Djelatnici Hitne medicinske pomoći diljem Hrvatske i dalje se bore za poboljšanje radnih uvjeta, primjerice, za pravo na beneficirani radni staž i odlazak u mirovinu u 55. godini. S obzirom da je već 32 godine vozač u Zavodu za hitnu medicinu DNŽ te sindikalni povjerenik Sindikata djelatnika Hitne pomoći i član Sindikata djelatnika zavoda za hitnu medicinu Mladen Bečić upućen je u problematiku.
- Svi smo manje-više svjesni što je Hitna pomoć, tu je uvijek potrebno ulaganje i usavršavanje jer se susrećemo sa svim mogućim situacijama. To su slike koje ostaju za cijeli život, prizori unesrećenih, poginulih, ubojstava, samoubojstava, prometnih nesreća, starijih i zapuštenih ljudi, intervencija privođenja, sukoba svih mogućih profila... To nas troši fizički i psihički i što se tiče ove beneficije, to je pitanje trebalo davno pokrenuti, ali nije se našao nitko da to 'potegne'. Vidim da se, nažalost, barata nekim krivim podacima, a ja sam negdje od 1992., 1993. do 2005. ili 2006. bio vrlo aktivan kad je riječ o radnom pravu i izborio sam se u našoj Županiji da se plaća druga smjena, dovodio sam inspektora rada... Preko Sindikata smo tako ostvarili neka prava koja smo imali na papiru, a nisu se realizirala u praksi, ističe Bečić.
Kakva je situacija s uvjetima rada, najbolje objašnjava na vlastitom primjeru:
- Pretprošle godine sam stradao na poslu, dižući pacijenta ozlijedio sam kralježnicu, pukla su dva diska i 11. veljače prošle godine morao sam se, prema nalazima neurokirurga, operirati. Tako sam sad onesposobljen za rad. Sustav uopće nije dobar, nakaradan je... U HZZO-u pored dva-tri pokušaja i žalbi ministru i ravnatelju HZZO-a nisu mi, nažalost, priznali ozljedu na radu. To je realna slika što se nama događa. Otada ne radim u timu, a sljedeće godine u veljači odlazim u mirovinu pa mi je ravnatelj izišao ususret da ostanem u Zavodu. Problem je s vozačima, vozač i vozi i nosi i sudjeluje u reanimaciji i nakon svih kojekakvih slika treba sjesti za volan i dovesti pacijenta što prije na Hitni prijem, u bolnicu... Ne zna nitko sliku tog posla dok ga ne proba, može nas netko razumjeti i trudit se da nas razumije, istina, većina ljudi nas razumije, ali nitko ne može stati u našu kožu i vidjeti kako nam je, priča sugovornik.
Naveo je i kakva su mu očekivanja kad je riječ o borbi za poboljšanje radnih uvjeta.
- Ispočetka vozači nisu bili uključeni u to jer je Sindikat 'baziran' na medicinskom osoblju, mi kao vozači smo nemedicinsko osoblje, ali uključeni smo kao članovi tima jer je to neizostavno. Ne možete liječnika i medicinskog tehničara uključiti, a izostaviti vozača jer smo mi tim, a zna se što je tim – jedni bez drugih ne možemo funkcionirati. Liječnik ili sestra ne mogu sami bez vozača, a vozač i tehničar bez liječnika malo toga, minimalno je troje ljudi pri reanimaciji, transportu, prometnim nesrećama i svim tim stvarima koje se događaju na terenu. Brojka 3 je presudna, ne može se izostaviti vozača pa se ova borba odnosi na sve. Postoje dvije zakonske solucije, ili izmjena zakona koji se tiču zavoda za hitnu medicinu u što se sad ide jer je to kraći postupak ili drugo, a to je postupak od minimalno dvije godine, to je upravni postupak kad se elaborira pa se traži zadovoljenje zakona, a mi apsolutno zadovoljavamo sve uvjete za zakon o beneficiranom stažu i dobro je što se ide na ovu kraću verziju. Kad se izmjeni zakon, a zakon će se mijenjati na osnovu HZMO-a i HZZO-a te uvjeta u radu tako da tu apsolutno ispunjavamo više nego što je potrebno za dobiti beneficirani radni staž, ističe Bečić.
Komentirao je i današnje obilježavanje Nacionalnog dana hitne medicinske službe.
- Imamo taj jedan dan, ali svaki dan je dan 'Hitne' jer mi svaki dan radimo 24 sata. Dobro je da postoji taj dan kad se može rezimirati, zahvaliti i spomenuti djelatnike koji zaista daju sve od sebe. To vam je crno-bijela tehnika: ili ste unutra ili niste, ili to radite dušom i tijelom ili to ne možete raditi, zaključuje Bečić na kraju.