Iskupljenje u Shawshanku, Zelena milja, Leptir, Ponoćni ekspres, Bijeg iz Alcatraza...našlo bi se tu još napetica koje opisuju život iza rešetaka, a većina njih doživljaj prepričava iz perspektive osoba lišenih slobode. Dansko-švedski zatvorski triler ‘Sons‘ (Sinovi) za glavnu junakinju bira zatvorsku čuvaricu Evu, tankoćutnu pravosudnu policajku kojoj je ekipa prijestupnika iz ćelije neka vrsta zamjenske obitelji.
Redatelj ‘Sinova‘, Gustav Möller, privukao je pažnju radom na klaustrofobičnom trileru ‘Krivnja‘ u kojem bivši aktivni policajac rješava problem otmice prikovan za mjesto. Taj 8 godina star film potvrđuje Möllerovu umjetničku sklonost prekapanju po ljudskoj psihi u skučenim prostorima. U ‘Krivnji‘ je to bio uzani dispečerski centar u kojemu usred talačke krize unutarnji demoni guše uniformiranog muškarca, dok je ‘Sinovima‘ pozornica tamnica gdje se s prošlošću obračunava žena ‘plavac‘. A policijsku je uniformu ovdje odjenula Sidse Babett Knudsen, karakterna glumica koju pamtimo po ulozi danske premijerke iz političke TV drame ‘Borgen‘. Knudsen podjednako dobro stoji uloga predsjednice Vlade i zatvorske čuvarice suspregnutih emocija.
U ‘Sinovima‘ je dobila priliku dodatno nabrusiti talent, njezina Eva Hansen žena je sa zamršenim privatnim životom koja se bolje osjeća na radnom mjestu nego kod kuće gdje je niti ne vidimo. Središnji motiv ovog zatvorskog trilera, Evina opsesija novopridošlim uznikom Mikkelom (Sebastian Bull), izlaže se sporo i stupnjevito, u nastojanju da što više zaokupi gledatelja.
No, Möller u tom pokušaju prerano otkriva adute i kvari suspense koji bi ovom ugođajem snažnom djelu dao dodatnu dimenziju. Od trenutka kad s visokom vjerojatnošću uvidite što je vjerojatan razlog čuvaričine opsjednutosti ubojicom iz sobe 017, ‘Sons‘ od trilera otkliže prema psihološkoj drami s dokumentarističkim pristupom.
U jednoj sceni Eva tako nazoči iznuđenom susretu Mikkela s majkom, potpuno pasivna i gotovo odsutna. Njezino ponašanje često je nepronično, pa i nepredvidivo, što bi moglo biti posljedica proživljene traume, ali i preslika naravi koja bi bolje ocrtao serijal u par nastavaka od cjelovečernjeg filma. Möller se u ‘Sinovima‘ neizbježno očešao i o skandinavski zatvorski sustav, iznutra nimalo različit od svakodnevice u kaznionicama manje razvijenih društava. Ako je htio kritizirati taj ustroj, zaronio je previše plitko, a uletio i u neke nelogičnosti.
U stvarnom životu, junakinja bi zbog prirode posla teško sačuvala svoju tajnu, a time i pristup svom ‘predmetu žudnje‘. Nadalje, teško je zamisliti da bi se i zaplijenjenim opijatima bez nadzora služila kako joj se prohtije. Izuzmemo li ovakve nespretnosti, dobit ćemo o dobroj ženi na lošem mjestu, što i jest redateljev primarni cilj. Tu mu je glavna glumica od velike pomoći: ekspresivna i zanatski iznimno potkovana, Knudsen je veća od filma koji tematizira univerzalnu ljudsku tragediju.
Dobar su odabir i mladi Sebastian Bull kao rabijatni kažnjenik Mikkel, te Dar Salim u ulozi šefa zatvorskih čuvara Ramija. Bez žanrovskih vrludanja i povremenih naivnosti ovaj bi unutarnji prikaz kaznionice gdje muške zatvorenike čuvaju i žene sigurno postigao više.