Prije Drugog svjetskog rata u tadašnjoj Jugoslaviji bilo je više od tri milijuna koza, međutim, ta brojka je zbog poslijeratnih zakonskih propisa o zabrani držanja tih životinja spala na oko 400 tisuća grla.
Državne vlasti su tvrdile da je koza zapravo štetočina koja nemilice uništava šume, zbog čega su ruralni dijelovi Lijepe naše praktično ostali bez mlijeka, mesa, kože, gnojiva... i svega drugoga što su koze davale svojim vlasnicima. Ipak, promućurni otočni težaci oduvijek su bili snalažljivi, a kada se na zabrane počelo manje gledati, gotovo svaka seljačka obitelj imala je po jednu do dvije šuše ili roguše, jer se s njima puno lakše preživljavalo.
No, iseljavanjem ljudi, ali i razvojem turizma, koza opet nestaje, tako da pojedina sela koja su svojedobno imal...