Vrijeme ih nije (po)mazilo, barem s početka. Broj posjetitelja adventskih kućica smanjila je pandemija, a i posjetitelji su sve plićeg džepa. Riječ 'odgođeno' bila je sveprisutna jer, realno, kako održati koncert ako nemaš natkrivenu binu, a kiša prijeti? Ili već pada. Glazba sa zvučnika? Ajme!
- Svaki dan po pet puta vrti se ista muzika i tako stalno. Jednu te istu pjesmu smo od jutros čuli već dva puta. Valjda USB, pa vrte svih 40 dana. Neki dan uopće nismo skontali da je koncert. Zašto nisu ugasili glazbu sa zvučnika a pustili koncert da i mi čujemo pjesmu sa Straduna – pitaju se Karmen Knego i Katrin Prkačin s kućice 'Castro' na Gundulićevoj poljani. Učinili smo đir po kućicama kako bi iz prve ruke doznali vlada li sveopće zadovoljstvo sad već prošlogodišnjim Zimskim festivalom. Nedostajalo je koncerata, kažu Karmen i Katrin, a što se posjetitelja tiče nije baš 'gorjelo od posla'.
- Kiša nas je dokrajčila u startu, ali čim su nam stavili suncobrane i grijalice krenulo je nešto lagano, ne kao prijašnjih godina ali izvukli smo se – dodaju djevojke koje ipak imaju lijepe riječi o atmosferi na poljani ali 'kao da su Lapad i Vojnović ukrali Advent Gradu'. U prvim danima nove godine primijetile su dosta stranaca, Kineza i Nijemaca, pa ako se dan po jutru poznaje, 2022. u turističkom smislu obećava. Na Dočeku je bilo nešto svijeta, kažu Karmen i Katrin koje misle kako grupe Silente i Vatra, iako dobre, nisu baš za novogodišnji štimung.
- Mi smo otvarali svako jutro u 9, a bilo je kućica koje bi otvorile u podne jer nije bilo smisla otvarati prije. Neki su čak zatvorili skroz kućice, nekoliko dana prije kraja.
Nema tih para
Unatoč koroni, boljom organizacijom, smatraju, moglo se puno bolje. Imaju one prijedloge za idući put: grijalice i suncobrani u startu, svaki dan događanja za sve dobne skupine jer prosinac svi čekaju. Nužna je bolja glazba sa zvučnika ili, još bolje, dopustiti kućicama da same puštaju glazbu.
- Grad je bio totalno nespreman za kućice, a mi smo sve pokušali da to na nešto sliči. Enormne količine para smo dali za kućice, a Grad zauzvrat ništa nije dao. Puno smo uložili na dodatne stvari. Sve skupa katastrofa, od vremenskih uvjeta do uvjeta koje je Grad ponudio. Neugodno mi je što sam imao kućicu – kaže Nikola Nikić pred svojim kućicama 'Ivica i Marica' i 'Obelix i Čudomix' na Pilama pa će:
- Nismo ođe došli zaradit pare, mešetarit i glumit glumce, nego dat pravu stvar, da se ljudi imaju đe zabavit. Mi smo naš obol dali, ko je god ođe bio na ćevapima vratio se minimalno tri puta. Ali vrijeme je kumovalo, ovo malo lijepog vremena što je Bog do smo nešto i odradili, ali sve skupa kataklizma – kaže Nikić koji 'ne bi više uzeo kućicu nema tih para'. Svjestan je kako su vrijeme i korona učinili svoje, ali 'autobus nije bio besplatan, nije bilo popratnih sadržaja koji bi ljude doveli u Grad'.
- S druge strane otvoreni su novi frontovi, u Uvali kućice, Studentski dom je razvalio sve nas ođe. Nemam ništa protiv, neka se ljudi zabavljaju, ali ne baš u ono vrijeme kad si meni dao kućicu po zlato! Ne da ništa nismo zaradili nego je samo pitanje koliko duboko moramo staviti ruku u špag i isplatit troškove. Nisam čovjek koji kuka, realist sam, nema u mene golublje sive, ili je crno ili bijelo, ovaj posao znam u dušu i mogu reći jednu riječ kataklizma – razočarano će Nikić.
Grad na Pilama
Pitamo ga za najbolji dan, a on će o najslabijem.
- Stara godina, zar to nije apsurd? Najjači dan bio je druga subota nakon otvaranja festivala kad je Bog dao pvi lijepi dan i tu je baš bio štimung, na Pilama se zabavio cijeli Grad.
Koliko mogu biti zadovoljni odrađenim ne zna ni Dominik Miljković s kućice 'Pietro Limone' kojemu nije bilo lako svaki dan po 12 sati biti na Stradunu, a ljudi nigdje.
- Prvih 15 dana nas je jako umorilo jer nismo napravili ništa posla. Nakon svega izvuć' ćemo neku nulu.
Negoduje zbog odgađanja koncerata, pogotovo što su Belana prebacili na radni dan, u ponedjeljak.
- Razočaralo nas je to, jer očekuješ da će se organizatori malo više potruditi oko svega. Oni su nama dali kućicu i uzeli pare. Pokušali su nešto s onim klapama dvije, tri noći, ali to je bilo tako tužno. Morao si ih zvati da dođu do kućice, odsviraju pjesmu i pokupe se ća.
Štimung su, kaže nam, spašavali kolendari. Ekipa bi samoinicijativno došla s gitarama i harmonikom pa se zaustavila u prolazu. Bilo je nešto stranaca, dobri i ugodni gosti. Dosta Rusa i Albanaca došlo je oko Božića, još nešto Amerikanaca i koji Britanac. Možda je najtužnije u svemu, smatra, što se nije osjetio božićni duh, radost i zadovoljstvo među ljudima.
- Što je falilo i što bi promijenili, dosad smo rekli 51 put – kaže Denis Pršić sa 'Slavonske kućice' na Stradunu pa spominje kako je bilo 50 posto kišnih dana i to baš u udarne dane vikenda i koncerata. Nakon dvije godine korone, smatra, niti je Grad imao novaca, niti je potrošnja ljudi bila kao prijašnjih godina. Ipak, trebalo bi se 'pomaknuti s mrtve točke u smislu ponude, bolje osmišljenih sadržaja od strane Grada, da zabavni život oživi'.
A suncobrani?
- Godina je bila teška i za Grad i za nas. Opet moramo biti zadovoljni jer, Split, Rijeka su otkazali koncerte, mi nismo. Ne treba biti nezadovoljan, ali dogodine sve mora biti najmanje 50 posto bolje - smatra Pršić. Kućice na Stradunu mogle su imati suncobrane kao ugostiteljski objekti na toj gradskoj ulici.
- Treba biti montažnih WC-ova, više sadržaja, muzike. Ako mi na Stradunu plaćamo najskuplje javne površine, onda bi trebali imati iste uvjete kao i oni u Lapadu i na Vojnoviću. Moralo bi se dati malo više struje, veće kućice, više stolica, samo tako možemo podignuti kvalitetu. Znam da ljudi gunđaju zašto na kućicama imaju uvijek iste ili slične stvari. Razlog je što nemamo uvjeta za kvalitetniji posao.
Naglašava kako se više ne bi trebalo ponoviti da nemamo kvalitetnih koncerata i dobrih izvođača.
Župljani sa kućice 'Župaho' na Pilama ponosni su na sebe i na, kaže nam Đurđica Kapor, 'feedback' ljudi jer su ponudom uspjeli vratiti Dubrovčane u povijesnu jezgru.
- Financijski nitko ne može biti zadovoljan, nema nekog učinka od hot doga od 13 kuna niti street fooda za 30 kuna, ali i nismo došli uzet našim ljudima pare nego im pokazati ono što možemo i kako bi se svaka kućica na Adventu trebala potruditi oko ponude. Ako nemamo ideja, idemo 'copy paste' zagrebačkog Adventa. Mi idemo prezadovoljni preko Dupca jer, kako bi u narodu rekli, 'zapišali smo za dogodine' – kaže kroz osmijeh Kapor. Eto je i dogodine na kućicu kao i zadnjih pet godina.
- Zadovoljna sam svime. Od Grada nisam tražila ništa, samo smo rekli 'mi se nećemo kofrčit, pustite nas da radimo'. Ako oni nemaju ideje, mi smo jako inovativni.
Više glava bolje misli, stara je ali i mudra izreka. Eto i savjeta za iduće festivale.