Kabinet Karle Milat-Panže među rijetkima je u Osnovnoj školi Montovjerna u kojem učenici odgovaraju na pitanja, a za to ne dobivaju ocjene. Kao psiholog je u najmlađoj dubrovačkoj osnovnoj školi počela raditi ove školske godine, odmah nakon fakulteta. Psihologija ju je oduvijek privlačila, posebno priroda ljudskog ponašanja i njezina pozadina, a kroz srednju školu se još više zaljubila u tu struku. Psihologija otvara širok spektar mogućnosti.
- Škola je odlično mjesto za steći iskustvo jer radimo s djecom i odraslima. S učenicima mi je lijepo raditi, to volim, iako nekad bude zahtjevno, prevladava mi osjećaj zadovoljstva kad vidim da sam nekome pomogla, kaže Karla koja ima strpljenja.
Pristup i uvažavanje
Radno vrijeme je od 8 do 14 sati, a i doma katkad radi pripreme za radionice ili razgovore. Često učenici sve članove stručne službe nazivaju ‘pedagogicama’, a postoji predrasuda da razgovor kod psihologa ili ravnatelja znači da si ‘problematičan’.
- Nažalost, to je i danas često prisutno, ali mislim da se situacija popravlja. Radimo sa svima, ne samo s učenicima s problematičnim ponašanjima, nego u suradnji s učiteljima pokušavamo detektirati smetnje mentalnog zdravlja kod učenika. Primjerice, neki učenici su na satu odlični, ali imaju smanjeno samopouzdanje ili ispitnu anksioznost. Nekad putem crteža učiteljice primijete nešto što upućuje na problem, otkriva Karla te nastavlja:
- Općenito im je veliki problem održati pažnju, to je izraženo i kod starijih i mlađih učenika. Ima slučajeva gdje se problemi s koncentracijom vuku od ranog djetinjstva. Do treće godine djeca uopće ne bi trebala biti za ekranom, ali teško je to danas postići... Osim toga, nastavnici često prvi primijete neka nepoželjna ponašanja kod učenika, poput ometanja nastavnog sata, neprimjereno odnošenje prema drugim učenicima, a ponekad i ponašanja koja se mogu okarakterizirati kao nasilje... Puno je učenika uzornog ponašanja, ali s velikim strahom od škole, čak sa školskom fobijom u razvoju... Takvi učenici teže pokazuju svoje znanje, posebno na usmenim ispitima gdje ih preplavi anksioznost, pojašnjava psihologinja.
Kod nasilnih ponašanja Karla ukazuje na granice.
- Ponekad je dovoljan jedan razgovor za osvještavanje problema, no kada se problematična ponašanja učestalo ponavljaju, obično je problem dublji. U tom slučaju pokušavamo istražiti što se krije u pozadini tog ponašanja te pritom surađujemo s drugim stručnjacima i institucijama (klinički psiholog, dječji psihijatar, Centar za socijalni rad). U razgovoru s djecom jako je važan pristup i uvažavanje, pojašnjava Karla.
Dječaci su skloniji fizički nasilnom ponašanju, a djevojčice verbalnim oblicima nasilja. Karla pokušava ukazati na negativne strane društvenih mreža i interneta. Poboljšanje koncentracije kod učenika može se postići ustrajnošću, vježbom i dosljednošću. Važna je uloga roditelja, primjerice, u postavljanju granica na ekranima ili inzistiranju na dovršavanju zadataka kod kuće. Ispitna anksioznost može se javiti i kod pismenog i usmenog ispita.
Postavljanje granica
- Kod djece se pred ispit može javiti strah iz raznih razloga. Primjerice, nekad se uspoređuju s vršnjacima pa misle da su lošiji od drugih ili ih je strah tuđeg mišljenja. Ponekad roditelji stavljaju prevelika očekivanja na postizanje dobrih ocjena. Važno je djeci pokazati što mogu poduzeti kad ih preplavi strah, primjerice vježbe disanja, a dugotrajno naći razloge i raditi na njima, savjetuje Karla.
Neki učenici dođu preplašeni, neki posve opušteni, ali kroz par minuta se svi opuste i većina ih se otvori. Različit je pristup mlađima i starijima, a izazovnije je raditi s roditeljima.
- Suradnju s roditeljima bi ocijenila ocjenom ‘dobar’, većina surađuje. Imala sam odlična iskustva, ali i slučajeve gdje roditelji nisu sigurni u rad stručne službe s djetetom. Možda je posrijedi osobni strah ili stigma koja je, nažalost, prisutna u društvu. Djeca lakše prihvaćaju naše savjete, dok roditelji nekada inzistiraju na svojim objašnjenjima, ne uvažavajući naše mišljenje. Ponekad čujemo komentar: “Moje dijete nije takvo”, a neki dođu sa stavom “ja sam roditelj, ja znam bolje” pa žele utjecati na rad stručne službe. A jedino u suradnji s roditeljima možemo pomoći djetetu. Situacije u školi treba tu i rješavati, ali ne možemo zanemariti što se doma događa, obje stvari su važne, naglašava Karla koju učenici poštuju.
Nekada roditelji rade pritisak i stavljaju prevelika očekivanja na dijete, kojemu to može naštetiti.
- Realna očekivanja koja učenici mogu ispuniti djelovat će pozitivno na njihovu sliku o sebi. Neki roditelji zaštitnički pristupaju odgoju. Prije 100 godina imali smo jednu krajnost kad je riječ o kažnjavanju, a sad smo prešli u drugu gdje je djeci sve dopušteno. Nadam se da je sljedeći korak naučiti pravilno postaviti granice, bez kojih djeca ne mogu funkcionirati. To treba napraviti tako da se uvažavaju njihove emocije. Nisam pobornik kazni, razgovor i pravovremeno postavljanje granica smatram efektivnijima. Kazne, kada se koriste, trebaju biti primjerene situaciji, one ne bi trebale služiti kao prijetnja, ističe Karla koja dodaje kako je puno administracije u poslu, pisanja mišljenja, ispunjavanja obrazaca, sve za dobrobit djeteta.
Važnu ulogu psiholozi imaju prilikom upisa, provodi se test spremnosti za školu.
- U grupi od 4 do 5 djece, oni ispunjavaju zadatke. Gleda se nekoliko različitih predvještina za školu: koliko je razvijena grafomotorika, je li razvijen pojam slova i brojeva, a najvažnije nam je da vidimo ponašanje i emocionalnu zrelost (mogu li slijediti pravila, pratiti upute, mirno sjediti… neki ne mogu izdržati dulje od 20 minuta). Vidljiva je razlika između spremnog i nespremnog djeteta... Bolje je odgoditi upis ako dijete nije spremno, bit će mu lakše jednom kad obaveze krenu. Mi predložimo odgodu i razgovaramo s roditeljima, govori Karla koja voli raditi s djecom, posebno individualni rad, a vazda je inspiriraju idejama.
Nekad je teže ostati profesionalan, posebno kod djece s teškim životnim pričama. U tome pomaže psihoterapija, a o nekim slučajevima razmišlja i privatno...
- Najprije ja moram biti dobro da bi bila dobra učenicima koji me trebaju, poručuje Karla.
Neizmjernu sreću osjeća kad pomogne učeniku, a ima divnih roditelja koji cijene rad i trud. Odlazi i u razrede, radi školski preventivni program... Slobodno vrijeme provodi s prijateljima i obitelji, a voli i ples čime napuni baterije. Stalno dolaze novi izazovi, a Karla će i dalje nastojati biti podrška svima kojima bude trebala. Bez ocjena, ali s uspjehom - i to odličnim!