StoryEditor
Društvena mrežaBorba protiv nasilja

Radijska voditeljica o bolnim danima djetinjstva na rodnom Hvaru: Kad sam ocu rekla da me zlostavljaju, bio me spreman izopćiti radi mira u selu...

26. studenog 2020. - 10:38
Biljana Blivajs/Cropix

Radijska voditeljica Katarina Moškatelo čijeg se glasa Dalmatinci sjećaju s nekadašnje radio Rive, (kasnije se preselila u Zagreb i radila na Anteni Zagreb i Totalnom FM-u dok danas posuđuje glas u reklamama), povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama prvi je put progovorila o zlostavljanju koje je doživjela kao dijete dok je živjela na Hvaru.

- Ovo je moja mater. Karakterno smo slične, ali u većini toga se ne bi nikad složile. Za mamu sam ja kruta i puna principa. Ja dobro znam kada sam takva, i zašto sam takva. Moja mama bi svima preko svega u životu prešla. Al svima. Preko svega. Ja to još brusim. Ona kroji svoj život, ja svoj, započela je Katarina svoju priču koju je objavila ispod fotografije s mamom na Instagramu.

- Uložila sam poslijednjih 20 godina od odlaska iz malog otočkog rodnog mjesta da naučim ono esencijalno, upoznati i cijeniti SEBE! Tamo se to nije moglo naučiti. Progovoriti, disati punim plućima, raditi što volim, cijeniti ljude oko sebe, ne obazirati se na svako mišljenje, uvažavati različitosti. Poanta zašto ovo pišem je zapravo kratka i jasna. Bila sam zlostavljana. Kao curica. Ne pričam o tome, ne pišem o tome, to je danas nezahvalna tema, a ja nisam osjećala potrebu, al me sada zove odgovornost. Sada nije bitko ni kako, ni tko... otom potom kada budem spremna i bude vrijeme. Već ovo tipkanje u tramu zvoni pitanjem “jel nužno” i zapravo JEST!

NEOPISIVO JE BITNO DA O SVAKOM ZLOSTAVLJANJU PRIČAŠ! Bilo fizičko, verbalno, seksualno... ne postoji malo i veliko, kratkotrajno, dugoročno! Ne postoji opravdanje! Pričaj! Traži pomoć! Ne dozvoli ono što sam ja dozvolila, biti ušutkana i glumiti da se ništa ne dešava zbog “mira” u selu. Ne dozvoli si da od straha ne progovoriš jer se bojiš odbacivanja obitelji. Mene je otac bio spreman izopćiti u trenu kad sam došla od njega tražiti pomoć. Da. Nikada ga nisam prestala voljeti. Oprostila sam mu. I njoj. Nisu znali drugačije. Ali prije svega, oprostila sam toj osobi. To je bio dug proces. Iznimno kompleksan i zahtjevan. Imala sam 12 godina, a danas mi je 38. U međuprostoru puberteta i naglog odrastanja, sa 18, te preuzimanja brige o sebi, nisam pojma imala što s tim emocijama, pa sam ih zakopala. Sve me to kasnije dočekalo... ne možemo pobjeći od problema, ali možemo zavrnuti rukave i s njim se suočiti. Jest zajebano. Jest teško. Najteži je dio - znati da obitelj ne daje ljubav koju trebam i podršku... ali je i to rješivo.

SAMO NE ŠUTI! NIKADA! VJERUJ MI! SKUPI SNAGU! Jer uvijek postoji rješenje! Budi sigurna. Ne slušaj mater, nego SEBE! Iznutra. Uvik, iskreno je napisala Katarina nakon čega je u komentarima dobila mnoštvo poruka podrške svojih pratitelja.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

21. siječanj 2021 21:24