Prijavilo se oko 330 sudionika, uvjet je da imaju više od 25 godina, proradilo je međukvartovsko rivalstvo. Kako svaki kvart ima svoja pravila, balica iz Divertimenta sve je stavila na papir, pa kome se ne sviđaju, ha, neslaganja se rješavaju kako i priliči uličnim igrama – glasno i vokabularom koji nije primjeren za mlađe od 12 godina, ušali prepričava Marko Giljača.
Magistar ekonomije, učitelj Matematike u OŠ Slano i odnedavno Fizike u Gimnaziji Dubrovnik, na Sveučilištu u Dubrovniku drži vježbe iz Ekonometrije, trener juda i bivši novinar koji je trećinu svoje 15-godišnje novinarske karijere pisao za rubriku kulture Slobodne Dalmacije, dio je malog tima koji pokreće Ulične igre.
Ideja se rodila u zimskim mjesecima, kad je Deša Ficović Kosović zatekla Ulicu iza Roka u Gradu bez stolova, praznu, upravo savršenu za odigrat graničara.
- Napravili smo listu 40-ak igara, a naravno da nismo mogli sve odrigrati, krenuli smo s odabirom na način da svi mogu sudjelovati, od crne kraljice, koja je fizički manje zahtjevna, do nogometa. Dogodine ćemo izostaviti nogomet, igrat ćemo 'na glave'. Aktivirali smo alku koja se nije igrala u našem djetinju, ali je možda manje poznato da se igrala 280 godina u Dubrovniku, sve do velike trešnje. Dodali smo malo uličnog štiha i odrigrali je ispred Kneževog dvora – priča Giljača.
U toj je revitalizaciji alke Marko bio konj, a njegov prijatelj Pavo Ivanković alkar. –To je sve u redu, nekako ne bi baš išlo da on mene nosi – smije se.
Kvartovske ekipe osnovale su grupe u različitim aplikacijama u kojima se razrađuju taktike, kuju planovi i analiziraju protivnici. Igra li se 'guze'?
- Guze još nema. Mnogo je igara s nogometnom loptom, prvu godinu smo krenuli s klasičnim ali uličnim nogometom. Igra se troje na troje u Novoj ulici, ispod zidina, uz prihvaćeno 'svetomarijaško' pravilo da nema faula u kuneti. Njihov teren, njihova pravila. Zabavno je! Lopta leti preko zidina... Takve igre u ovim godinama nose i određeni rizik. Predloženo nam je da se igra 'deva' – to je ono kad se troje, četvero savije a ostali naskaču na njih i pokušavaju ih polomiti. U Lapadu se ta igra zove 'na goba'. S obzirom da sudionici moraju imati najmanje 25 godina, realno većina je bitno starija, zaključak je da to naša leđa ne bi podnijela! – kaže sugovornik.
Kvartovski rivalitet nanovno je živnuo. U Igrama sudjeluju Zlatni potok, Ploče, Pile, Roko, Prijeko/Peline, Centar, Sveta Marija, Karmen, Lapad, Bulevar, Hladnica i Nesvrstani, a to su oni koji nisu uspjeli okupiti balicu iz svog kvarta, a htjeli su igrati. Organizatori se nadaju da će se dogodine priključiti Mokošica, Gornja sela i Gruž, ali i okolne općine Konavle, Župa i Primorje. Nikoga ne isključuju.
Godinama oplakujemo napušteni Grad i brojimo šaku stanovnika koji su ostali u spomeničkoj jezgri, otkud sad toliko ekipa unutar samih zidina?
- Dio njih više ne živi u zidinama, ali i dalje osjeća pripadnost Gradu, a točno se zna koja je ulica granica kojega kvarta. Dobro je poznato dokle je Karmen, gdje počinje Prijeko, tko pripada Roku, itd. Postoje i pretenzije, pa generacije sa Svete Marije, koje su se '90-tih igrale na ulici, tvrde da su u osvajačkom pohodu zauzele predio Roko, a ovi iz Roka uzvraćaju kako su jednog od najboljih igrača sa Sv. Marije onomad platili pet kuna i da sad mora igrati za njih. Uložen je čak i prigovor! – prepričava Marko Giljača.
Žestoke su se rasprave vodile oko pravila kako se igraju petica i sedmica s lastikom 'na podguzovima', odnosno ispod stražnjice. Kako ne bi bilo dvojbe, snimljen je demostracijski video za sve ekipe radi pripreme za natjecanje. Priča se po gradu da neki viđeni u ozbiljnim pripremama.
- Najvažnije je da su se ljudi vratili na ulicu i da jako puno djece to prati. Neki se dan igralo na frnja, barem 20-ero djece je taj dan uzelo frnju u ruke i odigralo partiju. Ovog ćemo ljeta prirediti dječju alku. Cilj nam je da se na gradskim ulicama stalno nešto događa. Evo, igrat ćemo kartaški triatlon – briškula, treseta i skopun u parova! Oko toga smo se savjetovali sa starim kartašima u Klubu pomoraca i na Porporeli. Oni kažu ta je to triatlon, a bilo je onih koji misle da je umjesto skopuna trebalo satviti marijaš. Ha, dogovori su k'o na ulici, nekad je i kamen argument (hahahaha) – šali se Marko.
U basketu je svatko mogao sam 'zvat' faul. Igralo se muški, daleko od današnje košarke kad se sudi svaki kontakt, a bliže NBA-ju 1990-tih, Bad Boys eri kad su Detroit Pistonsi igrali žestoko. Barem tako na stvari gledaju dubrovački basketaši. Dan poslije mnoge muči upala mišića, uvedeno je pravo na time out za udahnut' zrak, unaprijed se pripremaju analgetici.
- Nije to lako kad igraju ljudi od 40, 50 ili 60 godina! Kako je komentirala jedna gospođa koja je igrala graničara: radije bih umrla od pogotka lopte u glavu, nego s kateterom u krevetu – prepričava Giljača.
Ekipa iz Divertimenta podsjetila je i na igru koja se u Gradu igra preko stotinu godina - na puca, a osobito užarena atmosfera i navijanje očekuje se na finalu na frnja, u specifičnim uvjetima. Sudionici kvalifikacija žalili su se na muskulfiber, ne pamte kad su zadnji put toliko čučali. Finalisti neće igrati na zemlji nego, ni manje ni više, ispred Gradske kavane. Djeca iz zidina tradicionalno su na frnja igrala na taraci od kafane, a zemljanu rupu zamijenit će polomljena kamena ploča. Pred uličnim igračima uzmiču i ugostiteljski stolovi, zapravo su ugostitelji s veseljem prihvatili prijedlog. Dosadašnje iskustvo je takvo da su ih dočekivali s kavom, osmjehom i unaprijed razmaknutim stolovima, jer ove Igre prati nevjerojatna doza pozitivne energije. Koja je nagrada za pobjednike? Tapšanje po leđima! Možda bude i neki tulum od Igara, ili kakav peharčić u konačnici.
Korona je vratila neke stare slike Grada u kojima se djece igraju ispred sv. Vlaha, roditelji sjede na skalama pred crkvom i ćakulaju, u kadru su i čiope, nema gužve. Nije svako zlo za zlo, kaže Marko Giljača.
Divertimenat i ostali ljubitelji uličnih igara organizirali su sadržaje i za djecu. U radionici Kazališta Marina Držića izrađivale su se puške na čepove i karići. Savršen spust za ovo 'prometalo' je Ulica sv. Dominika. Umjesto zvuka kotača putnih kovčega koji se spuštaju u gradsku jezgru prema apartmanima, sad se čuju balini karića i dječja vriska.
- Problem današnje djece je što im mi, roditelji, ne dajemo vremena za dosadu. Kad je djetetu dosadno, tad je najkreativnije. Promatram svoju djecu i vidim da im neće past' na pamet neka ideja ako trče s jedne na drugu aktivnost ili su na računalu – govori Giljača.
ZA ONE KOJI SU ZABORAVILI, OVO SU PRAVILA NA FRNJA:
Svaki igrač u početku ima tri frnje, a partija se igra s jednom frnjom. Partija se igra dok ne ostane zadnji igrač na terenu. Pogođene frnje predaju se sucu, a igrač koji je izgubio sve 3 frnje ispada iz igre.
Kaliz je termin za gađanje što bliže rupici radi određivanja redoslijeda igranja. Ako igrač pogodi drugu frnju tijekom kaliza, igrač ne osvaja tu frnju nego se igra nastavlja. Ako igrač pogodi rupicu pri kalizu, a u njoj je druga frnja, automatski osvaja tu frnju, no frnje ostaju u rupici do kraja kaliza. Ako sljedeći igrač pogodi rupicu, osvaja sve prethodne frnje iz rupice. Ukoliko igrač pogodi frnju u rupici i izbaci je, ne osvaja tu frnju već ima prednost pred tim igračem čija je bila frnja.
Kasnije u igri, svaki pogodak u rupicu mu omogućava još jedan potez, te igrači to koriste za taktiziranje i približavanje drugim frnjama.Ukoliko je razmak između dvije frnje manji od pedlja, odnosno širine između vrha malog prsta i vrha palca, ne smije koristiti pedu, tj. produžetak drugom rukom, nego mora pucati s pozicije gdje se nalazi njegova frnja. Ukoliko igrač pogodi frnju i ta ili njegova frnja pogodi još jednu frnju, osvaja obje frnje. Nema cike ukoliko je frnja na manjoj udaljenosti od pedlja (gađanje frnje čvokanjem).