StoryEditor
RukometIAKO NA PRIPREMNIM UTAKMICAMA NIJE DOBIJAO PRILIKU, DRAGO VUKOVIĆ JE NA STARTU PRVENSTVA, UZ ČAROBNJAKA IVANA, NAŠ NAJBOLJI IGRAČ:

Drago Vuković: Rukomet je jednostavan sport, samo ako možeš pratiti Balića

Piše PSD.
19. siječnja 2011. - 10:31

Pet dana prije početka Svjetskog prvenstva. Hrvatska je s Francuzima igrala finale turnira u Parizu. Domagoj Duvnjak je pogodio samo jednu loptu iz devet pokušaja, nije imao dan.

Izbornik Slavko Goluža nije ga, međutim, vadio iz igre, Drago Vuković pros(i)jedio je do kraja na klupi. Dovoljno da mnogi pomisle kako Goluža ne računa na Splićanina, kako je Vuković još jednom u problemu. Po tko zna koji put. Šta je sve taj prošao u karijeri...

Priča je otišla toliko daleko da su Dragu počeli svrstavati među “prekobrojne”, među one koje Goluža neće prijaviti za prvi krug (njih šesnaest). Međutim, nakon dvije utakmice na ovom Svjetskom prvenstvu Vuković je, poslije Ivana Balića, najbolji hrvatski igrač.

Unio je preokret protiv Rumunja, a protiv Alžira proglašen najboljim igračem susreta. Obje utakmice odigrao je na desnom vanjskom što mu, kao dešnjaku, nije “prirodna pozicija”. No, sjajno je riješio tu desnu stranu koja nam je slabiji dio.

Po svemu sudeći ovo bi moglo biti prvenstvo Drage Vukovića.

- Tako ispada za sada. Na pripremama nisam dobio neku veliku priliku, i sam sam se pitao “u čemu je problem”... Popričao sam s izbornikom Golužom, sve ide kako treba.

Tebi se stalno “nešto događa” u karijeri, dok si igrao u Splitu i Zagrebu, pa i u reprezentaciji, bilo je faza nepovjerenja prema tebi kao igraču...

- U Zagrebu sam imao te probleme, tamo nikad nisam dobio pravu priliku. Kada sam otišao u Sloveniju bilo mi je super, igrao sam svaku utakmicu šezdeset minuta, sada i u Njemačkoj gdje igram u Gummersbachu. Uvijek sebi kažem “ako imaš problema promijeni sredinu, promijeni klub, reprezentaciju ne možeš mijenjati”.

Ma može se i to, nisu rijetki koje je mijenjaju. Imamo friški primjer vratara Arpada Šterbika koji na ovom Svjetskom prvenstvu brani za Španjolsku.

- Ma neee, ne mogu ja to...

Nije to baš tako. Da si ti izbornik, koju bi ulogu u momčadi dao sebi, na koji način možeš najviše pomoći ovoj reprezentaciji?

- Ne znam, iznenadili ste me malo s ovim pitanjem... Do sada sam uvijek nekako bio u sjeni Lackovića, Valčića, Duvnjaka i Balića, prije i Metličića... Meni je poseban gušt dobro odigrat obranu, a u napadu pomoć gdje treba, na jednoj od tri vanjske pozicije. Odmorit koga treba... Ali, najviše se vidim u obrani.

Opće je mišljenje da si ti, uz Ivana Balića, naš najsvestraniji igrač, možeš podjednako dobro odigrati na svim pozicijama u vanjskoj liniji.

- Tako ispada. Ovdje nema straha na lijevom vanjskom, Lac podiže formu, ni u Tonća ne sumnjam, a ja sam silom prilika, nakon ozljede Marka Kopljara, priliku dobio na desnom vanjskom, što za dešnjaka nije jednostavno. Pogotovo što to odigram samo u reprezentaciji, u klubu sam već dvije i pol godine na lijevom ili srednjem vanjskom.

Koju poziciju najradije igraš?

- Livog vanjskog! Ali, u reprezentaciji je svejedno jesi li lijevo ili desno od Ivana, on ti sve pripremi, a ti samo pospremiš u mrežu. Ako znaš i možeš njega pratiti onda ti je rukomet skroz jednostavan sport. Da znaš u trenu procijeniti hoćeš li ići široko od njega ili iza njega. Jer ako on baci loptu u aut ljudi misle da je on pogriješio, a u biti sam kriv ja jer sam išao u sredinu umjesto široko. Toga me najviše strah, da ga ja ne zeznem.

Kako on u tim situacija reagira?

- To se vidi ha, ha, ha! Fala Bogu nismo imali puno takvih situacija. Ja i on se super razumijemo u igri, Pričao mi je kako ga u Španjolskoj, kad je došao tamo, desni bekovi dugo nisu mogli skužit’. I na ovome prvenstvu, kao po “dobrom” starom običaju, opasno se igrate sa živcima navijača.

Da se utakmica igra trideset minuta sad bi imali samo jedan bod protiv Rumunja i Alžira?

- To moramo prominit pod hitno! Jer ako ćemo tako počet protiv Srba i Danaca... mogli bi nam malo više pobić nego Rumunji i Alžirci...

Treba popraviti i napad s igračem više!

- I to. Ispada da igramo bolje kad imamo igrača manje, nego igrača više. Često nam se događa da te dvije minute kad imamo igrača više završimo s 0:0, ili čak s 0:1, tako da...

Nije ni čudno da se u igri odlično slažeš s Balićem, ponikli ste iz istog kluba, isti ste mentalitet, čak ste i cimeri od Olimpijskih igara u Ateni 2004. godine.

- Jedino je Lacković uletija u Tunisu 2005. godine, sve ostalo smo ja i Ivano bili cimeri. Naravno da je to dobro, puno pričamo o rukometu, savjetuje me što trebam raditi u igri. On je baš tebe često isticao kada bi ga pitali “koga treba dovesti u Zagreb”.

Koliko on znači za tvoju karijeru?

- U reprezentaciji mi je on najveća podrška. Kad sam bio mlađi dao mi je puno savjeta vezano za rukomet, neprocjenjivih savjeta. Baš sam mu nakon utakmice s Alžirom rekao da mi je žao što i u klubu ne možemo skupa igrati... Ko zna dokle bi onda dogurali... S njim je poseban gušt igrat. Igrao sam uz puno srednjih vanjskih, ali on je poseban. On odradi osamdeset posto posla, a na tebi je samo da budeš skoncentriran i da to pospremiš u mrežu. Dovede te u situaciju da si sam.

Često pričate, savjetujete se, kažeš. Bez obzira što si već u najboljim igračkim godinama, njegov savjet zlata vrijedi?

- Normalno je da ga pitam. Mijenjam Kopljara na desnom i u nekim situacijama Duvnjaka na srednjem, nisam to igrao već godinu i pol, naravno da ću ga pitati gdje da stanem, što da odigram. Prije Alžira smo se dogovorili da stalno stojim široko od njega sve dok on ne dođe do mene a da onda idem iza njega. I vidjeli ste, dobro je išlo.

A nego kako može ići s najboljim rukometašem na svijetu svih vremena... dvanaest tisuća njihovih navijača?

- Bit će tu svega! Kad su se izvukle grupe svi su rekli da je prva liga šta nismo s Francuzima, ali... Gledao sam, Šveđani igraju super, Danci igraju super... Zeznuto je, prvi igraju doma, a drugi mogu preko mosta pješke do Malmöa.

Koja je razlika između Červarove i Golužine reprezentacije?

- Pa, i nema nekih razlika. Jedino u obrani više forsiramo 5-1, a u napadu je manje-više sve isto, to Ivano riješi. Nema Pere Metličića, ostali igrači su isti.

Svi vas guraju u ulogu najvećih favorita. Koliko vas to opterećuje?

- Svjesni smo svojih vrijednosti, ali ne bih nas svrstavao na mjesto najvećih favorita. Radije u grupu od pet-šest kandidata. Puno je kvalitetnih momčadi ovdje, rukomet je sve jači, samo jedan slabiji dan može te stajati dobrog plasmana. Zato idemo korak po korak, prvo ući u drugi krug, sa što više bodova.

Hrvatska javnost navikla je na finala.Razmazili ste nas.

- Zeznut smo mi narod ha, ha, ha! Čini mi se da jesmo razmazili navijače, bio sam na dočeku iz Atene kad smo osvojili zlato, bila je ludnica, a godinu poslije kad smo se vratili sa srebrom iz Tunisa nigdje nikoga!?

Koju reprezentaciju bi izdvojio iz našeg dijela ždrijeba?

- Šveđane! Imaju odličnu momčad, na svakoj poziciji po dva dobra igrača, igraju odlično, igraju doma... Jako su opasni.

Goluža je novi izbornik, kakvi su tvoji prvi dojmovi?

- Na mene je ostavio dobar utisak. Do sada je uveo sve igrače u igru, ima povjerenje u svih, vuče dobre poteze, osobno sam jako zadovoljan s njim.

S obzirom da je ovo intervju za Slobodnu Dalmaciju moram konstatirati da nakon dugo vremena nema ni jednog igrača iz Metkovića koji je godinama “hranio” reprezentaciju, ali da Split i dalje drži primat. Iako nema Metličića i Vukića i dalje ste četvorica “unutra”, Balić, Gojun, Matulić i ti. A klub jedva preživljava...

- Lipo je to... da nas ima.

Kad se vratiš u Split, hoćeš li se angažirati u klubu? Kao igrač, trener, nešto treće? Planiraš li povratak?

- Nisam još o tome razmišljao, prerano je za to. Nisam siguran.

marko bilić

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

26. studeni 2020 19:23