StoryEditor
KonavleS BANOVINE U KONAVLE|

FOTO/HRVATSKI ČUNTIĆ U ČILIPIMA: Dragi Konavljani, hvala vam, prvi ste došli u naše selo nakon potresa i donijeli nam pomoć!

Piše Vlaho Car
4. listopada 2021. - 10:05
KUD Čilipi i KUD Čuntićanka zajedno u ČilipimaPrivatna Arhiva

Nikada do sada nije se osjećala snaga ljubavi, zajedništva i sreće kao u susreta sa dragim ljudima, našim Čilipljanima, koji su prvi nakon potresa došli u naše selo, pomogli nam i donijeli pomoć, uglas govore mještani Hrvatskog Čuntića, sela na Banovini koji su proteklog vikenda boravili u Konavlima. Puno je poveznica, puno je sličnih sudbina između Čilipa i Hrvatskog Čuntića, a spojila ih je nevolja, potres, a donekle i rat prije gotovo 30 godina.

image
Hrvatski Čontić u Čilipima
Privatna Arhiva

Prošla, 2020. godina dugo će ostati u pamćenju ponajviše po koroni, izolaciji, bez turista, smanjenih plaća, „home office“… Ali kraj iste te 2020. ostat će zapamćen po strašnom potresu na Banovini nepunih 60 sati prije nego ćemo s novom nadom ući u novu, 2021. godinu. Užasna vijest na digla je na noge sve Hrvate kako u domovini tako i izvan nje. Svi su željeli pomoći, pružiti ruke ljudima koji su mnogi ostali bez svega, koji su u tom trenutku samo tražili zakon od kiše i studeni koja je tih dana kao iz inata vladala tim ionako siromašnim krajevima.

image
Gosti su posjetili Zavičajni muzej
Privatna Arhiva

Google maps

Na drugom kraju naše zemlje, u Konavlima, pa tako i u Čilipima oko Božića sve nekako živne! Ljudi se, kao i drugdje, intenzivnije druže, posjećuju, kupuju poklone, mirišu kolači, zelena menestra, pečenje… Ali, potres na Banovini je „protresao“ i Konavljane. Još se uvijek sjećamo užasnih scena zatrpanog oca s djetetom u autu, bespomoćne djevojke s psom na ulici, bake koja je pored razrušene kuće sretna jer joj je krava ostala živa…

- U našem poslu se svega nagledamo, od teških intervencija, stradanja ljudi, sudara, požara, avionskih nesreća, potraga, poplava, visina, a mnogi se i danas sjećaju Domovinskog rata i granata, krvi i smrti koja je bila na svakom koraku, govore nam članovi DVD Čilipi koji su se samo nekoliko sati nakon potresa zaputili na Banovinu pomoći ljudima koliko su to mogli u svojim mogućnostima.

image
Nakon potresa Čilipljani su među prvima pohrlili pomoći Banovini
Privatna Arhiva

- Nije bilo velikih dogovaranja jer srce je tom trenutku bilo jače od bilo čega. Svi smo u DVD-u volonteri i tu smo kako bi pomogli gdje se god to od nas traži, govore Čilipljani. Kako možeš gledat svoj narod kako pati, a ne pomoći mu. Našli smo se, kako se kaže, za dva minuta i odlučili krenuti. Ali gdje? Kome? Nema nikoga tko nam može pomoći na putu osim „Google maps“. Tražimo, zovemo, pregledavamo karte i gotovo istodobno nam pogled zastane na Hrvatskom Čuntiću. Mislimo, blizu je epicentra pa sigurno ima štete. Sisak, Petrinju i Glinu će netko već pomoći, ali do sela će malo tko tako brzo doć. U trenutku nam na karti „izleti“ slika crkve sa zvonikom i kontakt telefonom. Zovemo i nakon dugo vremena javi nam je čovjek i kaže kako im još nitko nije došao. Bio je to znak za polazak. Odredište, Hrvatski Ćuntić! Što reći nego da nas je slika crkve i dragi Bog spojio.

Nema doma prije kraja posla

Nije trebalo dugo da se u Čilipima u samo nekoliko sati prikupi pun kombi pomoći koja je mogla stati u ionako pretrpano vozilo s opremom za radove. Najteže je bilo dogovoriti se tko će ići na put jer su svi članovi DVD-a željeli poći na Banovinu. Cijenoćna vožnja, dijelom bez navigacije dovela ih je do cilja, kojeg su prepoznali po crkvi na vrhu brijega.

image
Gostima je zapovjednik DVD Čilipi uručio tradicionalni konavoski vez kao trajnu uspomenu na njihov posjet
Privatna Arhiva

-Prvu osobu koju smo sreli bio je Ivan Radošević, pripadnik Druge gardijske brigade Gromovi, koja je sudjelovala u oslobađanju dubrovačkog kraja. Nije nam dugo trebalo da se uhvatimo posla i pomognemo pokriti „razdmani“ krov crkve, a potom krovove i dimnjake i drugih kuća u selu. U okićenoj crkvi za Božić u kojoj su bile postavljene velike jaslice podizali smo kipove, škabele, figure, crkvenu opremu… Stariji fratar Petar Žagar govori nam dok radimo kako je crkva bila minirana 1991. godine i obnovljena tek nakon Oluje jednako kao i sve kuće u selu. Prošao je, kaže, sve sa ovim narodom, od zbjega do povratka u župu.

-Neopisiva je skromnost i velikodušnost ljudi koja nas je dočekala u Hrvatskom Čuntiću, nastavljaju Čilipljani. Radili smo koliko smo znali i umjeli. A nitko od ni u jednom trenutku nije rekao da njemu prvo pomognemo. Odlučili smo da ne idemo doma dok svi ljudi u selu ne budu imali krov nad glavom i budu u suhom. Naveče smo doslovno uživali uz kamin i vatru gdje smo sušili mokru robu od cjelodnevnog rada.

image
Obnova jednog od krovišta u Hrvatskom Čuntiću

-Pred polazak doma nakon završenog posla otišli smo nas nekolicina do kuće našeg domaćina Ivana Radoševića, tj. do njegova sina u Petrinji. Čuo se s njim da je dobro, ali nije želio poći prije nego se napravi posao u selu. Za ne vjerovat! Vidiš dušu hrvatskog čovjeka, ratnika, koji je branio Hrvatsku, branio Dubrovnik, ali koji prvo želi pomoći svom narodu, a tek potom svojoj obitelji. Ivanov rođak poginuo je na Vlaštici iznad Ivanice izvlačeći ranjenog suborca te se i njegovo ime nalazi na spomen ploči na Brgatu. Pitaš se kako ostati hladan i ne pomoći ljudima i obiteljima koji su ginuli i poginuli za nas, suznih očiju govore članovi DVD-a Čilipi koji su pomagali u Hrvatskom Čuntiću.

Previše nas spaja

Već tada su Čilipljani čvrsto obećali svojim novim prijateljima na Banovini kako će ih prvom prilikom pozvati da budu njihovi gosti što se i dogodilo prošlog vikenda. Tri dana su Čuntićani boravili u Konavlima, a čilipski vatrogasci organizirali su im posjete Prevlaci, Soko gradu, Pridvorju, Cavtatu, Konavoskim dvorima, Ljutoj, Dubrovniku… Poseban doživljaj bio je obilazak muzeja Domovinskog rata na Srđu gdje su emocije i sjećanje na ratne dane ratovanja Gromova na oslobađanju Dubrovnika.

image
Zbor crkve iz Hrvatskog Čuntića pjevao je na misi u crkvi sv. Nikole
Privatna Arhiva

Na Brgatu, pred spomen pločom poginulim braniteljima, sestra pokojnog Zvonka Radoševića, Ljiljana Jandrić položila je vijenac u blizini mjesta gdje je on prije 30 godina položio svoj život. Bilo je to prvi put kako je došla mjesto pogibije svoga brata… Suze i ponos na istom mjestu i u istom trenutku! U Čilipima su se ponovno susreli ratni prijatelji, Gromovi i pripadnici Konavoske bojne i prisjetili se dana stradavanja, ali i dana ponosa i slave! Na svetoj misi u Crkvi sv. Nikole u Čilipima članovi crkvenog zbora oduševili su nazočne svojom pjesmom kao i folklornom izvedbom KUD-a Čuntićevka zajedno sa domaćim KUD-om Čilipi. I kako je kazao don Josip Barišić, čilipski župnik, izmjenjujući poklone sa gostima s Banovine nije uvijek sve u materijalnoj pomoći kada se ljudi nađu u nevolji, nego i u prijateljstvu koje traje zauvijek.

image
Na najjužnijoj točki Hrvatske - Prevlaka
Privatna Arhiva

-I tu neće biti kraj ovom prijateljstvu naša dva sela, kažu članovi DVD-a Čilipi. Konavoski vez koji smo im poklonili na kraju krasit će, kako su kazali, njihovu crkvu. Previše nas spaja i previše smo slični da bi ostalo samo na ovome. Sela su to sličnih sudbina, skromnih ljudi, sličnih tragedija. Ima simbolike i u njihovim crkvama i zvonicima koji se na isti način dominantno uzdižu visoko iznad oba sela šaljući poruku vjere i zajedništva, prkosa i opstanka ovih vazda i zavazda hrvatskih krajeva!

image
Sestra pokojnog branitelja Zvonka Radoševića prvi put nakon 30 godina položila je vijenac na spomen-ploču s njegovim imenom na Brgatu
Privatna Arhiva
Prvi put na grobu pokojnog brata Zvonka na Brgatu

Kad na Konavle se spusti noć biti ću ptica pa njima poć, biti ću zvijezda zlaćana što na snenim poljem sja... čujem vjetar dođi mi! I mi u rano rujansko jutro krenuli dragim prijateljima u Čilipe. Ostavili su neizbrisiv trag dobrote, u pomaganju kada je bilo teško. Kako oni rekoše dobro se dobrim plaća, misleći na nas koji smo devedeset druge pomagali u ratu. Nakon dugih životnih godina Ljiljana Jandrić dodiruje kamenje koje čuva sve tajne njezinog poginulog brata Zvonka. Dirljiv susret živih ljudi sa kamenom, na kojem su isklesana imena heroja. Nismo sami, tu su i naši prijatelji sa vijencem. Ima jedna sveta zemlja... pjesma sa kojom smo prkosili tuzi koja se nije mogla sakriti. Usprkos svemu naši dragi prijatelji, učinili su sve da se osjećamo sretno. Nikada do sada nije se osjećala snaga ljubavi kao u satima susreta sa dragim ljudima.
Obećanje ću ispuniti tako da neću spominjati čovjeka koji je zakotrljao svu tu priču, vjerujući da ništa nije slučajno, kada se na Boga osloniš. Sve je teklo brzo, a neshvatljivo je, koliko je tu događaja bilo. Svi sati su bili isplanirani obilaskom kraja koji je posebno lijep. Susret sa Prevlakom bio je dirljiv za sve nas, a puno toga smo doznali od vodiča Ivice. I tako smo zavirili u povijesnu zbilju Sokola grada, pa sve nas je ugodno iznenadio znanjem! Svakako da smo nestrpljivo očekivali pjevanje na misi, kao i nastup na njihovom trgu. I nismo zakazali, a kako i bi, kada smo nošeni na rukama dragih ljudi. Susret sa Srđom i ratnim muzejom, u svima nama pobuđuje izraženu sjetu na hrabrost branitelja.
Rastanak s prijateljima iznad Dubrovačkih zidina, ostat će nešto što će sve nas u budućnosti odrediti. Shvatimo da postoje ljudi koji čine razliku, a upravo smo mahali ljudima koji su branili svoj dom, a brane ga i sada od požara. Hvala vam za svu dobrotu, hvala vam što ste nas učinili ponosnim i sretnim. A čekamo Vas!

item - id = 1132173
related id = 0 -> 1135774
related id = 1 -> 1130387
17. listopad 2021 20:55