Fešta svetoga Duje, splitskog zaštitnika, uvijek u grad izmami i staro i mlado (i Vlaje i bodule, pa i furešte). Najlipši grad na svitu ima i povijest, i kulturu, i tradiciju, ali njegovo srce i duša su – ljudi; zato volimo porazgovarati sa što više njih, njima dajemo riječ.
A prva je pripala jednom koji "grmi". To je Dražan Maleš, predsjednik društva laringektomiranih, naime osoba operiranog grla. Dražan je ujedno umjetnički voditelj klape "Orilo-grmilo", o kojoj smo već pisali u "Slobodnoj"; u njoj pjevaju sve laringektomirani pjevači. Lukavo se smiješeći, karizmatični Dražan nam pored kule na dnu Pazara otkriva kuriozitet:
– Imamo nastup 25. svibnja na Firulama, u bolnici. Povod je obilježavanje sto godina otorine (Odjela otorinolaringologije, nap.a.) – najavljuje prvi glas laringektomiranih.
Niz karizmatičnih sugovornika nastavlja naš sugrađanin, vatrogasac i tenisač Predrag Bilić Munja, u šetnji sa suprugom Ankom. Bilići su inače ponosni roditelji zgodne supruge našeg pjevača Jole Čaglja, najvećeg zabavnjaka nakon Stavrosa, te baka i djed brojnim potomcima Ane i Jole. Ipak, gradom su se prošetali sami, kao momak i cura.
– Žena me kaznila, a kazna je da za sveca moran šetat s njom – veli Munja, a Anka se smije. Imaju u planu otići na janjetinu s bižima kojom poteštat Puljak i gradska uprava časte Splićane.
– On će jesti janjetinu, ja biže; vegetarijanka sam – veselo Anka odaje kako vegetarijanka i mesojed mogu biti – idealan spoj.
Tri puta udovac
Ante Burazer (68) šeće sam, a on na drugi način podržava zeleno & ekologiju: sakuplja plastične boce. Na njemu je majica s likom Che Guevare, koja odaje i zapreteni plamen revolucionarnog Antina duha.
– Ovom gradu je potrebna revolucija. Ne mogu prižalit šta san se ikad vratija iz Nizozemske; u rodnom Splitu nemam niti osobnu kartu. Tužan je ovi grad, a ni sa ženama neman sriće: treća mi je preminula prije godinu dana. Je, sve tri su mi umrle – a lipo san ih pazija, i u krevetu aktivan bija. Ajte, hasta la victoria siempre! Ćao – pozdravlja nas Burazer pomalo mračno.
No živosti je posvuda uokolo, a na dnu Pazara sve vrvi od – čvaraka. Vrhunskih, naših delicija iz Slavonije kojima već dvadeset godina o Svetome Duji Splićane razvesele momci iz OPG-a Lukačević (Slavonski Brod), predvođeni glavom familije Antunom. Njihov je štand totalni hit, ljudi već znaju da im je roba provjerena, sve domaće po principu "od polja do stola".
Čvarci pršte pod lopaticom, ljudi pune škartoce, bolje grickat slavonske čvarke nego masni francuski pommes-frites. Cijena: 15 eura kilogram, to je velika količina jer su lagani kao oblačić, a u ustima se tope. I kripni su, bome.
– Hvala domaćinima, gradu Splitu i Splićanima što podržavaju naše malo gospodarstvo! Sve ovo proizvodimo s ljubavlju, a kad svinjice treba ubit, plačemo. Jedino klanje nam teško pada, ali zbog ovakvih delicija je neizbježno – veli Antun, izlaganje odobrava prijatelj mu Milan Zečić iz Splita.
– Je, Dražen Zečić mi je bliski rod, ali ja neman dara za pjevanje. Samo za ženske iman dar – namiguje veselo Zečić, ljubitelj dobrog čvarka i erotskog bećarca.
Slabo se čita
Pazar je uvijek zabavno mjesto, tu se nađe od čvaraka do – knjiga. E, za potonje je nadležan Silvijo Kumarić, 53-godišnjak koji ne želi raditi u kuharskoj struci jer smatra da je podložna izrabljivanju.
– Rađe prodajen knjige, mada naš svit slabo čita; ali, skroman san čovik, pa mi je dovoljno i malo utržit – vedro će Silvijo iz Spinuta, stručnjak za dalmatinsku spizu.
– Kraljica dalmatinskog stola je za mene pašticada. Ajde, šta me slikaješ više, parin Naomi Campbell – okreće se prema našem marljivom fotoreporteru Jošku Šupiću Skippyju.
Grabimo dalje Pazarom u potrazi za prvim trešnjama koje se zarumene na bancima jušto o fešti našega sveca-patrona. Ima ih u rasponu od 25 pa do osam eura! Hej, govorimo o trešnjama, ne o bifteku, niti jastozima!
– Moje su po povoljnoj cijeni. U stvari, nisu moje, nego od familije Mihanović iz Žrnovnice. Ja sam iz Crne Gore, iz Dobre Vode kod Bara, ali tu u Splitu već desetljećima – na vrhu Pazara veli simpatična Anka Abazović, rođena Kalamerović. Ima dvije kćeri: jedna je arhitektica u Chicagu, druga ima privatnu apoteku u Baru. Sin je s njima, on je nositelj obrta za trgovinu.
– Često idemo u Crnu Goru. Nismo baš sretni rezultatima nedavnih izbora, ali eto – kratko se osvrće i na politiku, koju je ipak najbolje držati – vanka butige.
Jer, politika je vrag, a danas je ipak svetac.
