nitko od ovdje navedenih nije imao stvarne volje da se ‘Imunološki’ oživi, što se i vidi po ostvarenim rezultatima. Da su imali volje, danas bi ‘Imunološki’ proizvodio naše lijekove.

S druge strane, do sada mi nije pošlo zarukom sresti se s predsjednikom Vlade Andrejom Plenkovićem i ministrom gospodarstva Darkom Horvatom. Sastanci kod njih zatraženi su početkom 2019., ali se do danas nisu dogodili.

Oni se jednostavno ne žele javiti na telefon i ne žele čuti ništa o ‘Imunološkom’. Je li uzrok tome nezainteresiranost za Imunološki zavod i oživljavanje te institucije od navodne strateške važnosti, ili možda činjenica da dok ‘Imunološki’ ne proizvodi Republika Hrvatska imunobiološke lijekove kupuje od farmaceutskog uvoznog lobija, teško je reći. Što god od toga bilo, znamo da ‘Imunološki’ ne proizvodi i da Hrvatska samo za lijekove iz plazme troši više od 100 milijuna kuna godišnje.

Većinu tih lijekova proizvodio je nekad naš zavod, a sada ih uvozimo! Danas Hrvatska nema suverenitet i ima ovisnost o uvozu.
Iznenadio me ministar gospodarstva Darko Horvat u ‘Otvorenom’ na HTV-u kako žali što nemamo ‘Imunološki’ kakav je 80-ih imala Jugoslavija. Zašto nam se ne javlja na telefon?

Ako stvarno želi oživiti ‘Imunološki’, onda ga ja još jednom, ovaj put i javno, pozivam da se nađemo i da stvarno pokrenemo i oživimo ‘Imunološki’. Rješenje za oživljavanje imamo, znamo kako osigurati financiranje, koje stručnjake uključiti i koju opremu nabaviti.

 

Tko može vjerovati Kujundžiću

Posljednje što se čulo oko IZ-a bilo je u studenom, još za ministra Kujundžića, kada je osigurano 30 milijuna kuna da bi se mogli proizvoditi poluproizvodi cjepiva kako se ne bi izgubile licencije i sam brend.

- Općenito se iz Vlade i nadležnih ministarstava vrlo rijetko moglo čuti nešto o Imunološkom zavodu tijekom posljednjih pet godina. I to ne bez razloga. Naime, u tih pet godina nije se puno toga korisnog ni napravilo.

Odmah nakon odbijanja ponude Visije Croatice osnovana je javna ustanova, isključivo zato što je dioničko društvo upalo u milijunske dugove i bankrot. Ideja je bila da se poslovanje prebaci na ustanovu prvenstveno i isključivo radi isplate plaća zaposlenicima i kupovanja socijalnog mira. Propalo dioničko društvo do dana današnjeg nije riješeno, kao ni odnosi tih dvaju pravnih subjekata, pa se i dalje ne zna tko pije, a tko plaća.

Najbolji pokazatelj kaosa u ‘Imunološkom’ danas je činjenica da, unatoč tome što je Vlada povukla odluku o prebacivanju poslovanja na ustanovu još sredinom 2018. godine, oni i dalje u svojim poslovnim planovima prtljaju između ustanove i dioničkog društva te stvaraju nove pravno sporne situacije i dubioze. U takvom nezdravu okruženju naravno da nisu u stanju proizvoditi nešto korisno.

Ustvari, cijela situacija oko navodnog pokušaja oživljavanja ‘Imunološkog’ od strane Vlade RH je apsurdna sve ovo vrijeme. Naime, kao što je svojedobno i zaključio Einstein, suludo je očekivati da bi isti oni koji su stvorili problem bili u stanju i riješiti ga. Mi danas imamo iste ljude koji se kontinuirano i neuspješno već godinama bave Imunološkim zavodom, a sjedili su tamo u upravnim ili nadzornim odborima dok se ‘Imunološki’ gasio.

Što se tiče bivšeg ministra Kujundžića, što reći... Dotični gospodin Kujundžić nam je u siječnju 2017. godine rekao doslovno: “Ovo je izvrsno i svima slobodno kažite da ja podržavam ovo vaše rješenje za oživljavanje Imunološkog.”

Nakon toga se nikad nije javio na telefon ili mail, niti je potpisao zapisnik s tog sastanka. Kako možemo takvom čovjeku vjerovati? Naravno da nije osigurano nikakvih 30 milijuna kuna, niti postoji projekt niti postoji studija opravdanosti tog projekta.
Unatoč uvjeravanjima struke da je sadašnja lokacija neperspektivna i da je nova tvornica nužna, pojedinci i dalje inzistiraju na trošenju i vremena i novca iz proračuna u besmislene improvizacije. ‘Imunološki’ već sedam punih godina ne proizvodi lijekove iz naše plazme! Koliko godina još moramo čekati da shvate?

Da se pozitivna politička odluka i donese, koliko bi trebalo do izlaska prvih proizvoda?

- Rješenje mog tima predviđa oživljavanje IMZ-a na temeljima nekadašnjeg proizvodnog programa i u punom pogonu, a za to je svakako nužna izgradnja nove tvornice za imunobiološke lijekove i medicinske proizvode te pokretanje vlastitog znanstvenoistraživačkog centra.

Mi namjeravamo vratiti dosadašnju proizvodnju lijekova iz plazme, cjepiva, prirodnog interferona, antitoksina za zmijske otrove, poboljšati naša cjepiva i razvijati nova cjepiva isključivo na ljudskim stanicama, što nema nitko na svijetu, razvijati nove načine primjene cjepiva, razvijati nove i inovativne lijekove i medicinske proizvode.

Mi namjeravamo vratiti brend ‘Imunološkog’ tamo gdje je nekad bio, na svjetski vrh. Takav Imunološki zavod bit će u stanju odgovoriti na izazove našeg vremena, osigurati našu samodostatnost i suverenitet u imunološkim lijekovima.

Ono što je inovativno u ovom rješenju je zatvaranje financijske konstrukcije na zdravim osnovama, održivom poslovnom modelu i suradnji s tijelima javne vlasti. Novi Imunološki zavod svakako ostaje u državnom vlasništvu i ne smije se privatizirati ni pod razno.

Prve lijekove proizvedene u novom IMZ-u na tržištu bismo mogli očekivati već za godinu i pol do dvije, a to ovisi o nizu faktora, uključujući i punu kooperativnost nadležnih tijela javne vlasti.

 

Hoćete li i dalje biti posljednji Mohikanac ili mislite da će se konačno probuditi oni koji bi trebali?

- Istina je da nas je sve manje, ali ja sam siguran da je moguće oživiti tu našu vrijednu instituciju, pod uvjetom da političke elite shvate odgovornost prema našoj zajednici... I da shvate da se pojedinim temama u društvu trebaju baviti oni koji se u to razumiju, a ne podobni.

To jednostavno tako ne funkcionira.

 

 

#IMUNOLOŠKI ZAVOD

Izdvojeno

04. lipanj 2020 19:55