StoryEditor
SplitODE NAŠ DRAGI KOLEGA

‘Antiša naš, trebao si se, uz Sinovčić, i Dobrota prezivati, jer dobrota te je činila i iz okružja visoko, visoko izdizala‘

Piše Robert Žaja
12. srpnja 2020. - 17:32
Ode nam i naš dobri Ante Sinovčić

Ćao bao! To je zadnja poruka koju sam dobio od tebe na onom našem Slacku, tamo još prije gotovo misec dana kad si mi "prelomio" dvi stranice, tko zna koje u nizu tvog znalačkog grafičkog stvaralaštva u Slobodnoj Dalmaciji...

Bao ćao, probudili su me danas poslijepodne, i kazali: "Opet ćeš morat u Dubravu, mosorsku, ovaj put riječju, mišlju i s cvijećem." Uf, ubilo me, mogu li ljudi odlazit malo sporije? Ima li ikakvog reda prid poslidnjim vratima?

I još da mi je znat kakav cvit da ti donesem gore na Mosor, u planinu, hoće li biti dostojno divan, hoće li biti po miri tvoje dobrote? Jer, tribao si se, uz Sinovčić, i Dobrota prezivati, jer dobrota te je činila i iz okružja visoko, visoko izdizala.

I tako, Antiša naš dobri, udaram po ovom laptopu ko čekićem po srcu, tučem slova "u rifuzi", a u očima mi neka čudna alergija, bi' će od mosorske crkvine, a može bit i zakašnjela posljedica od onoga janjca šta smo ga jedanput i nikad više, obećanog, gori izili...

Naš dobri Antiša, ode i ti tamo di ćemo otić i mi, bez najave, samo "ćao bao"... Cili život, nažalost, stane u te dvi riči...
I ne znam šta ću više (na)pisat, ne znam kako nakon ovoga prići materi ti Mariji, sestri Nedi, Marini i onome tvome veseljku – Jacku Russellu. Ne znan šta bi in reka... Možda jedino, koliko se god činilo neprimjerenim – ćao bao! Jer, Antiša naš, to si ti!

Izdvojeno

20. srpanj 2020 19:44