Kako znaš da si ostario? Kad zvukove uzdisanja u seksu zamijeniš s uzdisanjem prilikom dizanja s kauča! Uvijek mi je žao ljudi čiji je rođendan negdje u vrijeme Božića jer sam i ja u toj skupini. “Evo ga, poklon za rođendan i za Božić,” riječi su od koji im (nam) je muka. Rođendanska proslava utopi nam se u Božićno slavlje. Moram priznati da je moje uzbuđenje oko dana rođenja prestalo tamo negdje od 1980-e godine.
Ne znam je li to samo do mene, ali vrlo često zaboravim koliko mi je zapravo godina (osim, kad se dižem s kauča). Pretpostavljam da u nekoj dobi prestaneš pratiti brojeve.
Iskreno, ove bi godine sasvim zaboravio na rođendan da mi supruga nije rekla “vodi računa da ne radiš ništa u petak uvečer da možemo izaći na večeru.” I tako mic po mic, imam još 11 godina do penzije (ili 12 do one engleske). Pa kako sam tako brzo ostario, majko moja mila? Čini se da do 30-tih proživiš cijeli jedan život, a onda nakon 35-e sve uđe u turbo brzinu.
Život ti ga dođe ko toalet papir, što si bliže kraju brže se troši! Ne osjećam baš svoje godine, u glavi mi je i dalje 18! Doduše, ne sjećam se da sam se s 18 dizao dvaput po noći za ići na wc. I to je još jedan znak starenja – kad prolazite kraj wc-a promislite “pa mog’o bi se p**šat’ kad sam već u prolazu”.
Mjehur češće zove
Ne znam bi li trebao počet sastavljat (novu) listu želja? Prije 5 godina počeo sam zapisivat dnevne obaveze i to iz dva razloga: a) počeo sam zaboravljati što sve moram napraviti; b) ima nešto u tome kad staviš kvačicu na obavljene zadatke, znaš u što i kako si potrošio vrijeme. Liste želja su u jednu ruku malo i morbidne. Razmišljao sam što da stavim na svoju. Teško je biti originalan i ne kopirati ono što i drugi žele.
I tako sam počeo sastavljati svoju, naravno na prvom mjestu uvijek su putovanja. Ne padaju mi na pamet stvari poput vožnje od 200 km/h u Formuli 1, kockanje u Las Vegasu ili skakanje s padobranom (iako bi na to možda i pristao). Moja cjeloživotna radoznalost uvijek ide u istom smjeru, a to je upoznavanje različitih kultura. Od 195 zemalja na Svijetu, posjetio sam 30, a želio bih doći barem do broja 50.
Putovanje je najbolji način stvaranja uspomena, a lijepe uspomene najveće su bogatstvo koje možemo imati. Kad se osvrnemo unatrag na proživljeno vrijeme nećemo misliti “da sam barem uštedio više novaca”, to je sigurno. Između ostalog, to je jedan od razloga zašto turistima koji nas posjećuju moramo osigurati nezaboravan provod i lijepe uspomene.
Od planova ni P
Moja lista želja je poduža. Shvatio sam da bi mi trebalo najmanje šest mjeseci godišnjeg i pola milijuna eura kako bi je “očistio”. Još jedan problem s listama želja je što je teško biti realan. Odlučio sam svoju smanjiti na 30 stavki, pa na 20, na 10 i…. na kraju sam zgužvao papir i bacio ga u smeće. “Ne prestajete se smijati kad ostarite, ostarite kad se prestanete smijati,” napisao je veliki George Bernard Shaw.
Nema meni nikakvih lista želja, planova i rasporeda. Idem kako me život nosi, uz smijeh. Ne planiram stariti dostojanstveno, daleko od toga, prednost starenja je u tome što si stariji da sve manje imaš potrebe pridržavati se društvenih normi. Svima vama čiji rođendan pada u sjenu božićnih blagdana, žao mi je, i meni je tako, ali ako gledamo s druge strane, bar smo začeti u jarkim bojama proljeća.
Za kraj zaključno slovo ostavljam novinaru Bobu Phillipsu koji je rekao: “Muškarac u životu ima tri faze: u prvoj vjeruje u Djeda Božićnjaka, u drugoj ne vjeruje u Djeda Božićnjaka, a u trećoj on je Djed Božićnjak.” Moja je brada sve sličnija onoj Djedu Božićnjaku!