– Moj lik, a to sam ja, javlja prijateljici da je ugledao robote... Ali još moram razraditi priču! – kaže nam Petra Maličić Veić.
– Moj lik je o poludjeloj rotkvici – objašnjava Leon Falak.
– Misliš, AI rotkvici?
– Hm, pa nisam još povezao, povezat ću – kaže.
– Momak zakasni na let, onda se posvađaju, onda ona umire, ali nisam ni ja još povezala, povezat ću – govori Lea Galić.
I tako ostavljamo Petru, Leona i Leu da "razrade priču" i "povežu" je, pa u susjednoj klupi zatječemo Lolu Modic, čija fabula već obara s nogu:
– Robot naiđe na neku mačku, zaljubi se, ali ne može procesuirati emociju pa se pokvari.
A tek Lolin crtež! Ma na koju god stranu se okreneš, razvija se neka fantastična futurističko-utopistička priča: genijalan crtež Mije Brstilo donosi ozbiljan socijalni science fiction o ljudima koje "loadaju" slikama rata, Maja Zovko u svojoj Punch The Machine poručuje da nas, ljudska bića, nikad neće moći zamijeniti umjetna inteligencija...
Već je sedam sati i puštamo ove simpatične mlade ljude da crtaju, smišljaju, razrađuju i procesuiraju, a oni su samo neki od više od 120 sudionika globalne manifestacije "24 sata stripa" koji su došli provesti noć sa subote na nedjelju u Školi likovnih umjetnosti u Splitu. Crta se u prizemlju, na prvom i drugom katu, atmosfera u učionicama je odlična, svira muzika, tu su sendviči, miriše na kolačiće koje su pekli profesori i roditelji, tu su i vreće za spavanje, papuče, neki su već i u pidžamama.
– Ovogodišnja tema je aktualni AI, umjetna inteligencija, kao nešto o čemu se puno govori, posebno u svijetu likovnosti. Učenici su se toga prihvatili dosta ležerno, stavili su temu u razne žanrove, u western, budućnost, prošlost... Svi radovi se uploadaju na server "24 sata stripa", neki su već dostupni za gledanje. Otprilike je trećina učenika radila digitalno na grafičkim tabletima, a crtalo se u svim tehnikama, od olovke, preko akvarela do kolaža – kazao nam je Kristijan Falak, jedan od mnogih dežurnih nastavnika Škole likovnih umjetnosti koji tu noć nije oka sklopio, kao ni ravnateljica škole Ivana Korjenić, koja je s kolegama ostala pratiti i one zadnje, najrevnije učenike, koji i u nedjeljno jutro u školi dovršavaju svoje radove.