U ponedjeljak je župa sv. Ante u Kominu proslavila zavjetnu svetkovinu sv. Barbare, kojoj su se vjernici utjecali u vremenu Španjolske gripe. Misno slavlje s procesijom oko crkve predvodio je kominski župnik don Dražen Dukić.
Veza svete Barbare i Komina traje već nekoliko stoljeća, u crkvi se nalazi njena restaurirana slika koju je nacrtao mletački dužd, a stara je više od 300 godina. Povijest te slike i njeno značenje vrlo su zanimljivi i o tome smo porazgovarali s gospođom Magdalenom Čupić, vitalnom 79-godišnjom Kominkom. Njoj su o slici pričali njena majka Andrijana – Drina rođena Šuman i baka Pavica, a predaja ide još dalje u prošlost.
Naime, na obližnjoj Banji postoji glavica koja se zove sv. Bara i, prema predaji, mještani Komina su prije nekoliko stoljeća sliku prenijeli u svoju crkvu. „No, slika je nestala, pa ju je kominski puk dva puta vraćao u crkvu. Kada su je drugi put vratili, zavjetovali su se da će joj napraviti oltar. I izradili su drveni oltar i slika je ostala u crkvi“, prenosi nam predaju gospođa Magdalena.
Onda je došla Španjolica. Ljudi su masovno umirali. Gospođa Magdalena priča nam o nesreći koja je zadesila obitelj Vlahović, a takvi je primjera, na žalost, u to doba bilo jako puno. Nevjesta je bila u pojati u Modriču gdje je saznala da joj je svekrva bolesna. Došla je pomoći svekrvi, iako su je odgovarali, jer je bolest bila zarazna. Na kraju se zarazila i ona i njen malodobni sin. Svi troje su umrli. Bilo je to vrijeme kada je u Kominu bilo nekoliko sprovoda dnevno.
Pritisnuti nevoljom, ljudi su se molili sv. Barbari i zazivali njenu pomoć i blagoslov. Na kraju su, kaže predaja, bili uslišeni i od svih mjesta u Dolini Neretve, pošast je najprije zaustavljena u Kominu. Od tada sv. Barbara ima posebno mjesto među ovdašnjim vjerničkim pukom. Gospođa Magdalena sjeća se molitve koju je naučila od svoje majke, a koja počinje: „Sveta Barbara, svetice i mučenice, ne daj da umrem bez zadnjih svetih sakramenata…“
„Danas u crkvi više nema drvenog oltara, umjesto njega napravljena su dva kamena oltara, a slika visi na zidu crkve. Nadam se da se sv. Barbara ne ljuti jer je sada na višem mjestu nego je bila prije“, kaže nam gospođa Magdalena. U međuvremenu su Kominjani toj svetici i mučenici, u znak zahvalnosti, izradili kip koji je dobio svoje mjesto u crkvi.
Sv. Barbara vjeru je posvjedočila vlastitom smrću i to tako da ju je vlastiti otac dao pogubiti, jer se nije htjela odreći svoje vjere u Boga.
„Njezin otac bio je trgovac i veliki protivnik kršćana. Htio ju je udati za bogataša; bijaše pametna, lijepa, učena i oštroumna djevojka, a za sebe su je nastojali pridobiti najbogatiji mladići grada. Barbara je sve njih odbijala i sve više se priklanjala maloj grupi pokrštenih, koji su se u strahu pred carskim progoniteljima skrivali. To je primijetio njezin otac i odlučio ju je držati što dalje od njih te je zatvorio u visoku kulu kako bi je očuvao od kršćanstva. Čini se, da je mučeničku smrt podnijela 306. godine. Njezine relikvije, prenesene su najprije u Carigrad, potom Veneciju, a njezino neraspadnuto stopalo nalazi se u Vodnjanu u Istri“, rekao je don Dražen Dukić.
Tekst i slike: Ante Šunjić