StoryEditor
Film & TVCINEMARK U KUĆNOM KINU

NE PUŠTAJ Triler iz paralelnog svemira

Piše Marko Njegić
17. lipnja 2020. - 23:27
Lacey Terrell

Otkriće NASA-inih znanstvenika o mogućnosti postojanja paralelnog svemira u kojem vrijeme teče unatrag ide u prilog prošlogodišnjem fantastičnom, nadnaravnom trileru "Ne puštaj". Film je stigao u "online" videoteku kao naručen, premda baš i ne spada u sekciju "horori", neovisno o imenu hororskog producenta Jasona Bluma i tome što njegova službena IMDb premisa naizgled koketira s psihološko-metafizičkom stravom.

"Nakon što obitelj jednog čovjeka nazgled biva ubijena, on dobiva poziv od mrtve nećakinje, a nije siguran je li ona duh ili on silazi s uma, ali ispostavlja se da nije poludio". "Don't Let Go", svakako, tipuje na filmski "thinking man's" eskapizam, kao film snimljen u vrijeme kad se paralelni svemir nije činio kao moguća stvarnost. Zato je predtinejdžerica Ashley (Storm Reid) u prvoj sceni bila u kinu.

FILM: Don't Let Go; fantastični triler; SAD, 2019. REŽIJA: Jacob Estes ULOGE: David Oyelowo, Storm Reid OCJENA: ***

"Kakav je bio film? Dobar?", pita je stric, policijski detektiv Jack (David Oyelowo). "Nije bio loš", odgovara ona, a iste riječi možemo iskoristiti i za "Ne puštaj". Neloš film priličnog, mada neispunjenog potencijala u uvodu fino (us)postavlja odnos nećakinje i strica koji dolazi po nju ispred kina nakon što to nisu napravili njezin bipolarni otac/njegov brat (Bryan Tyree Henry) i majka (Shinelle Azoroh).

Oyelowo i Reed dobro funkcioniraju kao rodbina pa je šteta da nismo malo više vremena proveli s njima prije događaja koji pokreće zaplet i razdvaja ih u vremenu i prostoru. Ipak, Jack je jasno dao do znanja Ashley da uvijek može nazvati strica ako ga treba.

Idući put kad ga nećakinja nazove, Jack ne može doći sebi jer je, dakle, ona stradala s ocem i majkom nakon što im je netko uletio u kuću i zasuo ih hicima iz sačmarice. Je li ona to zove s "onoga svijeta", preko mobilnog telefona koji je ostao na mjestu zločina? Hoćemo li gledati japanski horor?

Tako ispočetka izgleda, ali ubrzo zajedno s Jackom doznajemo da Ashley u njegovom vremenu još nije stradala niti se zločin dogodio. Za nju je njegovo vrijeme dva tjedna u budućnosti. Za njega je njezino staro nekoliko dana, pa i tjedana. Vremenske dimenzije i rekonstrukcije se mijenjaju u filmu pa Ashley ima još tri dana života, a ona i stric su razdvojeni - četiri.

Redatelj i scenarist Jacob Estes (fenomenalna "indie" drama "Iskupljenje na rijeci" njegov je prvijenac) trudi se to (o)pravdati postojanjem multiplih svemira koji se vrte u krug, kao i likovi dok se kroz različito vrijeme utrkuju s vremenom i pokušavaju održati komunikaciju na razmeđi ranije-kasnije te otkriti tko je/zašto ubio njihove najmilije i, konačno, preokrenuti temporalnu začkoljicu u Ashleyičinu korist prije nego što bude prekasno.

Međutim, "Don't Let Go" se često gubi između realnog i nadrealnog - žanrova emotivne obiteljske drame/"whodunit" trilera i akcijsko-trilerske fantastike, tj. egzistencijalnog SF-a. Filmovi koje "Ne puštaj" emulira, "Prava frekvencija", "Deja Vu" i "Izvorni kod" bili su konzistentniji i držali se više-manje jednog žanra kako bi manje žanrovski komplicirali ionako dostatno komplicirane priče s neminovnim vremenskim paradoksima.

"Don't Let Go" tek pred kraj daje prednost trileru nad SF-om, kad se valovi vremena primire, iako je bilo bolje da je obratno. Jer, koliko god da je SF-ovski dio "već viđen", svakako je manji "deja vu" u odnosu na stotine trilera "whodunit" etikete (jedno od ključnih pitanja "tko je Georgie?", odnosno je li on ubojica), još više onih s namještenim umorstvima i prljavim policajcima.

To "Ne puštaj" na momente čini generičkim, unatoč zagonetkama tipa zašto je Ashleyičin ruksak (bio) mokar. Srećom, Estes uspijeva režirati nekoliko dojmljivih scena, od kojih je jedna upravo odlična i inteligentna u pogledu dočaravanja temporalnog kontinuuma i prolaznosti vremena.

Jack i Ashley komuniciraju putem telefona razdvojeni vremenom, ali na istom mjestu, u restoranu, gdje/kad stric kaže nećakinji da prožvače žvaku i zalijepi je ispod stola. U njezinom vremenu žvaka je svježa, u njegovom prežvakana i osušena. Samo je ova scena dovoljna da osvježi "Don't Let Go" i spasi ga od titule "prežvakanog" filma.

Molina sporedan

Davida Oyelowa znamo po ulogama u "Selmi" i "Gringu", a Storm Reid je glumila u "A Wrinkle In Time" i "When They See Us"). Sporednu ulogu u filmu ima uvijek rado viđeni Alfred Molina.

#CINEMARK#CINEMARK U KUĆNOM KINU#TRILERI#SF FILMOVI

Izdvojeno

28. lipanj 2020 07:30