Davanje u zakup kultne dubrovačke kavane Dubravka na Pilama na idućih pet godina ni po ničemu ne bi bilo toliko zanimljivo, pa čak i uz početnu cijenu od 40 tisuća eura mjesečno bez PDV-a, da nije uvjeta da se na natječaj može prijaviti privatna ili fizička osoba koja je u protekle tri godine bavljenjem ugostiteljstvom ostvarila 75 milijuna kuna prihoda.
Mnogi su Dubrovčani zbog tog uvjeta zaključili da se natječaj namješta nekome ‘podobnom‘, a kako se radi o javnoj imovini i javnom interesu, zatražili smo od najmodavca, gradske tvrtke UTD Ragusa pojašnjenje zbog čega su inzistirali na tih 75 milijuna ostvarenog prometa u 2019., 2020,, i 2021. godini. Odgovor je stigao iz Grada Dubrovnika.
‘Budući da su se u javnom prostoru pojavile određene informacije koje su temeljene na pogrešnom i spekulativnom interpretiranju činjenica, ali i na temeljnom nerazumijevanju materije, a i s obzirom na upite medija, Grad Dubrovnik kao većinski vlasnik društva UTD Ragusa d.d. radi interesa javnosti daje sljedeće informacije: Trgovačko društvo UTD Ragusa d.d. objavilo je javni natječaj o zakupu poslovnog prostora restorana „Dubravka“. Natječaj je izrađen, objavljen i provodi se sukladno svoj važećoj zakonskoj proceduri, uključujući Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora. Financijske propozicije i uvjeti natječaja izrađeni su na osnovu provedenih stručnih procjena i u skladu su s tržišnim uvjetima. Početni iznos mjesečne zakupnine određen je na 40.000 eura, uvećano za PDV. Dosadašnji iznos mjesečne zakupnine za navedeni prostor iznosio je 15.396 eura, uvećano za PDV. To znači da će društvo u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika od najma jednog poslovnog prostora godišnje uprihodovati najmanje 480.000 eura + PDV. Usporedivši taj iznos s dosadašnjim godišnjim iznosom (184.752 eura), prihodi od najma navedenog prostora bilježit će indeks povećanja od 160 posto, odnosno iznosit će gotovo 300.000 eura više.
Takav prihod od najma vrijedne imovine Grada Dubrovnika, primjerice, dostatan je za pokrivanje godišnjeg troška kreditnog zaduženja za kupovinu društva TUP, najveće pojedinačne akvizicije Grada Dubrovnika u posljednjih 50 godina. Dosadašnji zakupac uredno je i na vrijeme ispunjavao sve svoje obveze prema Društvu te je natječajem osigurano i prvenstvo zakupa za dosadašnjeg zakupca. Natječajni uvjet o ostvarenom prihodu od ugostiteljske djelatnosti u svakoj kod tri prethodne godine od najmanje 25 milijuna kuna, a što su zainteresirani ponuditelji dužni dokazati, propisan je iz razloga kako bi se osigurala profesionalna ozbiljnost prijavitelja koji moraju biti financijski sposobni ispunjavati obveze prema društvu UTD Ragusa te biti u mogućnosti ispuniti natječajni uvjet isplate konstruktivnog ulaganja u objekt koji iznosi 480.000 eura (+ PDV). Također, želi se osigurati i kontinuitet kvalitete ponude objekta koji se nalazi na samoj „recepciji grada“. Namjera društva UTD Ragusa d.d. i Grada Dubrovnika jest na adekvatan način valorizirati vrijednu imovinu Grada kako bi se na osnovu prihoda od najma iste osiguralo nesmetano poslovanje Društva te nastavilo raditi na osiguravanju boljih i dostupnijih javnih usluga usmjerenih prema povećanju kvalitete života građana. Iz tog razloga, podsjetimo, Grad Dubrovnik je i preuzeo vlasništvo nad društvom UTD Ragusa što je u konačnici dovelo i do kupovine društva TUP- poručuju iz Grada Dubrovnika.
U međuvremenu smo kontaktirali smo nekoliko ugostitelja i pravnika koji su nam u neformalnom razgovoru komentirali natječaj za Dubravku.Svi se slažu da je dokazivanje poslovne sposobnosti prihodom u određenom proteklom razdoblju jako dobro obzirom da se time otklanja mogućnost ulaska raznih mešetara, ali i sprečavanja pranja novca. Ugostitelji s kojima smo razgovarali podsjećaju kako su upravo dubrovački mediji, ali i dio gradskih vijećnika, nebrojeno puta pisali i kritizirali ‘bildanje‘ zakupnina poslovnih prostora na natječajima od strane privatnih i fizičkih osoba koje nisu registrirane u gradu što je rezultiralo, kada je ugostiteljstvo u pitanju, prije svega visokim cijenama i sezonskim poslovanjem.
Mnogi su, nakon što su vidjeli da Dubrovnik baš i nije takav poslovni Eledorado kako su mislili, nakon prve sezone odustali. O tome svjedoče i mnogi zatvoreni poslovni prostori i to ne samo unutar gradskih zidina. – Dubravka je vrlo kompleksan ugostiteljski objekt koji zahtjeva poprilično znanje i iskustvo u ugostiteljstvu. Ne želim nikoga podcjenjivati, ali ne može nju voditi netko tko je imao kafić ili fast food. Radi se o velikom objektu, na jednoj od najfrekventnijih lokacija u gradu u kojem morate imati popriličan broj osoblja. I što najvažnije, Dubravka mora biti reprezentativna, ona ne ‘trpi‘ čevape – drži iskusni dubrovački ugostitelj s kojim smo popričali oko ove teme. No ne bi u novine želio imenom i prezimenom jer poručuje kako se danas sve gleda kroz politiku, a on s politikom ne želi imati nikakve veze.
Pravnici pak ističu kako takav uvjet nije rijetkost u Hrvatskoj, da nije nezakonit. Neimenovani zagrebački pravni stručnjak, profesor prava kaže nam da uvjetovanje ostvarenim prohodima zapravo referenca. – Radi se o referenci koju najmodavac ima pravo tražiti. Jednako je kao i kada poslodavac traži od kandidata reference. Pa primjerice traži preporuku od bivšeg poslodavaca, dokaze o stručnosti… U ovom slučaju čak je važnije naglasiti da se uvjetovanjem o ostvarenim prihodima suzbija legalno poslovanje. Dakle, u slučaju Dubravke tih 25 milijuna prihoda godišnje, odnosno 10 milijuna eura u tri navedene godine je prijavljeno i na njih je državi plaćeno 25 posto PDV-a, a Gradu Dubrovniku, ako je onaj koji se javlja na natječaj radio tu dolje kod vas, porez na potrošnju od 3 posto – ističe naš sugovornik. Njegov dubrovački kolega pojašnjava pak kako je Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora jasan kao i Zakon o Hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji. Oni i u zakupu Dubravke imaju prednost ako ispunjavaju sve uvjete iz natječaja među kojima je i taj o dokazivanju poslovne sposobnosti, odnosno uspješnosti. Ako se nekome time možda i pokušalo namjestiti Dubravku treba imati na umu da prednost ima postojeći zakupac koji je, barem ja tako mislim, u svojih nekoliko ugostiteljskih objekata sigurno okrenuo 10 milijuna eura u te tri godine kao i na to da takvih tvrtki, ne računajući hotelske kuće, u Dubrovniku ima još dosta. Treba imati na umu da se radi o prometu, a ne o dobiti nakon što se poplaćaju troškovi i porezi – kaže nam naš sugovornik koji želi ostati anoniman jer ‘znate kakav je grad, ljudi sve shvaćaju osobno, pa i mišljenje o zakonima‘.
Naši sugovornici podsjetili su nas na nebrojene primjere, i to samo u Dubrovniku, kada su na javnim natječajima bez tog uvjeta pobjeđivale tvrtke osnovane dan prije raspisivanja nadmetanja koje su imale jednog zaposlenika i temeljni kapital od ondašnjih 20 tisuća kuna, odnosno 10 od kada se omogućilo osnivanje J.D.O.O. –a. Pa smo se čudili zbog čega radovi, primjerice na komunalnoj infrastrukturi traju u beskonačnost, zbog čega se već nakon par mjeseci nešto popravlja te zbog čega neki projekti još nisu realizirani. Dovoljno je pogledati što se događa s obnovo od potresa na Banovini i u Zagrebu. Upravo takvi primjeri pokazuju manjkavosti javne nabave u Hrvatskoj.