Baš kad pomislite da je ispraznio redateljski arsenal i da više nema što reći, Guy Ritchie izroni iz pepela, otrese rukave i ispali rafal malih akcijskih bizarnosti. Dobrog običaja drži se i u ‘Operaciji Fortune: Prevara stoljeća ‘, svježem prilogu njegovu opusu obilježenom obiljem nasilja, nesvakidašnjih likova i pripovjednih preokreta za zbunjivanje publike.
Novi film koji bondovski razmetljivo poseže za mondenim lokacijama, jahtama, vilama i ostalim statusnim simbolima (obavještajnog) podzemlja nosi ugrađenu formulu za većinu akcijskih uradaka.
Svijet je ugrožen, fanatici ga žele razoriti ili barem poljuljati do raspada a suprotstaviti im se može samo krajnje ekscentrični pojedinac. U ovom slučaju to je Orson Fortune, neuništivi osobenjak kojeg bez zadrške glumi snagator Jason Statham, omiljeni Ritchijev suradnik.
Fortuneove uzdanice
Glavna zvijezda isporučuje točno što se od nje očekuje i time osigurava oprost za česte glumačke nezgrapnosti. Uostalom, takva mu strategija pali od prvog pojavljivanja na velikom platnu, pa zašto bi sad bilo drugačije? I dok smo Stathama navikli gledati kao konstantu, ostatak filmske ekipe izlaskom iz zone komfora i improvizacijama čini razliku, još kakvu. Hugh Grant nadmašio je sebe ulogom bjelosvjetskog muljatora Grega Simmodsa.
Godi vidjeti kako je nekadašnji adut sladunjavih romantičnih komedija (Notting Hill, Četiri vjenčanja i sprovod) evoluirao pa u ranim šezdesetima umješno tumači likove skroz drugačijeg habitusa.
Još jedna zvijezda koja je zenit slave doživjela 1990-tih pa netragom utrnula, Josh Hartnett, bljesnuo je u ‘Operaciji Fortune‘. U ulozi smušenog hollywoodskog glumca Dannya Francesca izvodi dojmljivu parodiju na račun vlastite struke.
Otkriće filma ipak je ženski lik. Dosad manje poznata američka glumica Aubrey Plaza odlično se snašla u koži svestrane agentice Sarah Fidel pa je u nekom budućem nastavu filma očekujemo kao Fortuneovu stalnu asistenticu.
Staromodna ‘tarapana‘
‘Operacija Fortune‘ džepove praznog prostora lako ispunjava nabrijanim ritmom, a logički počesto zakučastu radnju zamagljuje humorom. Taj pristup pali i ujedno podsjeća na veliki Ritchijev redateljski potencijal. Akcijske sekvence služe i da bi se ublažio danas nezgodan scenaristički detalj nastao prije ruske invazije: međunarodni trgovci oružjem su, naime, ukrajinskih korijena, no to postaje sporedno kad streljivo i replike izmjenjuju Statham i društvo.
U cijelom tom programiranom metežu ostane nešto mjesta i za aluzije na današnje samozvane vladare svijeta, bankare, tajkune i internetske mogule (miniranje satelitskog kontrolnog sustava malo ‘baca‘ na Starlink Elona Muska), makar staromodna pucnjava i šaketanje odnose primat.
A Guy Rithie se upravo u tom okruženju najbolje snalazi. Kad god je iz njega iskoračio, primjerice, legendom o Kralju Arthuru ili animiranim Aladinom, doživio je neuspjeh. Bivšem Madonninu suprugu bilo bi uputno da se drži provjerenih vještina i pritom privuče još glumaca koji Grant ili Hartnett žude za novim počecima.