Evo ga, kraj je blizu, zavjesa samo što se nije spustila. Turistička sezona polako, ali sigurno dolazi svom kraju. Te sam činjenice postao svjestan tijekom produljenog vikenda (sam sam ga produžio), kojeg sam proveo na otoku Mljetu, mojoj najdražoj destinaciji u Hrvatskoj. S obzirom da nam je moja majka stigla u posjet iz Velike Britanije, činilo se kao dobar izgovor otići ponovo na ovaj rajski otok.
Izgleda da godišnja doba nisu shvatila da smo iz rujna ušli u listopad tako da je kontrast između zelenih stabala i jesenski obojenog plavog mora poput melema za oči. “Očekivali smo da je Nacionalni park pun cijelu godinu,” komentirao je par iz SAD-a koji smo sreli u šetnji oko jezera.
Nekome tko dolazi iz hard-core kapitalističke zemlje jako je teško objasniti da mi zimi stavljamo “ključ u bravu” tako da te rasprave uvijek budu dugačke i prepune pitanja “Ali, zašto? Ali, kako? Pa ljudi bi došli…” ….i tako stalno, i tako sve ove godine. Umjesto toga, odgovorio sam “Da, prekrasno je šetati prirodom u bilo koje godišnje doba”. Istina je, naravno, sasvim drugačija. Hotel u kojem smo boravili, svi ga znate koji je, onaj “vintage” hotel na Mljetu, vrata će zatvoriti za desetak dana.
To znači da je za ovaj otok sezona 2023. zatvorena. Da se razumijemo, nema tu nimalo krivnje na hotelu, osoblje je umorno i zasluženi odmor svakako im je potreban. Zimski turizam na jugu Hrvatske jednostavno je nemoguće ostvariti. Evo, sad ću vam to objasniti. Nije nemoguće, nego ga ne možemo ostvariti zbog načina razmišljanja. Nadamo se kako bi mogli, a pritom molimo Boga da se to ipak ne dogodi.
Za nekoliko tjedana, ako ne i prije, međunarodne avio kompanije preusmjerit će svoje letove na neke druge destinacije, a mi ćemo na vrata od Grada stavit natpis “Zatvoreno do travnja”! Pisao sam već o tome kako mi je jedan strani novinar rekao da nam turizam ovisi o stranim kompanijama, odnosno, aviokompanijama. Oni odlučuju kad i koliko ćemo zarađivati te od kojeg tržišta. To je istina.
Nema letova, nema novaca. Ako smo nedostupni turistima, nema ni zarade od njih. Jednostavno, zar ne? Naravno da nismo jedina turistička zemlja koja se suočava s izazovima zimskog turizma. Prije nekoliko godina proučavao sam turizam na Malti i uočio da imamo podjednake probleme, međutim, oni su ipak našli načina da privuku turiste i u hladnijim mjesecima. Nije to baš nuklearna fizika.
Dao sam truda i pročitao 70 stranica izvještaja “kako poboljšati zimski turizam”. Iskreno, sve bi se to moglo napisati na kutiji od cigara. Prvi korak – pribaviti više letova. Drugi korak – organizirati neka događanja. Kraj priče. Naravno, ništa se ne može dogoditi preko noći. Ali se ipak dogodi. Znate da ja već godina lupam u bubnjeve na temu zimskog turizma i sad već pomalo odustajem. Za uspjeh u ovoj stvari mnoge se organizacije trebaju naći na zajedničkoj točki, puno je tu usklađivanja i popuštanja, kompromisa, a s druge strane, većina jedva čeka zimski odmor. Osjećam se kao Sizif koji gura kamen znajući da ga nikad neće dogurati do vrha brda.
Stoga sam paru iz Detroita odgovorio: “Da, da, šuma je zelena i zimi, a jezera su prekrasna bez obzira koje je doba godine”. Palo mi je pamet da bi usporedba bila kao da oni u Detroitu proizvedu određenu količinu automobila i onako, iznebuha odluče da je to sasvim dovoljno, lijepo stave noge na stol, ruke ispod glave i odmaraj!
“O, možda dogodine dođemo izvan sezone,” s osmijehom je rekao Chuck iz Detroita. E moj Chuck, pomislio sam, prvo ćeš morat obletjeti pola kugle zemaljske da dođeš do nas, a kad dođeš mislit ćeš da je nastupio novi lockdown. To sam trebao reći. Umjesto toga samo sam klimnuo glavom. Chuck će se valjda snaći.