Nijedan značajniji događaj kroz godinu u Dubrovniku ne može niti smije proći bez salvi Dubrovačkih trombunjera. Svečano odjeveni, hodaju oni s trombonima na ramenu, od njihovih plotuna neki se i danas preplaše, no oni koji žive s tradicijom znaju da nema feste bez bučne kulise za koju brinu upravo pripadnici ove povijesne postrojbe.
Poseban zadatak ipak je svečana pucnjava na početku festa parca Grada, 3. veljače kad se u zidinama okupe vjernici iz bliže i dalje okolice za procesiju, šarenilo barjaka župa s istočne i zapadne strane, bogatstvo hodočasničkih narodnih nošnji od Dubrovačkog primorja, Župe dubrovačke do Konavala koje se posebno za ovu priliku vade iz starinskih obiteljskih škrinja.
Miris baruta
U jutro blagdana sv. Vlaha ujutro Dubrovački trombunjeri prvi dolaze na Brsalje i ispaljuju salve prije ulaza u Grad, kako bi pokazali kakav važan dan je pred Dubrovčanima i gostima. Drevno je pravilo da se unutar zidina nikad ne ispaljuju plotuni, puca se isključivo na Peskariji ili na Pilama, odakle se širi miris baruta sve do zatvaranja festa na Gorici svetoga Vlaha.
Uoči najvažnijeg događaja kroz godinu Dubrovački trombunjeri održali su redovnu godišnju Skupštinu 20.siječnja.
- Ove godine domaćin je bio Grad iz redova kojih je izabran barjaktar i to Vlaho Čerjan. Na Skupštini primljeno je novih 5 redovnih članova (svi mlađi od 35 godina) i to Maro Perušina i Tonći Končić iz grada, Maro Bulić iz Sustjepana, Robo Grčić iz Mokošice, te Mislav Kristović iz Rožata koji je obnovio članstvo, te 1 počasni član Nikša Pavlović jer ima više od 35 godina. Sada Društvo broji ukupno 74 redovna člana što je rekordni broj od osnutka Društva 1971. Ove godine na festu nam dolazi 6 gostujućih potrojbi i to 3 bratimljene: Društvo sveti Grgur iz Požege, Keglevićeva straža iz Kostela, Rapski samosreličari iz Raba, te tri povijesne postrojbe i to: Kliški uskoci iz Klisa, 10. satnija Ivanić iz Ivanićgrada, te Hrvatski Sokol iz Osijeka - istaknuo je čelnik Dubrovačkih trombunjera Tomislav Macan.
- Uz pomoć Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine uspješno djelujemo tijekom cijele godine u kojoj planiramo imati četrdesetak nastupa od kojih patnaestak izvan Dubrovačko-neretvanske županije, te 25 u našoj Županiji od kojih, dakako,izdvajamo našu centralnu festu svetog Vlaha. Ove godine sašili smo novi barjak Društva, a krećemo konačno i u šivanje odora jer postojeće imaju više od 25 godina, a novi članovi zaslužuju i dobiti nove odore, pa u tom duhu nek‘ nas vodi sveti Vlaho i da dogodine na festi budemo najbrojniji do sada u novim odorama - poručio je Macan.
Kad zapucaju lumbardijeri
Trombunjeri, povijesna postrojba s kojom se diči Grad, u prošlosti se nazivala Društvom lumbardijera Svetoga Vlaha, prepoznata u ratnim godinama i po nošenju maslinove grančice u cijevi trombuna. Postupali su trombunjeri po strogom setu pravila iz 1929. Povjesničarka umjetnosti Maja Nodari navodi kako su Lumbardijeri kao društvo utemeljeni još daleke 1847. u Dubrovniku:
- Tada se pucalo iz raznih oružja, kao što su: kubure, štuci, puške i mužari, no zbog nezgoda koje su se događale pri uporabi oružja, upravo donošenjem Pravila ostvaruje se odluka da se saliju jednoobrazni trombuni s kundakom od orahova drva i grbom sv. Vlaha na brončanoj cijevi. Iz Pravila Društva iščitava se njegova svrha i cilj: podržavanje starog narodnog običaja Grada Dubrovnika kao i njegove okolice i to ono starinsko lumbardanje, prigodom narodnih svečanosti, a poimence pri svečanosti sv. Vlaha, zaštitnika i pokrovitelja Grada. Današnji dubrovački trombunjeri, čije je postojanje duga vijeka, sačuvali su sjećanje na činjenicu kako je Festa sv. Vlaha »pod Republikom«, bila i jedinstvena prigoda za smotru vojnih snaga..male državice". Čuvaju trombunjeri i uspomenu na davnu bratovštinu bombardijera — topnika, utemeljenu u 16. st., a nasljeduju i povijesne nazive, jer se u Dubrovniku bombardijere (osobe koje su izrađivale artiljeriju i njom pucale) nazivalo i lumbardijerima, s obzirom da se bio uvriježio naziv lumbarda, a "lumbardat" je značilo pucati iz bilo kojeg vatrenog oružja – navodi Nodari.
Dodaje kako se kroz povijest dubrovačkih trombunjera mogla ispričati cijela storija o razvoju naoružanja u drevnom Dubrovniku, koji je prvu ljevaonicu topova osnovao već 1410. godine. Angažirale su tadašnje vlasti i jednog od najpoznatijih ljevača topova i zvona Ivana Rabljanina u stalnu službu Grada...
Svakako, kroz burnu povijest dubrovačku, trombunjeri Svetoga Vlaha su u više navrata prekidali rad, da bi 1971. godine Društvo bilo trajno obnovljeno i danas je punopravni član Udruge povijesnih postrojbi Hrvatske vojske.
