Završila je još jedna Divlja liga. Iduće godine će biti sto godina od prve utakmice. Igralo se potom između dva svjetska rata, zatim 50-ih, pa malo 60-ih i 70-ih, a kad je početkom 80-ih opet krenula, točnije 1983. godine, traje do danas izuzev dvije godine kad je korona sve ostavila na suhom.
Ovogodišnja je zaključena na skalinima crkve svetog Vlaha gdje su čelnici Grada i Županije, Mato Franković i Nikola Dobroslavić, skupa su uručili pokal za prvo mjesto ekipi Porporele koja je nakon 16 godina dočekala novo slavlje. S rezultatom 6:5 svladala je u Portu, koji je doslovce ‘gorio‘, branitelja naslova, ekipu Kokota koji su imali priliku postati četvrta momčad u povijesti koja je obranila naslov.
Prije nego što su Kokoti i Porporeli zauzeli sklaine Svetoga Vlaha, doprvacima su srebrne medalje i pokal uručili Marko Potrebica, predsjednik Gradskog vijeća, i župan Dobroslavić, slavio je svoj najveći uspjeh PVG Gruški mul, koji je prvi put igrao u Portu, te prvi put dohvatio pobjedničko postolje. Njima su, kao i najboljim pojedincima ovogodišnje Divlje lige, priznanja uručili Jugaši, trener Vjeko Kobeščak i novi kapetan, reprezentativni vratar Toni Popadić.
S 12 pogodaka, titulu najboljeg strijelca ponio je Đivo Buconić, kapetan Lozice, četvrtoplasiranog sastava Lige, dok su o najboljem vrataru i igraču odlučili sami sastavi završnice, uz napomenu kako se nije moglo glasovati za svog člana, i kad se sve zbrojilo, najviše bodova za najboljeg vratara ponio je Mladen Miloslavić, čuvar mreže Kokota koji je to bio i prošle godine, a naslov najboljeg igrača Mavro Farčić, prvo ime Porporele.
Čudesno je bio slavlje u Dubrovniku, navijali, bengalke, dimne kutije... I brojna obilježja - Hajduka. U rukama pobjednika našao se i dres Marka Livaje. Bilo kuda, Marko svuda.
