Nakon više od 9 (devet) godina konačno mogu javno komunicirati. Rezultat je to presude suca Općinskog suda u Dubrovniku Maria Buluma kojom se odbila optužba tadašnjega zamjenika Općinskog državnog odvjetnika Toma Šoletića (dalje: Tomo Šoletić) od 09. 6. 2014. za kazneno djelo nesavjesnoga gospodarskog poslovanja u predmetu TUP d.d. u Dubrovniku (dalje: TUP). Pritom valja naglasiti, da je Općinski državni odvjetnik (dalje: ODO) Ante Vetma, 26. 9. 2023. odustao od kaznenog progona s jednakim obrazloženjem činjenica koje su bile poznate i prije podizanja optužnice. Ali, podignuta optužnica bila je pokušaj da mi se i tako zahvali za sve što sam dao Dubrovniku u 47 godina rada za društveno dobro (22 godine u TUP-u) i javno dobro (25 godina u visokom obrazovanju i znanosti u Dubrovniku i šire).
Razlozi progona (2010, - 2014.) i vođenja procesa (2014. – 2023.), dakle ukupno 14 godina, nisu mi jasni ni nakon pravomoćne oslobađajuće presude. Ali, mogu se dijelom usporediti i sa sudbinom Josefa K. u romanu "Proces" Franza Kafke napisanom prije 110 godina. Josefu K. proces je trajao jednu godinu i ubijen je kad je imao 31 godinu. Moj proces trajao je 9 godina; sudac mi je (također) određivao vrijeme kad moram biti na sudskim raspravama, dio bivših dobrih suradnika i poznanika (također) je prekinuo našu dotadašnju komunikaciju (ostalo je malo iskrenih prijatelja), uništilo mi je zdravlje i bio uzrok patnji obitelji. Međutim, još "trčim" u 77. godini života. Zato, ljudi, čitajte knjige! Sve tamo piše!
PROGON
Progon je započeo 2010. kad su me prvi put propitkivali iz Službe kriminalističke policije PU DNŽ u svezi s radom direktora TUP-a i njegova Nadzornog odbora (dalje: NO). Izvješća te Službe (2011., 2012. i 2013.) ne mogu komentirati jer ih nisam vidio. Međutim, pozivom i na ta izvješća, te, citat: "na temelju anonimne prijave skupine djelatnika ESOP d.o.o. i dioničara TUP d.d. od 03. 4. 2012."- kraj citata, te, citat: "provedenih izvida i dokaznih radnji postoje osnove sumnje da ste počinili kazneno djelo nesavjesno gospodarsko poslovanje i to na način da ste 16. 12. 2008. u Dubrovniku na sjednici NO i kao predsjednik NO, suprotno odredbama čl. 263. st. 1 i čl. 272 st. 1 Zakona o trgovačkim društvima niste postupili u najboljem interesu tog trgovačkog društva, te ste u svezi izgradnje poslovne stambene zgrade na prostoru tvornice TUP d.d. u Gružu dali suglasnost direktoru TUP d.d. Ivici Žuveli da prihvati ponudu Kapiteling d.o.o. iz Dubrovnika za izradu tehničke dokumentacije" - kraj citata, Tomo Šoletić dostavio mi je dopis (broj K-DO-376/12 od 29. 11. 2013.) da sam osumnjičenik.
Nedvojbeno je da se sjednica NO nije održala 16. već 17. 12. 2008. i da u to vrijeme nisam bio predsjednik nego član NO. Tomo Šoletić točno je naveo čl. 263. st.1 koji glasi: Nadzorni odbor nadzire vođenje poslova društva. Ali je "zaboravio" navesti i st. 5 toga članka koji glasi: Vođenje poslova društva ne može se prenijeti na Nadzorni odbor. Sve ovo znao je ili je trebao znati Tomo Šoletić. Jer, u slučaju nesuglasja između uprave
i NO, NO ne može narediti ili davati upute upravi kako voditi poslove i ne može spriječiti upravu u provedbi njezinih poslova budući da glede vođenja poslova NO nije upravi nadređeni organ.
OPTUŽNICA
Tomo Šoletić je dopisom broj: K-DO-376/12 od 09. 6. 2014. podigao optužnicu protiv Ivice Žuvele (direktora TUP-a) te Nikše Njirića, Matea Milkovića i Stjepana Zekića (predsjednika i članova NO) zbog, citat: "po jednog kaznenog djela nesavjesnog poslovanja iz čl. 291. st. 2 u svezi sa st. 1 KZ/97, a kaznenim djelom je prouzročena znatna imovinska šteta"- kraj citata, pa poradi toga, citat: "traži da sud prvookrivljeniku Ivici Žuveli izrekne kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca, a drugookrivljenom Nikši Njiriću, trećeokrivljenom Mateu Milkoviću i četvrtookrivljenom Stjepanu Zekiću izreknu kazne zatvara u trajanju od po 1 (jedne) godine" - kraj citata. Kao razloge je naveo, citat: "slijedom dokumentacije, kao i iz obrana okrivljenih Njirića i Zekića proizlazi da je okrivljeni Žuvela, kao direktor TUP d.d., sklopio ugovor s Kapiteling d.o.o. iz Dubrovnika, a okrivljeni Njirić, Zekić i Milković su, kao predsjednik i članovi NO toga društva dali suglasnost okrivljenom Žuveli da sklopi taj Ugovor čime u svom postupanju nisu postupali u najboljem interesu TUP d.d." - kraj citata. Također, Tomo Šoletić, kao razlog optužbe, istaknuo je da, citat: "provedenim vještačenjem utvrđeno je da su cijene iz inkriminiranog Ugovora višestruko veće od realnih tržišnih cijena za izradu te dokumentacije, a izradom idejnog rješenja od Kapiteling d.o.o. nastala šteta za TUP d.d. za koje iznose se nepripadno okoristio Kapiteling d.o.o." - kraj citata. Nigdje se u razlozima optužnice ne spominju izjave ni Žuvele i Milkovića niti vještačenje Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu! Zašto?
U odgovoru na optužnicu moj odvjetnik Gašpar Lujak detaljno je obrazložio zašto optužnica nije osnovana, jer nema, uz drugo, citat: "nikakvih dokaza da bi okrivljenik Mateo Milković počinio navedeno kazneno djelo, odnosno nema dokaza da bi on prekršio bilo kakav zakon ili propis. Naprotiv, iz okrivljenikove obrane koja je potkrijepljena svim dosad prikupljenim dokazima (izuzev vještaka Branka Jegera) proizlazi da je okrivljenik u inkriminiranom slučaju postupao pažnjom dobrog gospodarstvenika, ni u kojem slučaju nesavjesno, te da u konkretnom slučaju za TUP d.d. nije nastupila bilo kakva šteta" - kraj citata.
Iako je optužnica bila neutemeljena i dijelom nerazumljiva, iako je na zatraženo vještačenje nalogom od 31. 7. 2012. Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu dobio pisani odgovor od 06. 9. 2012., citat: "da je za objekte ovakve vrijednosti predviđeno slobodno ugovaranje cijena projektantskih usluga" - kraj citata, koji opovrgava vještvo Branka Jegera, Tomo Šoletić nastavio je progon.
TIJEK SUDSKOG PROCESA
Sudski proces započeo je, dakle, 09. 6. 2014. Prošle su približno 2 (dvije) godine i 8 (osam) mjeseci da bi 17. 02. 2017. Općinski sud u Dubrovniku, u optužnom vijeću sastavljenom od suca Nikše Lučića, predsjednika vijeća, te sutkinje Ines Bračanov Čuljat i suca Zorana Nikolića, članova vijeća (dalje: Optužno vijeće), donijelo rješenje kojim su potvrdili optužnicu.
Protiv toga rješenja moj odvjetnik Gašpar Lujak podnio je 24. 02. 2017. DORH-u prijedlog za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Razlog za to, uz drugo, naveo je činjenicu da
se u obrazloženju pobijenog rješenja Optužnog vijeća samo paušalno navodi, citat: "da dokazi i podaci koji su sadržani u prilogu optužnice pružaju dovoljno osnova za podizanje optužnice, da je ista propisano sastavljena, te da će se sva sporna pitanja raspraviti na samoj glavnoj raspravi na kojoj će se izvesti dokazi koje predlože, a koje sud prihvati izvesti, nakon čega će sud savjesno cijeniti sve potrebne dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj vezi, pa tek onda na temelju takve ocjene donijeti pravednu i na zakonu osnovanu odluku" - kraj citata. Također, odvjetnik Gašpar Lujak, citat: "ocjenjujući da su opisanim načinom optuženiku povrijeđeni ustavno pravo i konvencijsko pravo na pravično suđenje, zbog čega optuženik predlaže da protiv pobijenog rješenja podignete zahtjev za zaštitu zakonitosti" - kraj citata.
Međutim, u ime DORH-a Drago Marincel, zamjenik glavnog državnog odvjetnika RH svojim dopisom od 05. 10. 2017. odgovorio je da, citat: "nismo našli osnova za poduzimanjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti" - kraj citata.
TIJEK RASPRAVE
Prva rasprava na Općinskom sudu u Dubrovniku održala se 27. 11. 2020. na kojem sam, kao trećeokrivljeni izjavio (kao i svi okrivljenici) da se ne smatram krivim za kazneno djelo za koje se teretim, da ću obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka i odgovarati na sva pitanja. Uz to sam naveo i "da se neovisno o ishodu ovoga postupka osjećam posramljen i ponižen radi nužnosti dolaska na sud zbog ovoga kaznenog djela, da mi nitko to neće moći popraviti te da je ovaj događaj ružan za moju biografiju koja je javno dostupna" (citat iz zapisnika s rasprave).
Na slijedećim raspravama saslušani su svjedoci: Jelena Lončarić, Andro Vlahušić, Nike Sudarević, Zvonimir Franić, Branko Jeger i Dubravka Šuica. Nažalost, izjave svjedoka nisu se tonski snimale. A bilo je svjedočenja koja bi javnost trebala izravno čuti, jer neka su i za naslov: "Vjerovali ili ne".
Iako sa čestim uvodnim riječima "bilo je to davno" ili "ne sjećam se detalja", svi svjedoci (osim vještaka Branka Jegera) ničim nisu teretili nikoga od nas okrivljenih. Ostalo je neutvrđeno tko je i gdje sklonio tehničku dokumentaciju za prijedlog UPU Gruški akvatorij "Poslovno stambeni kompleks s podzemnom garažom" za TUP na lokaciji u Gružu što je prema potpisanom Ugovoru 19. 12. 2008. izradio Kapiteling d.o.o. iz Dubrovnika. Ta je dokumentacija predana 04. 02. 2009. protokolom br. 350-01/07-01/143 Uredu gradonačelnice Dubrovnika koji ju je proslijedio Uredu za zaštitu okoliša i prostornog uređenja Grada Dubrovnika gdje je zaprimljen 06. 02. 2009. Ona je trebala biti podloga za ishođenje lokacijske dozvole nakon završetka javne rasprave za UPU Gruški akvatorij koji je u to vrijeme bio povjeren tvrtki URBOS iz Splita. Možda razloge treba tražiti u različitim pogledima gradonačelnice Dubrovnika u odlasku (Dubravke Šuice) i gradonačelnika Dubrovnika u dolasku (Andra Vlahušića) baš na prostorno uređenje toga prostora.
Svjedok Zvonimir Franić posebno je naglasio da je ponudio cijenu za izradu projekata u skladu s Pravilnikom Hrvatske komore arhitekata o minimalnim cijenama usluga, ali da mu je i tu cijenu direktor Žuvela (s kojim je jedino iz TUP-a dotad komunicirao) dvaput smanjivao prije potpisivanja Ugovora. Njegovim svjedočenjem trebaju se dobro zamisliti
Denis Dežulović, Ante Stojan i oni koji su donijeli odluku o prodaji TUP-a, uzevši u obzir teške optužbe koje jetaj svjedok detaljno opisao.
Najinteresantnije je bilo svjedočenje stalnog sudskog vještaka Branka Jegera iz Zagreba kao uporišta Tomu Šoletiću za podizanje optužnice. Njegov iskaz bio je paušalan, pun pretpostavki i potpuno neuvjerljiv. Neshvatljivo je da stalni sudski vještak ne razumije kako je cijena samo jedan od elemenata za donošenje odluke pri odabiru projektanta. Jer, uz cijenu to su ponuđeni rokovi izrade, dokazi o realizaciji dotadašnjih sličnih projekata te garancije da će projekti omogućiti ishođenja lokacijske i građevinske dozvole. Iznoseći svoj nalaz i mišljenje taj je svjedok naveo "da ga je, prije nego što je angažiran, putem telefona kontaktirao netko iz Županijskog državnog odvjetništva u Dubrovniku i pitao ga je li on vještak arhitektonske struke, da je prihvatio vještačenje i da je naknadno dobio pisani nalog za vještačenje" (citat iz zapisnika s rasprave). I da za vrijeme vještačenja nikad nije bio u Dubrovniku. Ipak, priznao je da, citat" "nesporno po svim kvadraturama vrijednost projekta prelazi onaj iznos gdje se onda propisuje sloboda ugovaranja" – kraj citata.
A tada je nastao obrat. Prije zakazane rasprave za 29. 9. 2023. Općinski državni odvjetnik Ante Vetma poslao je dopis broj: KO-DO-90/20 (KO-DO-376/2012) od 26. 9. 2023. Općinskom sudu u Dubrovniku kojim je izjavio da odustaje od kaznenog progona. Kao obrazloženje je naveo da je u obzir uzeo pisano vještačenje iz studenoga 2012. stalnog sudskog vještaka za arhitekturu Branka Jegera iz Zagreba i njegovo ispitivanje na raspravi održanoj 20. 02. 2023. u Dubrovniku te pisano očitovanje Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 06. 9. 2012. kojima je Tomo Šoletić dao naloge za vještačenja jer je na tome temeljio optužnicu. Uz to, uzeo je u obzir i pisano vještačenje stalnog sudskog vještaka Zdravka Mahmeta iz Zagreba koje je naručio sam TUP i priložio uz kaznenu prijavu te činjenicu da je Trgovački sud u Dubrovniku 30.12. 2013. pod brojem 1856/2012 donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja TUP d.d. spram tuženika Kapiteling d.o.o.
Dakle, valja ponoviti: Općinski državni odvjetnik Ante Vetma odustao od optužbe na temelju onih istih dokaza kojima je Tomo Šoletić raspolagao prije podnošenja optužnice na koje smo ukazivali od početka ovoga kaznenog postupka.
PRESUDA
Budući da je Općinski državni odvjetnik Ante Vetma odustao od kaznenog progona, jer, citat: "ne proizlazi dokazanim da bi okrivljenici sklapanjem ugovora na bilo kakav način bili ograničeni prilikom dogovaranja cijena izrade projektne dokumentacije i da je to bila njihova procjena, koju su, kako svi navode napravili u najboljoj namjeri kako bi njihov projekt ušao u UPU Gruški akvatorij i kako bi na takav način ostvarili najbolji interes za trgovačko društvo TUP d.d., odnosno nema dokaza da bi počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret" - kraj citata, sudac Općinskog suda u Dubrovniku Mario Bulum je 29. 9. 2023. presudio da se odbija optužba i da Ivica Žuvela, Nikša Njirić, Mateo Milković i Stjepan Zekić nisu kršili zakon i druge propise o poslovanju te da nisu nesavjesno poslovali. Jednako tako sudac Mario Bulum presudio je da troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
U ostavljenom zakonskom roku nitko nije izjavio žalbu protiv takve odluke.
POZADINA PODIGNUTE OPTUŽNICE
Početkom srpnja 1999. na razgovor me pozvao Vicko Ferić, u ime "Kaptol-Investicijsko društvo" d.o.o. iz Zagreba, s 58% udjela u vlasničkoj strukturi TUP-a i zamolio da im pomognem u trenutku kad su bili pred poslovnim slomom i s približno 170 zaposlenih. U razgovoru sa zaposlenima i onima koji su tu prije radili, rekao mi je da bi s mojih 22 godine provedenih u toj tvornici (1971. – 1993.) i ostvarenim zapaženim rezultatima (sigurno tržište, izvrsno financijsko poslovanje, vrlo dobra kvalifikacijska struktura približno 700 stalno zaposlenih, pripremljen način preseljenja pogona u Gružu dijelom u Komolac, a dijelom na prostor Dubrovačkog primorja, završetak pregovora o mogućem zajedničkom ulaganju s inozemnim partnerom kad sam 31.01.1991. funkciju direktora predao Ivanu Vukiću), bio za njih najbolje rješenje. Budući da nisam želio otići iz tadašnjeg Veleučilišta u Dubrovniku ponudio mi je da za početak budem član NO TUP-a, a što je značilo da će se oni odreći jednoga od njihova 2 člana. Tako je krajem kolovoza 1999. glavna Skupština dioničara TUP-a izabrala novi NO od 3 člana: Natašu Ivanović (predsjednicu), u ime većinskog vlasnika, Željka Kurtelu (člana), u ime Fonda za privatizaciju i Matea Milkovića (člana), u ime malih dioničara TUP-a. Bio je to prvi put od odlaska 01. 02.1993. da sam ponovo zakoračio u prostor TUP-a. Taj NO produžio je Ugovor o radu direktoru Ivanu Vukiću do kraja 1999. na što je on reagirao otvorenim pismom zaposlenicima na glavnoj ploči TUP-a kojim je dao ostavku. S podosta patetike, pa čak i političkih konotacija, naveo je da mu je neprihvatljiv "stil rada" novog NO. Time je završena njegova funkcija direktora od 1991. do 1999.
Zbog toga je glavna Skupština dioničara TUP-a u siječnju 2000. prihvatila program rada Ivice Žuvele koji je tako postao direktor TUP-a. Bilo je to vrlo teško vrijeme: trebalo je prilagoditi se novim zahtjevima tržišta, napraviti program za smanjenje golemih financijskih dubioza (gubitaka), reducirati proizvodni program, osuvremeniti tehnologiju, pronaći ozbiljnog strategijskog investitora za preseljenje s lokacije u Gružu i postići optimalnu strukturu zaposlenih, jer su većina stručnih ljudi napustili TUP, a mnogi zaposleni su zbog minimalnih plaća najavili odlazak.
Direktor Ivica Žuvela započeo je "borbu" za ozdravljenje TUP-a i uz pomoć NO i odobrenjem Skupštine dioničara TUP-a realizirao je ideju da preostali zaposlenici TUP-a postanu njegovi jedini dioničari. To je svojom Odlukom 23. 7. 2003. omogućila Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (DAB) o kojoj je njezin tadašnji direktor Marinko Filipović za Dubrovački vjesnik od 27. 12. 2003. izjavio, citat: "Fondovi su se u korist djelatnika dubrovačkog TUP-a odrekli udjela približno 3 milijuna kuna u vlasništvu te tvornice, a DAB je svoja potraživanja, koja su iznosila 20-ak milijuna kuna, sveo na 5 milijuna kuna. TUP sad može tu nečistu industriju maknuti iz Gruža, vjerojatno u Komolac, a prodajom u Gružu mogu vratiti sve dugove, novcem mogu urediti prostor, opremiti se bolje za novu proizvodnju i da im ostane novca za obrtna sredstva" – kraj citata. Jednako tako, direktor Žuvela uspio je riješiti sve dvojbe oko vlasništva na lokaciji u Gružu i zajedno s NO započeo realizaciju Strategije preseljenja iz Gruža u Komolac i plan uređenja lokacije u Gružu.
Na glavnoj Skupštini dioničara TUP-a 26. 01. 2005. izabran je novi NO (Mateo Milković, u ime dioničara prije zaposlenih te Nikša Njirić i Stjepan Zekić, u ime zaposlenih TUP-a). Tom je prilikom zaključeno da osnovna djelatnost TUP-a mora biti u Komolcu, da je potrebno napraviti projekt preseljenja iz Gruža s troškovnikom i naći strategijskog partnera. Zato je sredinom 2008. pokrenuta inicijativa za izradu projektne dokumentacije
za preuređenje lokacije u Gružu, kako bi je poslalo u javnu raspravu pri donošenju UPU Gruški akvatorij. Tako bi se izradom idejnog rješenja za poslovne, stambene i garažne sadržaje na svome prostoru u Gružu i njegovim prihvaćanjem stvorili uvjeti za početak preseljenja proizvodnje s te lokacije u Komolac.
Valja napomenuti da je 2005. godine održana i osnivačka Skupština dioničara Elektrocarbon ESOP d.o.o. Otad počinju neutemeljene primjedbe na rad direktora, NO i Skupštine dioničara TUP-a. Umjesto zahvale za dotad učinjeno direktoru i NO TUP-a, dio članova malih dioničara Elektrocarbon ESOP-a d.o.o. i pojedini umirovljeni zaposlenici TUP-a na sve su načine pokušali spriječiti namjeru da se ne prekine rad zadnjeg proizvodnog pogona u Dubrovniku. Za to im je kao "naručeno" poslužila promjena gradonačelnika Dubrovnika 2009. godine i prekid javne rasprave koju je vodio URBOS iz Splita za izradu UPU Gruški akvatorij. Podigli su anonimne i službene kaznene prijave protiv direktora i članova NO TUP-a te projektanta Zvonimira Franića iz Kapiteling-a. Sve su te kaznene prijave izgubili na sudu, ali su osigurali vrijeme da prodaju TUP d.d. za manje od polovice njegove stvarne vrijednosti. Iz službenih zapisnika sa skupština dioničara Elektrocarbon ESOP d.o.o. i skupština dioničara TUP d.d. nakon 2008. iza anonimne prijave možda se skriva netko inspiriran predvodnicima "sijanja" nezadovoljstva u TUP-u: Denis Dežulović, Nikša Matić, Dragan Jovanović, Ivo Obuljen,…, a svojim potpisom službenu kaznenu prijavu potpisao je Pero Bratoš, tadašnji direktor TUP-a.
I ne manje važno. Ostat će zapisano da su zadnju industriju u Dubrovnika zatvorili svojim potpisima: Luka Majić, direktor TUP d.d., Miho Soljačić, direktor Electrocarbon ESOP d.o.o. i Denis Dežulović predsjednik Nadzornog odbora TUP d.d. U znak zahvalnosti onima koji su tu tvornicu 1953. pokrenuli u Dubrovniku i na znanje onima koji su je približno 70 godina gradili i razvijali. Gdje je nestao čovjek?