Naši sugrađani Vjera i Goran Martić početak listopada pamtit će po emotivnoj proslavi zlatnog pira. Njihova kći Tajana veliku je obljetnicu svojih roditelja popratila prigodnim tekstom:
-- U ovom ćudljivom vremenu i vrlo drukčijem načinu života, među izmijenjenim vrijednostima i nekim drugim ljudima, ima još mjesta za lijepe životne priče.
Ova je krenula pedestih godina prošlog stoljeća u vrtiću gdje su Goran Martić i Vjera Pače izmijenili prva poznanstva i sjećanja na čupkanja njezine prepoznatljive fjočice u glavi. Priča se nastavila šezdesetih u skalinima od Buže, Goro uza skaline, u Srđ gdje se i rodio, a Vere u Žudiosku. Nakon deset godina vjeranja, svoju ljubav potvrđuju 6. listopada 1973. u uz blagoslov don Slavka. Obitelj punu ljubavi, radišnosti, razumijevanja, okupljanja, obiteljskih tradicija, suza i smijeha, smjestili su na Sv. Mariju. Vjera je svoj radni vijek provela kao tajnica uz prepoznatljiv osmijeh i optimizam, a Goran kao vrlo sposoban i vrijedan vatrogasac. U teškim vremenima su odškolovali u Zagrebu kćer Tajanu i sina Vjerana uvijek govoreći: ‘Neka uvijek bude ovako, samo ne gore‘.
Danas Vere i Goro idalje šetaju ulicama Grada gdje ćete ih sresti s istim osmijehom i radišnošću kako pomažu noni (Vjerina mama, 93 godine) i unucima Damjanu, Lorenu, Orsatu i Mavru.
Svoju vjeru nenametljivo žive i sudjeluju u životu crkve, Vjera kao član Ekonomskog vijeća Biskupije, Goran kao član Bratstva.
Nakon 50 godina braka, opet uz don Slavkov blagoslov, svoju obnovu zavjeta uz obitelj i najvjernije prijatelje, a mislima uz sve one koji nisu dočekali taj dan, Goran i Vjera šire svoju ljubav, toplinu, zajedništvo i životnu radost - zabilježila je Tajana.