U Saloči od zrcala je u organizaciji Dubrovačkih ljetnih igara održana komemoracija za nedavno preminulu glumicu Mariju Kohn (1934. - 2018.) na kojoj su se okupili članovi obitelji, prijatelji, kolege i poznanici.
Intendantica DLJI-a Dora Ruždjak Podolski podsjetila je djelovanje glumice, inače Lopujke, u sklopu Igara. Na Festivalu je umjetnica djelovala između 1954. i 2010. i to u sveukupno 21 produkciji. Dogradonačelnica Jelka Tepšić izrazila je žaljenje zbog odlaska velike umjetnice rekavši kako je bila i kako će ostati uzor mnogim budućim generacijama. Predsjednica Hrvatskog društva dramskih umjetnika Perica Martinović pročitala je pismo s izrazima sućuti obitelji koje je u ime Hrvatskog sabora uputio predsjednik Gordan Jandroković.
- Mariji Kohn je ishodište bio Dubrovnik kao dovršeno umjetničko djelo. Smrti nema sve dok ima sjećanja. Draga Mare, svaki susret s tobom je bio svojevrsno čudo. Izbrisala si granice između scene i života pa si životu dala spasonosnu lakoću i ljepotu postojanja. Pamtit ćemo tvoju spasonosnu duhovitost. Neka ti je laka hrvatska, neka ti je laka tvoja lopudska zemlja! Draga Mare, vidimo se gori, kazala je u svom govoru predsjednica HDDU-a.
Glumica Doris Šarić Kukuljica istaknula je kako je Kohn preminula mlada duhom te je ispričala nekoliko vrlo duhovitih anegdota o glumici. Navela je kako je svojom duhovitošću Kohn razbijala i brisala godine. Glumica Srđana Šimunović okupljenima je otkrila kako se upoznala s preminulom glumicom, pa čak i živjela s njom četiri godine. Glumac Maro Martinović pročitao je pismo svog oca, glumačkog barda Miše Martinovića koji se toplim riječima i lijepim izrazima prisjetio svoje ugodne suradnje sa svojom kolegicom i prijateljicom. I Martinović mlađi je također uputio nekoliko prigodnih riječi. Na kraju je reproduciran video s isječcima koji prikazuju dramsku umjetnicu u raznim ulogama, pa i tijekom jednog intervjua.
Ispraćaj ove velike glumice održan je 18. srpnja na zagrebačkom krematoriju. bLu
O glumici
Marija Kohn rođena je na Lopudu 1934. Na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu diplomirala je 1956. Članicom ansambla Dramskoga kazališta Gavella bila je od 1957., a kao slobodna umjetnica od 1983. do 1987. nastupala je i u Teatru &TD i Teatru u gostima. Bila je članicom Satiričkoga kazališta Kerempuh od 1987. do 1990., a potom Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu do odlaska u mirovinu 1999. godine. Ostvarila je niz zapaženih uloga na filmu i televiziji, a za svoju prvu, iznimno sugestivno odigranu ulogu seoske djevojke Rože u filmu Svoga tela gospodar (1957.) F. Hanžekovića bila je nagrađena Zlatnom arenom na Pulskom filmskom festivalu. 1999. godine dodijeljena joj je Nagrada hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje, a 2014. i Nagrada „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Kohn je najnagrađivanija hrvatska glumica koja iza sebe ima više od stotinu kazališnih uloga, šezdesetak filmova te gotovo dvadeset uloga u televizijskim dramama i serijama.
Neke od antologijskih uloga ostvarila je upravo na Dubrovačkim ljetnim igrama gdje je nastupala od 1954. do 2010. godine. Prva je bila uloga Mare u "Robinji" Hanibala Lucića u režiji Branka Gavelle. Ulogu Antigone ostvarila je 1959. godine u režiji Koste Spaića na maloj sceni Igara u Kneževom dvoru, a legendarna je bila kao Pavle u Vojnovićevom "Sutonu" u režiji Koste Spaića koju je igrala u Sponzi od 1965. do 1970. godine. Od 1967. do 1970. godine igrala je Idu u "Na taraci" Iva Vojnovića u Gundulićevom ljetnikovcu u Gružu u Spaićevoj obnovi čuvene Gavelline režije. Varivu je igrala u Držićevom "Skupu" u režiji Koste Spaića od 1986. do 1989. u parku Muzičke škole. Od 1999. do 2003. godine igra gospođu Maru u "Dubrovačkoj trilogiji" u režiji Joška Juvančića. Posljednju ulogu na Dubrovačkim ljetnim igrama ostvarila je kao gospođa Klara u "Na taraci" Iva Vojnovića u režiji Joška Juvančića 2009. i 2010. godine. Svekolikim umjetničkim djelovanjem bila je uzor i inspiracija generacijama hrvatskih umjetnika.
- Sve se ružno izbrisalo i samo su lijepi trenuci ostali. I mojih četrdeset osam godina festivalske prisutnosti i rada; sama ljepota, ljepota teatarska i ljepota rada… ljepota življenja – kako god hoćete“, kazala je Kohn u "Plavim razgovorima" 1999.
