Deset korčulanskih obitelji poslalo je otvoreno pismo gradonačelnici Niki Silić Maroević povodom donošenja novog Prostornog plana Grada Korčule o kojem je govorila u emisji Radio Korčule, a kako bi joj ukazali na brojne netočnosti I manipulacije koje se, kako navode, izravno dotiču njih.
Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:
- Posebno nas je iznenadilo da ste Vaše izlaganje uglavnom sveli na obrazlaganje zašto na našem zemljištu (niti uz najveću predloženu zaštitu prostora, koja nikad prije nije provedena u Korčuli) neće biti dozvoljeno graditi. Vaši javno izneseni stavovi nas posebno žaloste jer se radi o prvom planu nakon skoro 20 godina u kojem postoji nesmetana mogućnost širenja građevinskog područja i razvitka Grada. Posebno nam smeta i to što nikada do sada nije bio slučaj da se ističe uloga tzv. savjetodavnog tijela u izradi Prostornog plana. Radi se, naime, o skupini stručnjaka odabranih po Vašem izboru, koja de jure nema nikakve ovlasti u donošenju prostornih planova. Zbog toga smatramo da Vam je savjetodavno tijelo poslužilo samo kao izlika da našim zahtjevima ne izađete u susret.
Mi, naime, smatramo kako je pitanje urbanizacije naših zemljišta od značenja za opće dobro grada Korčule. Njegovom pravilnom urbanizacijom, taj prostor bi se napokon stopio u jedinstvenu gradsku cjelinu, kao logičan i prirodan nastavak urbane cjeline grada, te bi osigurao potrebnu prometnu infrastrukturu, a da pritom ni na koji način ne naruši prirodni krajobraz.
Izgradnja doma za nas i naše obitelji bila je jedina namjera i vodilja prilikom kupovine ovog zemljišta. Radi se o našim obiteljima koje broje 25 mahom malodobne djece i to u trenutku kad je grad Korčula pao ispod 3000 stanovnika! Zar to ne bi trebao biti interes grada? Zadržati mlade ljude rješavanjem pitanja stambenog prostora i time ih trajno vezati za Korčulu!
Kao što Vam je poznato, nas ukupno 10 korčulanskih obitelji, u razdoblju od 2003- 2006. (a nakon konzultacije sa nama tada poznatim urbanistima i arhitektima), kupili smo od Otaca dominikanaca zemljište na području Sv. Nikole s namjerom da tamo izgradimo svoje obiteljske kuće. Od tada pa do danas, u komunikaciji s gradom predlagali smo kako usmeno tako i pismeno urbanizaciju tog prostora na način da to bude uz minimalnu izgrađenost, obavezu očuvanja zelenila (posebno stabala), dodatnog hortikulturnog uređenja, pri čemu bi Grad bio na dobitku jer bi se uredila dodatna parking mjesta, nogostup (koji sada nedostaje između Cvjetnog naselja i Strečice) i osiguralo proširenje postojeće (uske) ceste i sl. Međutim, od samog početka naišli smo na otpor tadašnjeg gradonačelnika Mirka Duhovića. Njegovi razlozi su (na naš upit) bili sljedeći "problemi":
prostor je pod zaštitom Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu prirode tzv. zelena zona;
prostor je pod zaštitom konzervatora "kao kontaktna zona";
izgrađenost Korčule je manja od 80% i nemogućnost širenja i sl.
Nakon toga krenuli smo rješavati točku po točku i uspjeli smo demantirati prve dvije točke, odnosno dobili smo pisane potvrde:
od tadašnjeg Ministarstva kulture; Uprave za zaštitu prirodne baštine dobili smo odgovore kako se navedeni prostor ne nalazi u zoni zaštite prirode;
od Konzervatorskog odjela u Dubrovniku dobili smo potvrdu da se tadašnja parcela 149/22 nalazi izvan areala zaštite kulturnih dobara;
izgrađenost Korčule je tada bila nešto manje od 80% tj. 79,6% što se prema kazivanju planera moglo nekom jednostavnom izmjenom donijeti na 80 %.
Naši napori nisu posustali ni tada jer smo naručili i nezavisnu stručnu studiju od renomirane tvrtke "Urbos" iz Splita koja se bavi prostornim planiranjem i svojim imenom stoji iza projekta velikog broja dalmatinskih gradova. "Urbos" je izradio prijedlog urbanizacije prostora u zakonskim okvirima. Na primjeru Makarske i Podgore prikazali su kako se problem premale izgrađenosti rješava odvajanjem građevinskih područja naselja, (u slučaju Korčule, Grada i Sv Antuna). Međutim, to nije bio interes g. Duhovića jer je veliki dio Ekonomije i dio K.O. Žrnovo bio neizgrađen, pa je valjalo zadržati cijenu i atraktivnosti tog zemljišta. M. Duhović je okarakterizirao studiju kao naručenu-plaćenu i te je nije želio uzeti u razmatranje. S druge strane, naložio je prof. Grgureviću izradu plana urbanizacije drugih zelenih površina i to bez ikakve stručne studije kako bi uklopio vlastite interese i interese njegove interesne skupine.
Pri navođenu svega ovog, ne možemo a da se ne prisjetimo kako je gđa. Žana Baća iz Konzervatorskog zavoda iz Dubrovniku (u prisutnosti nas nekolicine) prilikom izdavanja gore navedene potvrde, nazvala telefonom tadašnjeg gradonačelnika Duhovića i pitala ga zašto to radi mladim ljudima pozivajući se na zaštitu koja ne postoji. Njegov odgovor je bio kako će nove kuće smetati vizuru zvonika Sv. Nikole, te mu je gđa. Baća tada odgovorila je vizura zvonika već narušena postojećim kućama na Cvjetnom naselju.
Istovremeno, ponudili smo tadašnjem gradonačelniku Duhoviću izgradnju igrališta za djecu na jednoj od parcela i parking koje nedostaje tom djelu grada. Također, dr. Mila Jakovljević uputila je i pismo namjere za proširenje kardiološke poliklinike "Sv. Nikola" na njenoj parceli, ali ni to nije bilo dovoljno…Nitko nas nikad nije pozvao na razgovor niti odgovorio na te naše prijedloge, a uvjereni smo da bi izgradnjom svega navedenog značajno doprinijeli boljim životnim uvjetima u našem Gradu. Unatoč svim tim prijedlozima, nastojanjima, dostavljenim rješenjima i potvrdama, tada te 2011. g., nije bilo želje niti interesa tadašnjeg gradonačelnika da se nama dozvoli gradnja.
Čekali smo narednih 11 godina (ukupno već 18 godina od kupnje terena), i što nas je dočekalo? Opet vraćanje na početak, uz pozivanje na fiktivni "interes grada" i "zelenilo". Sadašnje odbijanje je izvedeno tako da se Grad ovog puta sakrio iza mišljenja savjetodavnog vijeća koje je sam oformio. U tom vijeću sve je postavljeno tako da opet svime upravlja bivši gradonačelnik Mirko Duhović i njegova interesna skupina. Najglasniji protivnici na sastanku tih radnih skupina bili su upravo arhitekti iz Zagreba, osobe koje tu ne žive, a vezani su nekom posebnom vezom (tj. preko M. Duhovića) s Korčulom. Koji je tu njihov interes da se tako protive? Smatramo kako se radi samo o slušanju navedenih nalogodavaca iz Korčule.
Prezentacija moguće urbanizacije na tom sastanku (unatoč tome što smo u razgovoru s Vama Gradonačelnice iskazali interes za maksimalno 15% izgrađenosti parcela i očuvanje zelenila), prikazano je Stručnom savjetu kao kopija za krajolik i zelenilo devastirajućih projekta odobrenih od istih osoba koje su u zadnjih desetak godina izgrađene u Žrnovskoj Banji, te su naši projekti predstavljeni kao projekti pretjerane izgrađenosti, moderne arhitekture i devastacije zelenila.
Jedan od arhitekata iz Zagreba g. Otto Barić koji je dio Savjeta, imao je za potrebu prvi uzeti riječ nakon prezentacije Urbanista kako bi u potpunosti ocrnio projekt, uz osnovnu primjedbu da zaštita sama po sebi nije dovoljna "jer da su su naši ljudi takvi da ne poštuju zakone", pa se pretpostavlja da nećemo ni mi! Takvim izričajem je unaprijed presudio našem građanskom identitetu kojeg svakog odgovornog građanina koji poštuje zakone vrijeđa.
Barić je u prethodnom razgovoru s jednim od nas govorio kako se navedeni prostor može kvalitetno urbanizirati, a on je, eto osobno, jedan takav prekrasan projekt nedavno radio u Cavtatu. Naravno, znamo da se g. Barić izravno bori za svoje projekte u Korčuli (građevinsko- ugostiteljske) na kojima će za razliku od nas "sigurno poštovati sva pravila", pa je valjda u redu i da nekom iz gradskih vlasti napravi uslugu javnim ocrnjivanjem našeg projekta. Mlađi arhitekti iz Korčule i prostorni planeri Grada, smatrali su da se ovaj prostor može kvalitetno urbanizirati uz brojne koristi za Grad u vidu ceste, dodatnog parkinga i nogostupa (što niti jedan od drugih projekata koji će biti dio novog Prostornog plana ne nudi), te će spriječiti i moguće odrone ili požare.
Unatoč tome što je došlo do formalne promjene ljudi koji upravljaju gradom, mišljenja smo kako iste osobe na čelu s Mirkom Duhovićem (koji sada obnaša dužnost Vašeg savjetnika) i dalje određuju i upravljaju gradom u poslovima urbanizacije i gradnje. Radi se o interesnoj skupini koja je u proteklih 20 godina urbanizirala pretežiti dio zelenih površina u K.O Žrnovo, dok se Korčula svjesno zanemarila (ponajviše prenamjenama zemljišta na štetu Grada). Takva politika je vizualno posve jasna svima građanima Korčule, dosta je pogledati kako danas izgledaju Žrnovska Banja, Vrbovica, Lokva, Strečica, Medvinjak, Ekonomija. Političkom voljom ove interesne skupine dopušta se nekontrolirano širenje i gradnja, pritom se ne vodi računa o odgovarajućem proširenju infrastrukture. Osim toga, arhitektonska rješenja takve gradnje u pravilu se ne uklapa u otočki (mediteranski) krajobraz, time se narušava kulturalno i prirodno nasljeđe.
Stoga, postavljamo pitanje, zašto od svih mogućih obiteljskih i drugih građevinskih projekata u Korčuli samo o našem projektu raspravljaju stručni savjeti, dok drugi bez problema grade kuće, shopping centre, benzinske stanice, stambene zgrade i to na prostoru koji je isto tako donedavno bilo zeleno ili djelomično zeleno? Iz ovakvog Vašeg odnosa prema nama dade se zaključiti da smo mi građani drugog reda i onemogućavate nam vezivanje naših života uz rodnu Korčulu!
Zaključno, smatramo kako bi proširenjem građevinskog područja naselja (ovlast koju Vi Gradonačelnice sada imate nakon dugo vremena u Korčuli) zaokružilo bi se dovršenje urbane matrice centralnog dijela grada Korčule i prirodan slijed nastavka razvoja Grada. Pri tome smo Vama Gradonačelnice predložili da se na tom prostoru izvrši planska gradnja uz strogu zaštitu (puno veću od općeg prostornog plana), i izradu UPU-a s poštivanjem svih smjernica iz Vašeg plana.
S obzirom na sve navedeno, ne vidimo razloga niti protivne argumente neprihvaćanja naših zahtjeva. Stoga želimo dobiti javni odgovor na slijedeća pitanja:
Zašto se ne poštuje mišljenje tadašnjeg Ministarstva kulture/Uprave za zaštitu prirode da se bivša parcela 149/22 (u međuvremenu izrađena parcelacija) ne nalazi unutar zaštićenih dijelova prirode i nije pod preventivnom zaštitom sukladno zakonu o zaštiti prirode?
Zašto se ne poštuje mišljenje Ministarstva kulture/Uprave za zaštitu kulturne baštine/Konzervatorskog odjela u Dubrovniku da se predmetna parcela (tadašnja 149/22) nalazi izvan areala zaštite kulturnih dobara?
Zašto ne dozvoliti proširenje građevinskog područja grada Korčule premda za to ima mogućnosti jer je izgrađenost prešla 80%, tj. nema prepreka za proširenje?
Koji je to naročito važan interes Grada Korčule i što Grad Korčula dobiva time da se samo na ovom području ne dopušta gradnja?
Znači li Vaša odluka o ne prihvaćanju naših zahtjeva za gradnju obiteljskih kuća, to da će Vaša gradska vlast biti dosljedna i da se Korčulani ne mogu onda nadati novim građevinskim parcelama ukoliko postoji neka zelena kultura na njima? (što je suprotno praksi bivšeg gradonačelnika Duhovića, a koji je sada Vaš posebni savjetnik, u čijem su mandatu zelene površine u ne malom broju slučajeva pretvarane u građevinske).
Koristimo ovaj javni prostor kako bi Vas i javno zamolili da ponovo razmotrite naše zahtjeve. Naime, vjerujemo da bi pronalaženje zajedničkog rješenja bilo u cilju poboljšanja sveukupnih životnih uvjeta u našemu Gradu.
S poštovanjem, Željko Batistić, Andrej Botica, Mate Depolo, Maja Drmač, Ive Farac, Nikola Gomilja, Mila Jakovljević, Žarko Kovačić, Sebastian Krasniqi i Anka Pendo