StoryEditor
Kazalištegospodar lutaka

Branimir Rakić, glumac-lutkar GKL-a Split, ali i diplomirani pravnik i student režije na osječkoj Akademiji, u četvrtak premijerno postavlja ‘Palčicu‘

Piše Jasmina Parić
30. svibnja 2020. - 08:08
Branimir Rakić ispred obnovljene zgrade GKL-a Split, u kojem će 4. lipnja postaviti 'Palčicu' Saša Burić/hanza mediaSaša Burić/hanza media

Nova predstava Gradskog kazališta lutaka Split “Palčica”, nastala po motivima Andersenove bajke, bila je na korak do premijere kad su zbog pandemije zatvoreni teatri. Budući da su mjere popustile, određen je novi datum, 4. lipnja, a Branimir Rakić, koji je dramatizirao i režirao “Palčicu”, idućih će dana s kolegama izvedbu još malo uvježbati i doraditi.

Branimir Rakić, glumac-lutkar, već 25 godina radi u GKL-u, gdje je devedesetih pohađao lutkarsko-dramski studio – a inače je diplomirani pravnik.

Sada, u pedesetoj godini života, ponovno je student. Studira Lutkarsku režiju na osječkoj Akademiji za umjetnost i kulturu, a kada dogodine diplomira, bit će jedini lutkarski redatelj u Splitu i jedan od malobrojnih u Hrvatskoj. Studij je novi, jedini ove vrste kod nas.

Branimira Rakića pitali smo što ga je prije 25 godina dovelo do teatra, kako mu ide naukovanje, i kako je osmislio svoju “Palčicu” zbog koje će se otvoriti nova vrata Kazališta lutaka, u upravo restauriranoj zgradi Hrvatskog doma u Tončićevoj ulici.

– Kazalište me je zanimalo još dok sam bio student prava. Djelovao sam u kazališnoj trupi koja je poslije izrasla u Fraktal Falus Teatar, surađivali smo sa splitskim HNK-om, tumačili na tamošnjoj sceni manje uloge... Kad je objavljen natječaj za polaznike studija u GKL-u, odmah sam se prijavio.

Nisam točno znao ni što me očekuje, jer su mi lutke bile nepoznanica. Kada mi je profesor Edi Majaron na audiciji dao lutku u ruke i rekao da se pomoću nje predstavim, rodila se ljubav na prvi pogled. Zaljubio sam se u lutkarstvo – toliko da sam istog trenutka nakon polaganja diplomskog ispita na Pravnom fakultetu trčao u kazalište lutaka pomagati na svjetlu u predstavi “Jaje”. Nisam ni brojio u koliko sam predstava nastupio do danas, ali – režija me također oduvijek zanimala i sada pomalo krećem i tim putem – objašnjava Rakić.

REŽIJSKI POČECI

Ipak, “Palčica” vam nije prvi redateljski projekt?

– Ne, još prije dvadesetak godina na međunarodnom festivalu u Splitu, “Grlimo se morem”, režirao sam i sam izveo “Seviljskog brijača” bez i jedne riječi teksta. Tu je još i autorska predstava “Priča iz kupaonice”, koju sam radio za kazalište “Bumerang”.
U GKL-u sam postavio “Paška u knjižnici” i u toj maloj predstavi također igrao. Smatram ipak da je bolje kada je redatelj sa strane, a ne na sceni, jer jedino se tako može u potpunosti posvetiti svome poslu.

image
Sasa Buric/Cropix

I tako ste, čim se pokazala mogućnost, postali student režije. Što vas je točno navelo na taj korak i kakvi su bili počeci studiranja?

– U prvom redu želim zahvaliti svojoj matičnoj kući i ravnateljici Mariji Tudor, koja mi je iskazala puno povjerenje i pružila maksimalnu podršku kako u organizacijskom, tako i financijskom smislu. Odlučio sam se za studij lutkarske režije zbog ljubavi prema lutkarstvu, i samim tim što je lutkarskih redatelja jako malo, moglo bi se reći da je moj izbor pun pogodak.
Moja profesorica Tamara Kučinović je, primjerice, jedina diplomirana lutkarska redateljica u Hrvatskoj. Ostale lutkarske predstave rade uglavnom dramski redatelji i sami glumci-lutkari te inozemni lutkarski redatelji. Stoga je i sve manje lutkarskih predstava, pa i u kazalištu lutaka dominiraju one dramske. Meni je to kao glumcu-lutkaru tužno i poražavajuće, pa je i to još jedan od razloga mojega studiranja lutkarske režije.

A početak studija uopće nije bio lagan. Trebalo je osmisliti jednu izvedbu, ali i do najsitnijih detalja opravdati redateljski koncept. Dakle, nije dovoljno odabrati neku lutkarsku tehniku samo zato što nam se sviđa ili nam se čini efektnom i simpatičnom, nego je za to trebalo pronaći pravi razlog. Tu sam počeo preispitivati i mijenjati svoje stavove koje sam izgradio kroz svoj dugogodišnji lutkarski staž. Shvatio sam da mi je iskustvo koje imam svojevrsna prepreka za usvajanje novih spoznaja i zato sam odlučio krenuti od nule.

MATERIJAL I IDEJA

Što se promijenilo u lutkarskom teatru otkako ste se tamo zaposlili i, uopće, koji su novi trendovi s kojima se upravo upoznajete na studiju?

– Kada sam ja počinjao, prevladavale su javajke od spužve. No, radilo se i s drugim tehnikama. Stolne lutke, ginjoli, marionete, kuruma ningyo... Pokojni Ivica Tolić izrađivao je divne lutke i scenografiju te razvio tehnologiju rada sa spužvom. Njegova likovnost bila je prepoznatljiva i ostavila je veliki trag u hrvatskom lutkarstvu.

Dok su se nekada izvodile isključivo lutkarske predstave, danas u kazalištu vlada kroničan nedostatak lutke. Novi materijali i tehnologije daju nam sve više mogućnosti i zapravo nema više granica za lutkarstvo. Na studiju se dosta bavimo vizualnošću. Učimo kako upotreba materijala mora biti opravdana samom idejom predstave. Svi elementi predstave moraju služiti jednoj svrsi, a to je prenijeti emociju gledatelju.

image
Plakat ‘Palčice’
GKL Split

Što sve današnji lutkarski redatelj mora znati?

– Redatelj mora biti kompletna ličnost u svakom pogledu. Mora imati razvijenu opću kulturu, poznavati ne samo kazališnu umjetnost, nego i druge umjetnosti koje su njezin integralni dio.

Osim toga, mora imati razvijenu maštu, znati se služiti kazališnim jezikom, biti i pedagog, poznavati lutkarsku tehnologiju, glumu i lutkarsku animaciju, glazbu i scensku rasvjetu. Mora biti spreman uvijek iznova učiti i razvijati se, kako u osobnom, tako i u umjetničkom smislu.

Koja vam je vrsta lutke najdraža?

– Stolna lutka, najlakše ju je animirati i nudi najviše mogućnosti. Osim toga, sve sam više sklon korištenju predmeta i uporabi različitih prirodnih materijala.

Kažite nam kako će izgledati vaša “Palčica”?

– Bit će to prava lutkarska predstava, za mlađu publiku.To je priča o malenom biću koje kreće na put – dakle, prolazi kroz fazu odrastanja – i unatoč svima koji je žele staviti u svoje vlastite okvire, ona uspijeva ostati svoja. Simbol slobode u ovom djelu je Lastan (kod Andersena Lastavica) koji će joj pomoći da slijedi svoj san.
Moram pohvaliti cijeli autorski tim, a posebno zahvaljujem vrijednim glumcima koji su napravili veliki posao. Andrea Majica, Ivan Medić i Milana Buzolić-Vučica igraju deset uloga i tijekom predstave nemaju niti jednog trenutka odmora.

I, nakon toga, povratak faksu, online predavanjima i ispitima?

– Da, za idući ispit postavljam u Osijeku Nazorovu pripovijetku "Voda", koja govori o velikoj suši i žeđi na otoku. Problemi kojima se bavim naročito su aktualni zbog trenutne pandemije COVID-a. Namjera mi je uroniti u unutarnji svijet pojedinca suočenog s problemima uvjetovanim višom silom i preispitati granice ljudske izdržljivosti po pitanju razuma i humanosti. Prošao sam pripremnu fazu rada kod kuće i sad čekam ono najčarobnije – rad sa studentima glume i lutkarstva te ostalim suradnicima na Akademiji. •

#BRANIMIR RAKIĆ#PALČICA GKL SPLIT

Izdvojeno

19. lipanj 2020 00:20