Smijeh je fakat lijek. Ako ti je do smijeha. Ima dana kad sam toliko fjakana da mi se ne da živjet. Tad me samo pokojni Bandić može nasmijat. Samo mi vrati onu njegovu scenu kad pije vodu s Bundeka i kaže da se naduo ko žaba. Ili kad kaže kako mora uredno popločat ulicu da ne bi žene u štiklama tuda skakale ko klokani. Jer duša se hvali onim što je veseli, rekao je Aurelije Augustin. Ne mogu se smijat tuđoj nevolji, ali mogu gnjavatorima.
Ne smeta mi ako su pri tom u nevolji. Vidim jednog takvog na Peskariji kako ide slikat ženu koja jede mušule. Odmakne se od nje poprilično kako bi objektivom obuhvatio veću površinu, a bogami, i druge kako jedu mušule. Vidi da nije dobro, hebe ga sunce, odmakne se još tražeći bolji kantun. Pa još. Pa još. I pljus! Ravno u ona hovna na površini. E to mu je najbolji kantun za slikat. No dobro, barem je bio sunčan dan. A kad sunce sije, i na groblju je veselo, rekao je Anton Pavlovič Čehov. U nekim butigama u našem gradu sunce nikad ne dolazi, tamo je vječni mrak. Čim uđeš, trgovkinje stanu tik do tebe, dišu ti za vratom. I ni makac. Ne zato što su uslužne, nego da ne bih što ukrala. Valjda su mi facu vidjeli na onim tražilicama Wanted, što li. Ne znam koju poruku šaljem svojim blesavim smijehom, ali nisam nikad ništa ukrala. Pa ni ideju za slikavanje s društvenih mreža, što meni redovito rade bezidejne kokoši. Pa me takav stav vrijeđa. Pa se moram ispričavat što sam došla samo pogledat što sve imaju. A neprestano imaju držanje ko da sam ih svojim dolaskom prekinula u prepričavanju najnovijeg trača: nestrpljiv ton, nervozni prsti, stroga faca iz koje iščitavam: Odje*i, nemaš ti para za ovu robu.
Rekla bih joj: Sinjorina, samo vi nastavite tračat, znam ja i sama viđet što mi treba, ali znam da ću tek onda navuć sumnju na sebe. Osjećam se ko peti ortak, onaj što je pokro Dubrovačku banku. Ko da sam kriva za propast hrvatske privrede, majke mi mile. A tu je i onaj cinično-bahato-podrugljivi osmijeh koji kaže: "Svojom plaćom ođe ne možeš kupit ni privjesak za ključe". Možda. Ali ne možeš ni ti svojom, mala kozo.
Ja mogu jednog dana nać još jedan poso, što i radim, ali ću, za razliku od tebe, uvijek imat svoj mozak. A ako tebe išćeraju s tog radnog mjesta, moš jedino prodavat patate. Jer takvo držanje jedino ide uz patate. Ne uz ekskluzivnu robu. Uz to sam alergična na usiljeni osmijeh. Tipa, znam ja da o meni mislite da sam hladna kučka, ali znam se ja i smijat. Isuse, nemoj mi samo TI bit duhovit, molim te. Bolje ti je plakat. Ima osmijeha gorih od suza, rekao je Ivan Sergejevič Turgenjev. Svaka mu je na mjestu. Kao i Hasu. Nacrto sliku i odnio je u galeriju prodat. Vlasnik dugo gleda pa pita: Kako se slika zove? Mujo u Tuzli, kaže Haso. Tko je ova gola žena na slici? – pita galerist. Fata – brzo će Haso. Tko je ovaj goli muškarac preko nje? Suljo. Ne razumijem, a đe je Mujo? U Tuzli. Ako je definicija uspjeha smijat se često i do balčaka, zadobit poštovanje pametnih ljudi i ljubav djece, zaradit poštovanje iskrenih kritičara i izdržat izdaju lažnih prijatelja, uživat u ljepoti, nalazit najbolje u drugima, učinit svijet malo boljim, znat da je barem netko lakše disao jer si ti živio – onda sam uspješna. Koristite svaku priliku za smijeh. To je najjeftiniji lijek, rekao je Bayron.