Ne pliva, ne zabija golove protivniku, nije vaterpolistica, ali tijekom Europskog prvenstva u vaterpolu Nikolini Duper bazen u Gružu povremeno je radno mjesto. Štoviše, ovo bi se izdanje rubrike ‘Na radnom mjestu’ moglo preimenovati u ‘Na dežurnom mjestu’ jer Nikolina kao glavna sestra Zavoda za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije s kolegama pazi na igrače i navijače.
- Tu su i liječnici koji rade s Jugom, s reprezentacijom, a mi smo medicinsko osiguranje, ključna karika koja ‘povezuje’ dubrovačku bolnicu i bazen u slučaju neželjenih situacija poput ozljeda navijača i vaterpolista. Dosad nismo imali intervencija i sretni smo zbog toga, započinje Nikolina ne krijući sreću i što tijekom naguravanja na utakmici Crna Gora - Hrvatska, zahvaljujući intervenciji policije, verbalni sukob nije eskalirao pa ni ekipa s hitne nije morala uskakati.
Dolaze prvi, odlaze zadnji
Ali, spremni su na sve.
- Tribine su bile pune gledatelja, vrlo lako netko može pasti. Na utakmici protiv Crne Gore sam bila gledateljica, moj tim bio je na dužnosti na tribinama, a nakon svega smo nastavili gledati utakmicu i navijati. Policija je riješila situaciju i nije nas zvala, kolege su bile u pripravnosti, sve je dobro prošlo. Naučeni smo funkcionirati kad je napeto, živjeti pod stresom nama je posve normalno. Mi u ovom poslu znamo što se može dogoditi pa kad sve prođe mirno, još više to cijenimo i daleko smo sretniji, govori Nikolina.
Tim hitne koji se sastoji od vozača, medicinske sestre ili tehničara i liječnika stiže u pravilu na bazen sat vremena prije početka utakmice, kad i prvi navijači. Vozila hitne pomoći parkirana su ispred bazena s vozilima drugih žurnih službi. Kad krenu ulaziti navijači, ulaze i oni, a ostaju do kraja, dok i zadnji navijač ne napusti bazen. Obično stanu tamo gdje imaju najbolji pregled situacije, prvenstveno auditorija, i odakle brzo mogu doći do eventualnog pacijenta. Nekad i po preporuci policije stanu na mjesto dežurstva gdje donesu torbu za prvu pomoć. Šali se Nikolina da su ona i kolege poput generala u bitci: dolaze prvi, a odlaze zadnji!
Kao ljubiteljica sporta, napose vaterpola, Nikolina je našla balans između službe i zadovoljstva.
- Pratite utakmicu srcem dokle ide, a ako vas zovu na intervenciju, više ne pratite. To je suživot s poslom i stresnim situacijama. Dakle, u nas nema ‘do pola’ i ‘od pola’... Jer, ne možeš gledati i utakmicu i pratiti što će se dogoditi, jednostavno ne ide... Za Europsko prvenstvo smo se mi u Zavodu dobro organizirali, a imam same pohvale za organizaciju natjecanja, komentira sugovornica.
Tim iz hitne je stalno u komunikaciji s organizatorima, policijom i vatrogascima, a i gledatelji pozitivno reagiraju kad vide da su tu, daju im osjećaj sigurnosti. Nikolinu i njezinu ekipu iz hitne obično angažiraju za velika sportska natjecanja, ali i velike javne događaje zabavnog ili kulturnog sadržaja.
- Sjećam se kako mi je pričao jedan doktor da se najviše u životu ‘naradio’ na natjecanju juda! (smijeh) Osobno nisam morala pomagati nekom sportašu, a što se tiče navijača, najčešći su padovi i ozljede, netko slomi ruku, nogu, glavu, ali nikad nisam imala teže ozlijeđenih... Ljudi su veseli dok navijaju, malo se i popije, ide to jedno s drugim. Sjećam se kad je u finalu Divlje lige igrao FUN H2O Mlini, momak je pao na barku i razrezao nogu, dosta se ozlijedio, odveli su ga u bolnicu, a on je mahao ostalima! Hvala Bogu, sve je završilo u sportskom i zafrkantskom duhu! - ističe Nikolina i dodaje kako je dobro sve što se dade popraviti.
Prezadovoljna je i sretna je što ni tijekom Dočeka Nove godine uz silnu čeljad u Gradu nije bilo ozbiljnih intervencija. Kad dežuraju u Gradu, koji je najizazovniji zbog transporta pacijenata, stacioniraju se na Trgu oružja ili kod Katedrale.
Nikolina je već 25 godina u medicini, na hitnoj je počela raditi 2006., a još se osjeća vrlo mladom. Naučila se nositi sa stalnim stresom.
- Uvijek sam tu za pomoći, ali stres ne donosim doma, strogo razdvajam privatni život od posla. Ispočetka sam sve primala srcu, svačija me nevolja jako pogađala, ali vremenom shvaćaš da to radiš i da moraš izdržati. Takav je posao, svjedočim teškim ljudskim sudbinama, bolestima, nesrećama... Mi Župljani imamo crkvu i Gospu od Obrane na Dupcu, tamo se vazda prekrstiš, sve ostavljam tamo njoj kad idem iz Župe u Grad da me pričeka na povratku. Naravno, nikad ne otupite na neke stvari, dapače, samo izoštrite osjetila, srce malo ‘zaoblite’ da ga baš sve ne pogađa, ali jednako suosjećate, veli Nikolina koja priznaje da je s godinama postala osjetljivija na ljudsku patnju.
- Rado pomognem i učinim koliko mogu, ali treba prihvatiti kako je smrt dio života. Nije lijepo kad se to događa u obiteljima i kad nije, što bi stari rekli, ‘po redu’, ali i toga ima, to nazivamo sudbinom! Uvijek je iznova teško s nekim proživljavati smrt njegovog voljenog, posebno kad je riječ o mlađima i djeci... Iskreno, to se ne vidi, ali tisuće je suza palo u nas na hitnoj zbog nečije sudbine. Ljudi smo od krvi i mesa i ovaj posao mora netko raditi, ali je lijepo kad to radi netko tko to osjeća, drugačije ne bi valjalo, poručuje glavna sestra županijskog Zavoda za hitnu medicinu.
S veseljem na posao
Zimsko zatišje su jedva dočekali jer sezone postaju sve dulje i dulje, a sa samo dva tima treba se ‘rastegnuti’ na područje od Plata preko otoka pa sve do Gornjih sela. Najviše je izazovno kad ima više intervencija u jednom momentu. Stres prvi osjećaju dispečeri, potom ekipe na terenu jer treba pravovremeno reagirati, a i zimi isto tako zna biti zahtjevnih situacija. Međutim, za kolege s posla ima samo pozitivne riječi.
- Dobra smo ekipa koja pije kavu zajedno, koja dočekuje smjenu, predaje službu, bude puno zafrkancije i smijeha - do bola! Imam odličan tim, mlađi i stariji kolege su lijepo slažu... Sjećam se, postavljali su nam jednom kamere unutar Zavoda pa su se iznenadili kako smo već u 8 sati tijekom primopredaje smjene tako veseli! Momci koji su ih postavljali rekli su da to nikad nisu doživjeli a da su obišli toliko firmi! Volim taj kontakt s ljudima, nisam tip koji voli biti sâm. Još uvijek veselo idem na radno mjesto, uvijek mi je, baš zbog ekipe, drago doći na posao, govori Nikolina koja se najbolje opušta uz obitelj i prijatelje.
Predano i s istim žarom nastavlja raditi u ime humanosti. Ne fali joj dobrote u srcu, a bome ni utakmica u nogama!