Zavod za hitnu medicinu Dubrovačko-neretvanske županije, medicinsko prijavno-dojavna jedinica...rijetki znaju da se iza ovog prilično rogobatnog naziva krije nešto suštinski jednostavno i dostupno svima koji u nekom trenutku zatrebaju zdravstveni savjet, potporu i pomoć. A dobiti je mogu pozivom na 194, gdje će ih 'dočekati' dežurni savjetodavac koji pokriva itekako prostrano područje od Prevlake preko Neretve do Lastova.
Orijentir kad je najteže
Pozivi se 'raspoređuju' po prioritetima, od relativno bezazlenih do onih ozbiljnih stanja koja slute na srčani ili moždani udar.
- Recite kakvo je gospodinovo stanje? Jeste li mu izmjerili tlak, je li jutros uzeo terapiju...?!- propitkuje strpljivo Nikolina Duper, glavna sestra županijskog Zavoda za hitnu medicinu sa suprugu čovjeka koji se zbog općeg zdravstvenog stanja u ovim vrućim danima ne osjeća najbolje.
A sa sestrom Nikolinom i inače je teško pričati 'u komadu' o svakodnevnom poslu jer svako malo zazvoni telefon. Reagirati treba momentalno, koncentracija ne smije popustiti ni jednog trena jer procjenu hitnost stanja pozivatelja ili nekog njemu bliskog valja donijeti u djeliću sekunde. O tome ovise svi daljnji koraci, kaže nam sugovornica i unaprijed se ispričava ako nas u razgovoru omete još koji poziv. Mnogošto se mijenja u medicini i žurnim službama, samo jedan broj ostaje isti i pouzdan, a to je već spomenuti 194.
Kroz godine su ljudi na njega navikli kao orijentir u za njih teškim situacijama:
- U ljetnim mjesecima primamo i do 150 poziva na dan. Bude svakakvih zahtjeva, neki nas čak pitaju koja je dežurna ljekarna taj tjedan. Događalo se da nas zovu i zbog stvari iz domene socijalne skrbi, recimo netko ima starijeg ukućanina ili susjeda koji živi u lošim uvjetima pa se raspituje gdje bi ga se moglo smjestiti, u koju ustanovu...zapravo, telefon zvoni bez prestanka od ranog jutra do 20 sati kad je kraj smjene – otkriva nam Nikolina dio dnevne rutine koja se tek neznatno razlike u toplijem i hladnijem dijelu godine.
Buža ustaljena praksa
Prijavno-dojavna jedinica županijskog Zavoda za hitnu medicinu angažirana je u velikoj mjeri i zimi, kad je dnevni prosjek poziva građana između 60 i 70. Ljeti se frekvencija udvostruči, a Nikolina Duper otkriva i zbog čega se ove godine najviše okreće njihov broj:
- Povratnička korona je apsolutni hit! Boj bijemo s njom i nikako ne staje. Iako je prema vani dojam kako zaraze skoro pa uopće nema, oko 90 posto svih poziva se odnosi na nju. Ljudi se žale na grlobolju, dijareju, povraćanje, stomačne tegobe, no sreća je da su za razliku od ranije, ovog ljeta simptomi puno blaži, a klinička slika lakša. Ljudi su se dosad u većem postotku procijepili, valjda smo stekli imunitet krda – prognozira naša sugovornica koja je s kolegama tijekom dežurstava zatrpana i pozivima turista:
- Stranci su zaista vojska za sebe, očito je da se kod nas osjećaju i više nego opušteno, a pretjerana relaksiranost nije baš uvijek najbolja karakteristika. Stomačne viroze su kod naših furestih vodeće dijagnoze, tu su dijareja, mučnina, bol u trbuhu, temperatura i povraćanje. Zatim su tu noćni izlasci uz obilje prekomjerne konzumacije alkohola koji vuku za sobom posljedice. A baš nam povijesna jezgra postaje poseban izazov. Penju se turisti i skaču s nevjerojatnih mjesta, doživljavaju različite nesreće. Skakanje u more sa zidina na Buži je ustaljena praksa, zagriženi pustolovi to imaju napisano u bilježnici kao nezaobilazan zadatak u Gradu. Ali nažalost, brzo otrežnjenje se dogodi u bolnici – govori nam sugovornica koja zamjećuje i kako strani državljani imaju naviku putovanja s malom djecom:
- A opće je poznato da su djeca osjetljiva na sve. Puno poziva ovo ljeto se odnosilo baš na ovu najmanju populaciju koja je redom imala visoku temperaturu i još plus simptome koji su ovisili o bolesti – kaže nam Nikolina.
Povjerenje je ključno
Što se tiče organizacije timova uvijek voli reći da je MPDJ (medicinsko prijavno dojavna jedinica)" kuhinja " cijele hitne službe jer delegira timove u cijeloj Dubrovačko-neretvanskoj županiji:
- Organizirani smo u timove T1 koji čine liječnik, medicinski tehničar/ sestra i vozač) i timove T2 (medicinski tehničar/sestra i vozač).U ljetnim mjesecima kad su velike gužve i kad radimo punom parom malo nas je za radit'. Posao je nepredvidiv, ne znamo sto se može dogoditi, kako i koliko puta u kratko vrijeme. Često se teško odlučiti kod koga poslati tim hitne službe. Puno je razgovora, savjeta, na koncu i povjerenja u nas i u naše pozivatelje - ističe glavna sestra. Osvrće se ona i na povremene neugodnosti kojima su izloženi tijekom svakodnevnih zadaća:
- Ključno je da se zna da mi često dajemo savjete do dolaska tima do potrebite osobe, na što ljudi često verbalno agresivno reagiraju jer misle da im nitko neće doći. Treba naglasiti da svatko može olakšati pacijentu do dolaska hitne službe uz pomoć u razgovoru s dispečerima – zaključuje Nikolina Duper.