Željko Raguž, kandidat Dubrovačke stranke za gradonačelnika Dubrovnika i aktualni predsjednik Uprave tvrtke Luka Dubrovnik koja je u većinskom vlasništvu Grada Dubrovnika odgovara na pitanja o svrsishodnosti gradnje putničkog terminala u gruškoj luci te izdvajanjima iz gradskog proračuna za sport i kulturu.
Nedavno ste u kao predsjednik uprave Luke Dubrovnik potpisali ugovor o koncesiji za putnički terminal. Zašto ga uopće graditi ako želimo kruzing turizam svesti na minimum? Je li mudrije tamo izgraditi kongresnu ili koncertnu dvoranu?
Ovom odlukom Luka Dubrovnik značajno dobiva na vrijednosti. Svesti na minimum, kako vi govorite, nije stav Luke, ali je veliko „da“ kvalitetnom upravljanju za koje se zauzimamo. Samim terminalom ne postavljamo švedski stol za kruzere niti razvijamo parolu „Neka uđu“, već stvaramo preduvjete da Dubrovnik postane „home port“,destinacija za brodove na kružnim putovanjima. Osobno, nisam nikad zagovarao više kruzera istovremeno u Luci Dubrovnik, ali ako mi odredimo pravila da u isto vrijeme na području Luke budu maksimalno dva kruzera, onda smo dobili pobjedničku situaciju za sve.
Mnogi će reći, 'ne'š ti poslovne kreativnosti' u Luci Dubrovnik. Kruzeri sami dolaze, trebaš im samo primiti cimu, iskrcati smeće i izdati račun. Je li baš tako?
Naravno da nije, a to jasno pokazuje i aktualno stanje gdje su mnogi mislili da s pandemijom i Luka Dubrovnik stavlja ključ u bravu. U svakom vidu poslovanja uspiju oni koji se i u teškim vremenima kvalitetno orijentiraju i na druge vrste djelatnosti. U kriznoj godini privukli smo najveći broj jahti, čime se u određenoj mjeri pokušalo nadoknaditi nedostatak kruzera. Iznajmljeni su svi poslovni prostori kojima raspolažemo, a parking služba radi odličan posao u skladu sa situacijom u kojoj smo. Nismo trošili kad su bile rekordne godine, tako da bez turbulencija prolazimo ovo svima teško razdoblje. Hvala svim djelatnicima Luke bez kojih ovo ne bi bilo ostvarivo.
Kao vijećnik u Gradskom vijeću ste posebno bili posvećeni sportu i kulturi. Kažete da se iz proračuna za sport izdvaja malo, a za kulturu previše. Nedavno smo s govornice čuli da je Grad 'kasica prasica' sportskim klubovima. Kako to komentirate?
Već i ptice na grani znaju da je DUSTRA najveći zagovaratelj sporta, ali i kulture, samo trenutna raspodjela novca iz proračuna vrijeđa zdravu pamet. Ako se neki klubovi vode na krivi način, to ne znači da u sportu ima novaca, već da pojedinci na neadekvatan način zlorabe sport, što je nešto sasvim drugo. Godišnje se na kulturu izdvaja 140 milijuna kuna iz proračuna, a za sport 20 milijuna. Ovo je pljuska svim našim sugrađanima jer ovaj grad ima vrhunske sportaše, s obzirom na uvjete. Ne vidim da imamo ljude u Bečkoj filharmoniji ili glumce u Hollywoodu, a trebali bismo, s obzirom na izdvajanja, imati novog Brad Pitta i vrhunske filharmoničare na najvećim svjetskim pozornicama.
Kad smo kod sporta, trebaju li roditelji plaćati članarine sportskim klubovima ako se iz proračuna već plaćaju treneri, tajnici i drugi troškovi, osigurava se dvorana ili neki drugi prostor za trening?
U našem programu smo jasno naznačili da svako dijete mora imati mogućnost treniranja, bez obzira na imovinsko stanje roditelja. To znači da će nakon izbora sport biti besplatan za svako dijete na području grada. Važno je napomenuti da nećemo ukidati članarine, ali će njih podmiriti grad, a ne roditelji. Također ćemo uvesti i varijabilni dio plaće za sve trenere u klubovima prema broju djece koja treniraju. Nije isto biti trener u klubu gdje ima dvoje polaznika ili pedeset polaznika. Oni trenutno imaju ista primanja. Koji je onda motiv za napredne i motivirane trenere da imaju više polaznika? Nažalost nikakav, ali to ćemo brzo promijeniti. Svi sportski klubovi imat će puno više financijskih sredstava nego sad kad jedva preživljavaju. Ovaj put obećavamo i čvrsto stojimo iza toga da će u nadolazećem mandatu Grad Dubrovnik dobiti modernu sportsku dvoranu koja će zadovoljiti sve potrebe sportaša i građana. Uvjeti u kojima atletičari treniraju i rade nedostojni su kraljice sportova u 21. stoljeću, tako da će naši sugrađani koji se rekreativno ili profesionalno bave atletikom dobiti novu atletsku stazu.
Treba li Dubrovniku nogometni stadion? Za razliku od plivanja, dvoranskih sportova ili automobilizma, očito da na krajnjem jugu nismo baš 'talentirani' za trčanje po travi.
Jako smo talentirani za nogomet, ali stvari radimo na pogrešan način. Prvo i osnovno pitanje glasi: zašto se u dubrovačkom nogometu za isti stol ne stavi nogometne veličine koje su promovirale ovaj grad na najvećim natjecanjima? Jednog Emira Spahića, Srđana Lakića, Srđana Andrića, Darka Miladina, Zvonimira Deranju i ostale mi ne pitamo za savjet i onda se čudimo zašto je nogomet u Dubrovniku na takvim granama?! Naravno da je stadion prijeko potreban, ali to nije jedini problem. Pogledajte KK Ragusa ili MNK Square pa će vam sve biti jasno da se sport može i drugačije voditi na zadovoljstvo zajednice.
Čini se da vam je financiranje kulture 'trn u oku', a nedavno je Gradsko vijeće odlučilo povećati plaće u tom sektoru. Jeste li Vi kao vijećnik podržali tu odluku?
Kratko i jasno, vijećnici DUSTRA-e su jedini glasali protiv takve vrste orgijanja na štetu građana. Dok se svaka kuna prevrće kako bismo uspješno prebrodili krizu, mi iovako preplaćenu kulturu i u ovim vremenima stavljamo deset koraka ispred djece, mladih i umirovljenika. Frapiran sam! Dragi roditelji, svaki put kad uzmete uplatnicu iz vrtića sjetite se da je on trebao biti besplatan, ali vi zato plaćate koncerte i predstave koje nitko ne gleda i čija je kvaliteta upitna. Drage tete u vrtićima, drage učiteljice u školama, svaki put kad vam dođe plaća koja je mizerna, s obzirom na vaš predan rad i odgoj naše djece, sjetite se da je ona trebala biti puno viša, ali nije – iz već navedenih razloga. Dragi umirovljenici, svaki put kad dobijete dodatak na mirovinu sjetite se da on trebao biti puno veći nego što jest. Dragi roditelji sportaša, ako na jedvite jade skupite novac za iznos članarine, sjetite se da je to trebao podmiriti grad, ali su novci otišli gdje nisu smjeli.
Kakve bi po Vama Dubrovačke ljetne igre trebale izgledati u narednim godinama i kad bi se taj najpoznatiji dramsko-glazbeni i kulturni festival u Hrvatskoj trebao održavati?
Ako se još zovu Dubrovačke ljetne igre, iako im ime zadnjih godina uopće ne pristaje, onda najprije dajte posla domaćim glumcima iz Kazališta Marina Držića. Porazno je da zadnjih godina mi nemamo niti jednog glumca iz našeg kazališta, a za kazalište izdvajamo 20 milijuna kuna. Jedno ili drugo ne štima, a ja bih rekao da ne štima niti jedno niti drugo. Zamislite da osnujete tvrtku, školujete ljude da u njoj rade, a onda angažirate vanjske suradnike da obavljaju njihov posao dok i dalje isplaćujete plaće tim radnicima. Treba li se ovakav model bojati mog dolaska na čelo grada?Moj je odgovor: itekako treba!Ukinimo besplatne karte za bilo koju osobu iz javnog ili političkog života pa ćemo onda vidjeti gledanost istih i svrhu postojanja na ovakav način. Nažalost, već godinama nitko ne dolazi u Grad isključivo zbog Ljetnih igara, a ne tako davno to je bilo upravo tako. Danas dolaze zbog sunca, mora, zidina, sigurnosti destinacije, svjetski poznatih serija koje se snimaju u gradu, itd. Usporedbe radi, posjetitelji idu u Beč radi Bečke filharmonije, a u Sarajevo zbog istoimenog filmskog festivala.