Počeo je jubilarni deseti Dubrovački zimski festival, pravo vrijeme za đir po kućicama. Skoro je deset ujutro, na Stradunu od 11 kućica, pet otvorenih. ‘Radno vrijeme je tek od devet’, dobacuju nam s jedne adventske kućice pa će sarkastično ‘pomalo, nije preša!’
- Prođe stranac i ništa mu nije jasno. Ođe otvoreno, tamo zjapi prazno. Pa mi od devet radimo, ne bi smjelo biti ‘otvori kad hoćeš’. Ni muzike još nema, a evo će 10 ura – kaže nam jedan od jedanaest zakupaca sa Straduna. Stvarno, sa zvučnika tek tišina.
- Evo, sutra je brod. Turisti dođu i kad vide zatvoreno, prepadnu se. Ko vašar, svak radi što hoće. Počeli su stranci dolazit, jesu, ima puno Japanaca. Ali ne treba njima Prljavo kazalište, nego neka klapa. Recimo da su srijedom klape, vikendom pjevači, dovoljno je dva koncerta tjedno jer ne možeš svaki dan kobasice jesti! - kaže nam dok prolazi grupa Kineza i kao da potvrđuje njegove riječi.
Ne šnjuhaj, radi!
- Došli smo vidjeti kakva je ponuda na kućicama i kolike su cijene – kažemo mu te da ćemo o uočenim nedostacima drugom prilikom.
- Mi s cijenama nismo išli gore, pa treba bit realan. Ovo traje 40 dana, svaki dan će ljudi dolazit. Ne šnjuhaj nego radi i budi realan s cijenama. Možeš napravit razliku prema lani u 50 centi ali ne dva, tri eura. Ali znate, može bit sve džabe, kad je kiša, nikoga!
Pozdravljamo se s gosparom, još je kućica pred nama, a u blagdanskom ozračju tražimo i štogod pozitivno.
Svratili smo do jedne od najdugovječnijih dubrovačkih adventskih kućica, one slavonske.
- Mi smo vam jeftini, u nas su kobasice: slavonska, šokačka, debrecinka, četiri do četiri i po eura, ima ih uokolo i po šest. Hot dog, pomfrit su tri eura. Kuhano vino isto toliko. Evo, dvije sarme, komad kobasice, mileram i kiseli kupus je 6,5 eura. Došli prekjučer Amerikanci, najeli se, oduševljeni pojeli domaće, a platili ni 100 kuna – kažu nam na ‘Slavonskoj kućici’. Na meniju marendi uz spomenute sarme su i lignje s pomfritom, pileći medaljoni, ‘sve domaće, a po šest eura’.
’Zimska priča’, kućica preko puta, u ponudi ima meso. Vlasnik je Konavljanin, mesar, pa nam je na prvu sve bilo jasno.
- Nudimo roštilj, ćevape, juneće i pileće burgere, pohovane pileće medaljone, barbeque krilca i tri vrste kobasica. U ponudi je deset ćevapa s pomfritom za deset eura, sedam za osam eura, burgeri su po šest eura, kobasice od tri do četiri i po eura – nabraja nam Jakov Prlenda i dodaje kako nemaju ni prikle ni kuhano vino jer ‘nema prostora, male su kućice’.
Prvi put je njegova ‘mesna’ kućica na Stradunu, ali nekoliko godina držao je u Cavtatu. Na pitanje je li bolje imati kućicu na Stradunu ili na rivi u Cavtatu kroz osmijeh kaže: ‘Ne smijem reć, ubit će me moji!’ Na Stradunu mu je odlično ‘bilo nam je čak i hladno neki dan’, a program festivala ‘odličan, ima svega, baš su se potrudili ove godine’.
Očekujete dobar posao?
- Ma očekujem dobru ekipu i dobru zabavu, a poso će doć – optimističan je ovaj Konavljanin.
Župljani s kućicom ‘Župaho’ ovog su se Adventa s Pila spustili na Stradun.
- Ima čeljadi, pomalo se kreće. Koncert kad je bio, bila je luda kuća. Radnim danima je manje ljudi, predvečer se nešto kreće. Uglavnom, da se, može se. Da nas vrijeme posluži, bit će svega – kaže Zoran Skočibušić pa će o ponudi kućice:
- Imamo domaće kobasice i to više vrsta, germknedle, churrose, od marendi gulaš, sarme, rolice od piletine, za Badnji dan će bit sve posno, bakalar, rižot od liganja. Ima i suha meza, baš svega ima.
Kobasice su od 4 do 7 eura zavisi koja je, kuhano vino je 4 eura. Ali sve domaći proizvod, domaća rakija, ma svega!
Na meniju je i dnevna marenda za osam eura, hot dog četiri, wok (biftek, povrće, rezanci) četrnaest eura.
Neka meza, malo vina
- ‘Gulozarije’ su odlučile ove godine s Pila malo doć na Stradun, u žižu zbivanja. Bili smo prva kućica koja je ikad bila na Pilama, tamo smo bili sedam godina. Ali kopka me već neko vrijeme kako je to biti u centru pažnje – kaže nam Marija Papak s adventske kućice ‘Gulozarije’ i nastavlja:
- Počelo je super, otvaranje festivala i vrijeme je bilo super, ljudi raspoloženi. Nadam se da ćemo nastaviti u takvom duhu. Program je bogat, ekipa se isprsila. Idemo optimistično, na kraju je uvijek dobro.
Na njezinoj kućici ‘klasika, prikle su glavne, neka meza, malo lokalnih vina’. Marende nemaju ali zato ima pršuta i sira, bit će i pjenica od bakalara, tuna pašteta, domaći kruh i kuhano bijelo vino.
- Kućice su toliko male, ne znam kako smo to sve nakrcali unutra. Cijene smo sitno iskorigirali. Prikle su pet eura, kuhano vino četiri eura, jeftinije je nego u Zagrebu – kaže Marija.
Filip i Ile s kućice ‘Mamas winter house’, jedne od pet na Gundulićevoj poljani, očekuju ‘dobru posjetu i dobru zabavu jer koncerata ima’.
- Ovdje je malo privatnija atmosfera, ljudi su ušuškani jedni kraj drugih, upućeni jedni na druge. Prostor je mal i što god se događa napuni se, kao da je deset tisuća ljudi na Stradunu – kaže Filip a na pitanje ima li radnim danima što posla, odgovara:
- Događa se nešto, najčešće oko 18 sati pa do 20. Imaju ove klapice što budu u điru po Gradu, ostanu tu do sat vremena i to bude odlično, zanimljivo skroz. A imamo tu i binu, nastupat će DJ-evi.
Na ovoj kućici u ponudi je kuhano vino i đin po četiri eura, kobasice su pet, hot dog je tri i pol eura.
- To je klasika koja ide svuda. Nudimo i dvije prigane domaće pancerote za četiri eura, i to ide fantastično – kaže Filip a šef kuhinje Ile koji ih upravo oblikuje kratko dodaje: ‘Ma sve ide!’
Svratili smo i do Pila. Proteklih festivala na Brsaljama bi se naredalo četiri ili pet kućica, ove godine interes zakupaca je izostao. Ovog prosinca na Pilama su tek dvije kućice, i realno, prostor djeluje poprilično prazno.
Među te dvije kućice našao se ‘Crveni nos’, kućica koja je na adventima samo na različitim lokacijama prisutna osam godina, kaže nam Pavo kojeg zatičemo u kućici u pripremi za posao.
Glazba s mobitela
- Samo su dvije kućice, možda će biti nezgodno jer nema gužve, nekako je osamljeno, a ljudi idu tamo gdje je veća gužva. A mislim i da ovdje neće biti nikakvog programa, ovu muziku koju čujete, to ja puštam s mobitela. Ako me bude netko zvao, čut će se - kroz osmijeh će Pavo a mi začuđeni pokušavamo pronaći razlog zašto organizatori nisu omogućili da se sa zvučnika čuje glazba i na Pilama kao na Stradunu, budući da su i za te kućice zakupci izdvojili novce?!
Pavo nam nastavlja o ponudi na ‘Crvenom nosu’:
- Imamo domaće kobasice, više vrsta, od pikantnih do istarskih koje stavljamo na roštilj, sve su više-manje 4 i po eura, pa trganu svinjetinu, hamburgere, gurmanske pljeskavice punjene pancetom i sirom. Od pića kuhano vino, kuhani džin tri eura, imamo i domaćih rakijica.
Od svega navedenog zapela nam je za uho cijena hot doga - dva eura. U našem điru ova je cifra ispala najpovoljnija.
Na Pilama je i kućica s priklama, cijena pet eura. U ponudi dubrovačkih kućica je i vruća čokolada dva i pol eura, rum punč tri i pol eura. Ako ožednite, pola litre omiljenog gaziranog pića je od tri do pet eura, ovisno na kojoj kućici zastanete. Prikle su u prosjeku pet eura, ali na jednoj kućici nude ih i za tri eura. Sokovi 0,33l u prosjeku su tri eura, a alkoholna pića od 3,5 do 6,5 eura. Ponuda je šarolika, ali su i cijene. I valja imati na umu da jedan euro nije jedna nego 7,5 kuna, pa je razlika u cijenama od jednog eura ipak značajna. A sveukupno je 19 kućica na dubrovačkom Adventu, 11 na Stradunu, pet na Gundulićevoj, dvije na Pilama, jedna u Lapadu, za Gruž i Mokošicu nije bilo interesa.
