Sve je više biciklista na magistrali, a s njima i revoltiranih vozača. Kod nas kultura bicikliranja ne postoji, pa negodujemo jer su spori, ometaju promet, a često zaboravljamo da su vozači ‘na pedale’ ravnopravni sudionici u prometu. Biciklističke staze i alternativni pravci za ovu ranjivu skupinu u prometu su idealni, a magistrala – pogibeljna. Sjetimo se samo smrtnog stradavanja biciklista na magistrali poviše grada kojega je prije šest godina ‘pokupio’ tegljač:
- Stvarno nije šala, magistralu izbjegavam kad god mogu. Od Cavtata do Grude, to je strašno. Išao sam i Duboka ljuta, Dubac, nikome ne bih predložio. Ali ljudi idu unatoč velikom prometu, kamionima, autobusima... - kaže Zoran Ateljević, dubrovački HGSS-ovac, avanturist i zaljubljenik u adrenalinske izazove koji je magistralom nerijetko vozio i treninge i triatlonske utrke.
- Kad prođe kamion ili autobus, taj moment vjetra, pritiska, pogura biciklista pogotovo ako postoji još kakvo strujanje zraka u tom trenutku. Biciklist je poprilično izložen. Naš mentalitet je ‘što ti tu sad uopće radiš na cesti’?! OK, imaju manje prometne ceste, ima ih dosta po Konavlima, Primorju, naravno da biciklisti takve ceste trebaju više koristiti – kaže Ateljević koji je nedavno biciklirao do vrha planine Vršić u Sloveniji. Smatra kako biciklisti trebaju uvijek nositi kacigu bez obzira što je zakon propisuje onima mlađim od 16 godina. Priča nam kako je jedna prijevoznička kompanija iz Južne Amerike svoje vozače posjela na bicikle da ih voze dok je autobus prolazio pored njih, da vide kako je biciklistima. Naravno, vježba je bila u kontroliranim uvjetima, na parkingu.
Ni pješak ni biciklist
- Poskakali su, bacili se u stranu. To je stvarno zastrašujuće - kaže Ateljević koji savjetuje biciklistima da izbjegavaju prometne pravce, budu vidljivi na cesti i voze u društvu, te uvijek budu svjesni rizika.
- Talijani su napravili uz autocestu podest za bicikliste, a mi smo izgradili Pelješki most kojim ne može proći ni pješak ni biciklist. Ne pratimo svjetske standarde i trendove. Veliki gradovi zatvaraju dijelove u kojima je bio ogroman promet i čine ih pješačkim i biciklističkim zonama. Što se Gruž ne bi zatvorio i koristio na takav način? Smanjile bi se i gužve u gradu. Dubrovnik jest uzbrdo-nizbrdo ali ti električni bicikli su nevjerojatni, s novim tehnologijama se otvaraju vrata mnogima koji žele koristiti bicikl za poć’ na posao – zaključuje naš sugovornik i savjetuje kako bi sve buduće biciklističke i pješačke staze trebalo raditi s kružnim konceptom jer će onda imati smisla.
Još jedan dubrovački zaljubljenik u bicikle, Aljoša Lečić, koji zbog posla prevali i 40 tisuća kilometara u vozilu, svaki se put kad vidi bicikl na magistrali ili Pelješcu prestravi.
- Ne možeš kriviti ljude kojima je GPS pokazao kuda da idu, oni idu. Naša je greška što nikad nismo iskomunicirali da postoje alternativni putevi gdje bi bilo puno sigurnije, jednostavnije i pametnije biciklirati i izbjeći stradavanje od vozača auta. Cijeli Pelješac, Primorje i Konavle se mogu proći alternativnim putevima, tako da ljudi nisu na magistrali – kaže Lečić pa se spominje ideje da se uskotračna željeznica na dionici od Mostara do Igala, prenamijeni u veliku biciklističku stazu.
Obožava vožnje po gradu ‘ako si na Boninovu, manje od minute ti treba da se nađeš u Gružu’, a magistralom je išao jedino ako je baš morao.
- Ne djeluje pretjerano sigurno. Realno, kad vidim starije ljude koji ne zove bicikl često nego tek kad su na odmoru kako vrludaju lijevo - desno po magistrali, dođe me jeza – kaže Aljoša koji vozeći bicikl nije imao ‘bliski susret’ s asfaltom. Ljuti ga što primjerice Split, iako je slične konfiguracije terena ima bicikle za rentanje, a Dubrovnik ne.
- Mi smo kao nezgodan grad, pa uzbrdice i nizbrdice, ali s električnim biciklima to više nije problem.
Dubrovčani još uvijek zaziru od bicikliranja, ipak ‘u koroni je izmililo neviđeno ljudi na biciklima’.
Triatlonac Jakša Diklić koji je na dva kotača 15-ak godina jer ‘to je poseban adrenalin’, vozi po konavoskim rutama s manje prometa, pa nije problem. Potegne on i magistralom ali ‘uvijek s dozom opreza, uz rub ceste i uvijek razmišljajući što je u glavi drugim sudionicima u prometu’.
Pitamo ga o kulturi vožnje u prometu, odnose li se vozači auta prema biciklistima kao ravnopravnim akterima na cesti?
- Sad je puno bolje nego prije 10 godina, svjesniji su ali uvijek ima iznimaka. Dosta stranaca koji putuju biciklom prolazi magistralom. Trebali bi proučiti cestovne pravce, vidjeti gdje su biciklističke staze, manje prometne ceste – kaže Diklić koji se našao u nekoliko situacija koje na sreću nisu loše završile.
- Uglavnom bude problema na skretanjima, jer ne poštuje se prednost prolaza – kaže Diklić.
Ne dolazi u obzir!
Kulturu vožnje i pravila ponašanja u prometu naglašava prometni stručnjak Boris Orešić.
- Treba shvatiti da je cesta namijenjena za mješoviti promet i da i biciklisti imaju pravo koristiti se kolnikom. Ne mogu na nogostupe jer oni nisu dovoljno široki ni za pješake, a kamoli da se uključe i bicikli. Jednostavno, strpljenja i voziti pomalo iza biciklista dok se ne ukaže prilika da ga se zaobiđe. Treba paziti da ga se u širem luku zaobilazi, a ne da retrovizorom biciklista lupnete po laktu – kaže Orešić pa nastavlja o biciklistima na magistrali:
- Opasno je. Neki biciklisti su svjesni opasnosti i drže se strogo desne strane, pažljivo voze i sve gledaju, a neki drugi nisu svjesni rizika. Prema mojem iskustvu u prometu, strani biciklisti imaju kulturu vožnje, drže se krajnje desno, voze jedan iza drugoga, u pravilu su pažljivi. Međutim, domaći biciklisti, zapravo maloljetne osobe na biciklu, oni nisu svjesni opasnosti.
Ovaj inženjer prometa vozio je bicikl u mladim danima, magistralom je na biciklu prevalio put od Zagreba do Zadra. Bilo je to prije 50 godina, kad je promet bio znatno manji.
- Volim bicikl ali kao transportno sredstvo u Dubrovniku, ma ne dolazi u obzir! Kao rekreacija bezuvjetno da, ići na periferiju, lokalnim cesticama – poručuje Orešić.
Treba mijenjati percepciju kako su biciklisti smetnja na cesti, treba ih početi doživljavati kao sudionike u prometu i držati se prometnih pravila. Očito je kako će biciklista na prometnicama biti sve više, zasad većinom stranih, a možda, jer cijene goriva su nestalne, a eko svijest ipak u porastu, i domaći posegnu za pedaliranjem.
Spomenimo još, prema podacima Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, od početka godine na prometnicama pod nadležnošću PU, evidentirano je pet prometnih nesreća u kojima su stradali biciklisti, četiri sa ozlijeđenim osobama, jedna s materijalnom štetom. Tri osobe su zadobile teške tjelesne ozljede, a jedna osoba je prošla s lakim tjelesnim ozljedama. Od početka godine evidentirano je 12 dojava o krađama bicikli na području ove policijske uprave.
