StoryEditor
ShowbizRiječ organizatora

Odjeci retrospektivne večeri 60. Splitskog festivala: Tereza Kesovija otkrila nam je zašto ove godine nije došla na Prokurative, kao ni Matko Jelavić

18. srpnja 2020. - 13:35
Darko Tomaš/Hanza Media

Tjedan je dana prošlo otkako su se ugasila svjetla pozornice na Prokurativama, a reakcije na 60. izdanje Splitskog festivala – točnije na Retrospektivnu večer – još se ne stišavaju, s obzirom da na njoj nije bilo prilike vidjeti izvođače nekih od najvećih festivalskih hitova.

Na toj večeri, recimo, nije pjevala Tereza Kesovija. Na festivalu se ona prvi put pojavljuje 1962. i odmah pobjeđuje s pjesmom "Ćakule o siromajima", široj javnosti nepoznatog skladatelja Zdenka Runjića, koji je tada imao devetnaest godina i bio student elektrotehnike. Dvije godine kasnije rođena je festivalska himna, skladba Nikice Kalogjere "Nima Splita do Splita", koju su otpjevali Tereza i Toni Kljaković, a pet godina poslije, 1969., pjevačica ponovno pobjeđuje s još jednom u nizu skladbi koje će joj obilježiti karijeru. Bila je to pjesma "Nono, dobri moj nono", opet Nikice Kalogjere.

Nijedne godine kad bi došla na Prokurative ne bi otišla bez nagrade pa je mnoge iznenadilo to što Tereza nije bila na nedavnoj retrospektivnoj večeri kada se slavilo 60 godina festivala.

Ljubazan poziv

– Točno je da me je direktor festivala Tomislav Mrduljaš nazvao i ljubaznim glasom rekao kako ne može zamisliti da šezdeseti, jubilarni "Split", prođe bez mog učešća. Drago mi je, rekoh, ali kako si to zamislio, mislim, moj nastup? Odgovorio mi je: Znate, korona je, novaca nema pa stoga imamo samo jednu retrospektivnu večer. Predložio bih da otpjevate dvije pjesme, za više nema vremena. Ostala sam bez riječi. Razočarana. Rekla sam mu: Znaš li, dragi Tomo, da sam na festivalima imala samo prvih deset nagrada, druge i treće ne mogu ni nabrojiti, a ti mi nudiš dvije pjesme?! Toliko sam povrijeđena da jedino mogu reći da nemam namjeru doći na tako sramotan način. Za mene je to očiti dokaz potpunog nepoštovanja za svu moju vjernost sve puste godine. Napominjem, izdana su dva albuma pod nazivom "Moja splitska ljeta". Bezbroj pjesama nije našlo mjesta, toliko ih je bilo. I nakon svega ovo, kaže pjevačica.

– Gledala sam i slušala tu retrospektivnu večer na kojoj me je simpatična voditeljica spomenula kao legendarnu Terezu i fontane... Zar samo fontane? Pa dobro, rekoh, sad će te fontane valjda netko i otpjevati, ali ništa, ni to! Eto, to je to poštovanje! A sve pod izlikom korona je i nema sponzora. Uz malo napora bi se našao netko kome je stalo da taj veliki festival nastavi svoj časni vijek. Sad razumije svatko zbog čega me nije bilo. Ipak, usprkos svemu i svakome, Split volim i neću nikada zaboraviti one slavne godine, one divne ljude... Vicu, Olivera, Gibu, Mišu i još mnoge druge.

Matko Jelavić je 1988. na festivalu otpjevao "Majko stara", pjesmu koja se u eteru zadržala sve do današnjih dana. Ipak, ni nju nedavno nismo imali prilike čuti na Prokurativama.

– Tomislav Mrduljaš me zvao da je dođem otpjevati, to je najveći hit svih Splitskih festivala, koji se te 1988. prodao u više od šesto sedamdeset tisuća primjeraka. Postavio sam mu svoje uvjete sukladne ovoj epidemiološkoj situaciji. Trebao sam imati jedan koncert u okolici Rijeke, a kako do zadnjeg trenutka nisam znao hoće li se otkazati, zamolio sam ga da mi honorira nastup, jer jednostavno moram zarađivati, budući da već mjesecima nitko od nas glazbenika nema gaže. Najbolje da me platiš i onda ću doći, prekinit ću ovu gažu, rekao sam mu. Međutim, on je odgovorio da nema novaca i onda je sve stalo. Iako su svi drugi tamo plaćeni, osim nas pjevača, ali nema veze. Da je normalna situacija, nikad od njega ne bih tražio novac. Sve je to nespretan splet okolnosti – govori Jelavić, kojem je naposljetku propala i dogovorena gaža koju nam je spomenuo.

– Nije mi žao što netko drugi nije pjevao "Majko stara", original je ipak original. Mrduljaš je napravio što je mogao s tim mladim pjevačima, iako to nije bilo bogzna kako uvjerljivo, ali bolje išta nego ništa – ističe.

Kriterij izbora

Direktor festivala Tomislav Mrduljaš kaže kako su na ovogodišnju retrospektivnu večer pozvali sve izvođače za koje su smatrali da bi trebali biti pozvani.

– Neki su bili spriječeni zdravljem, neki su imali obveze. Ali nismo nikog zaboravili. Zahvalan sam Doris, Zorici, Kići Slabincu, Ibrici, Đorđiju... našim veteranima, što su došli. Uvažavam Terezu i Matka, ali njihove zahtjeve je bilo nemoguće realizirati u ovoj situaciji. Razgovarao sam i s Terezom. Kako je ne bih zvao? Izuzetno je poštujem i cijenim, ali bilo je nemoguće ove godine napraviti njezin samostalni koncert, jer kako izostaviti hitove Olivera, Miše, Radojke te drugih doajena "Splita" na 60. rođendanu festivala?

Mrduljaša smo pitali i po kojem su kriteriju birane pjesme koje smo imali prilike čuti.

– U retrospektivnoj večeri nismo birali pjesme po pobjedama, nego po tome kako su obilježile hrvatsku zabavnoglazbenu scenu. Pjesma "Galeb i ja", recimo, nije pobijedila. Zato smo radili "medleyje", kako bi u nekoliko minuta bilo izvedeno što više pjesama. "Split" je ove godine napravljen u takoreći nemogućim uvjetima. Bili smo spremni na to da ga možda neće ni biti. Ispostavilo se da je Splitski festival jedina velika glazbena manifestacija koja se dogodila u Hrvatskoj u doba korone, što je vrlo važno za kompletnu glazbenu scenu u Hrvatskoj jer može biti putokaz kako raditi dalje uz sve mjere opreza – zaključuje Mrduljaš.

Zlatne festivalske godine

Tijekom šezdeset godina na Splitskom je festivalu izvedeno više od tisuću kompozicija najznačajnijih domaćih autora (Zdenka Runjića, Arsena Dedića, Nenada Ninčevića, Đele Jusića, Nikice Kalogjere, Rajka Dujmića, Zrinka Tutića, Đorđa Novkovića, Tončija Huljića...) u interpretaciji najvećih imena zabavne glazbe, poput Olivera Dragojevića, Miše Kovača, Vice Vukova, Tereze Kesovije, Zorice Kondže, Doris Dragović, Dina Dvornika, Petra Graše, Nene Belana i Đavola, Mladena Grdovića, Gorana Karana...

Na desetom Splitskom festivalu 1970. nastupili su izvođači iz čak 18 zemalja i tada mladi pjevači poput Ljupke Dimitrovske, Duška Lokina, Kiće Slabinca i pobjednice Radojke Šverko, koja je otpjevala "Kud plovi ovaj brod". Razdoblje od 1975. do 1980. godine u znaku je Zdenka Runjića i njegovih skladbi: "Galeba", "Skalinade", "Oprosti mi, pape", a za svoju dvadesetu obljetnicu, 1980. godine, festival lansira legendarnu "Nadalinu" Olivera Dragojevića i Borisa Dvornika.

Tih je godina cijeli Split živio sa svojim festivalom. Ljudi su pomno birali što će odjenuti za odlazak na Prokurative, a oni koji nisu dobili ulaznicu pratili su ga na televiziji. Svi su čekali da čuju nove pjesme i doznaju tko će pobijediti.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

02. rujan 2020 08:50