Dubrovčanin Maroje Guca, alfa i omega jedinstvenog muzeja, svakog Indiana poznaje u dušu: ‘ U ovoj zbirici imamo i jednu crnu ovcu...‘

Već 18 godina radi na Sveučilištu u Dubrovniku, upravitelj je stroja na školskom brodu ‘Naše more‘, plovilu za obaveznu obuku studenata Pomorskog fakulteta, monitoring akvatorija i znanstvena istraživanja Instituta za more i priobalje. Privatno vozi sasvim prosječan skuter od 50 kubika, točnije Vespu supruge Dolores. Dubrovčanina Maroja Gucu slabije bi upućeni teško povezali s mističnim svijetom motocikala, osim možda po prezimenu koje malo ‘baca‘ na talijansku marku Moto Guzzi.

 

No, oni koji ga od djetinjstva znaju s Ilijine glavice, nimalo se ne čude što je upravo Maro ‘kotač zamašnjak‘ novootvorenog muzeja Indian motora u kompleksu Svete Klare. Kao dobar domaćin i meštar od tehnike, Maroje nas je upravo tamo dočekao, i to ispred dva motora, dragulja iz njegove kućne zbirke.

Dva ljepotana smještena su na drvenoj trkaćoj stazi koja je pod nagibom i elipsastog oblika, kao Koloseum, kakva i jest bila u prvim desetljećima 20. stoljeća kad se motorima utrkivalo – bez kočnica. Na prvu nas čudi što je u muzeju posvećenom kultnom Indian brendu motora, izložen jedan uljez iz pogona njihova najljućeg konkurenta, žuti Harley Davidson:

- Da, zovem ga crnom ovcom u kolekciji, ali ima taj ‘peashooter‘ usku poveznicu s Indianom na trkaćim stazama gdje su se na drvenoj podlozi vozile prve službene FIVA utrke. Te 1909. samo su industrijalci mogli kupiti motor koji je koštao kao kuća. Vozili su ih nedjeljom u slobodno vrijeme. Tehnološki si tad morao biti napredan da bi uopće vozio nešto tako komplicirano. Danas da ovakav motor stane na semaforima na Ilijinoj glavici, ne bi mogao krenuti dalje, a u to vrijeme su ih palili ‘na guranje‘. Od 1911. međunarodna organizacija FIVA u motociklizmu uvodi kružne drvene staze, dirty board track su se zvale, a njima su jurili motori bez mjenjača, amortizera i kočnica. Ljudi su ginuli i od iverja sa staze, a kamoli od brzine! Vozilo se i 160 kilometara na sat na tankim gumama, bez zaustavljanja, morao si biti triput luđi od Senne za to voziti – kaže Maroje dok nam predstavlja i drugog svog mezimca, Indian Powerplus board track racera iz 1919. koji mu je ustupio prijatelj i poslovni parner, Slovenac Samo Rančigaj, čija impozantna privatna kolekcija čini ostatak stalnog postava u Klarisa. Samozatajni kolekcionar iz Vranskog kod Celja, Samo je odlučio izložiti dio svoje Indian ‘menažerije‘ upravo u Dubrovniku, nadomak Hard Rock Caffea gdje se tradicionalno okupljaju bikeri i zaljubljenici u motore.

- Trkaći motori i inače su moj ‘segment‘ muzeja i uža specijalnost. Na ovom sam Indianu radio dvije godine, a ‘trkači‘ su i inače rijetki jer ih proizvođač Indian nije prodavao - otkriva Guca i dodaje kako za Muzej u Dubrovniku imaju sklopljen ugovor s vlasnikom Indiana, velikom kompanijom Polaris čiji su stručnjaci osobno verificirali Rančigajevu zbirku, najveću privatnu riznicu u svijetu. U Dubrovniku je izloženo 30 Indiana.

- Doduše, postoji muzej u New Yorku sa 60 primjeraka, no on je nacionalni, od države SAD. Ima i četrdesetak Indiana u Tirolu, no mlađeg datuma, naši su kronološki poredani i puno vredniji – govori nam sugovornik koji se sa slovenskim vlasnikom upoznao posredstvom Konka iz legendarnog Roxya:

- Konko nije mogao vjerovati kakvu kolekciju Samo ima, pa se na svoje oči uvjerio i onda mi sve ispričao. Kolekcionara sam upoznao na susretu u Vodicama prije sedam godina, Konko me njemu predstavio kao vrhunskog poznavatelja i restauratora motora. I tako je krenuo. Prije korone smo prošetali Dubrovnikom i Samo je rekao da je tu idealno mjesto za muzej na nekih tristotinjak kvadrata. Ja sam mu pokušao objasniti da u Dubrovniku ne možeš naći ni dva kvadrata, a kamoli tristo, da pogledamo negdje van grada ili nešto u kampusu kako sam ja na Sveučilištu, no on je baš inzistirao na Stradunu. I onda sam preko zime s prijateljem Kristijanom Vrbanićem, voditeljem muzeja, velikim ljubiteljem motora i poštovateljem Indijanaca našao ovu opciju – priča nam entuzijastično Maroje koji vjeruje da će Indian zadržati stalnu adresu u samostanu svete Klare.