Kakva su današnja djeca?
Uvelike su se promijenila u odnosu na prije. Kako se mijenjaju vremena tako se mijenjaju i djeca, što znači da se mijenjaju i stilovi i metode odgoja. Roditelji se mogu na puno više načina informirati o odgoju djece u odnosu na prije. Često se zna dogoditi da se roditelji "izgube" u moru informacija, djeci nameću standarde i žele da ispune njihova očekivanja. U današnje djece nedostaje motivacije, koncentracije, pažnje, učenja s razumijevanjem. Nadalje, javlja se pad na socijalnom, emocionalnom i akademskom funkcioniranju što negativno utječe na mentalno zdravlje djece. Isto tako, sve češće se javljaju teškoće u učenju i ponašanju.
S kojim se izazovima nosite u radu s njima?
Svaki rad s djecom je izazov. Uspostavljanje odnosa s djecom predstavlja izazov zašto što je svako dijete individua za sebe. Taj proces zahtijeva strpljenje i uvježbavanje, a s djecom je važno razgovarati i stvoriti odnos koji se temelji na uzajamnom poštovanju i povjerenju. Isto tako, važno je čuti što dijete govori. Odnos s djetetom se ne gradi pokazivanjem interesa samo kad je u pitanju neki problem, već je potrebno promatrati dijete i njegov razvoj u cjelini, zapažati njegove uspjehe u školi i u životu, a tako pokazujemo da nam je stalo. Nadalje, jedan od izazova današnjice je određivanje granica i postavljanje autoriteta. Današnja djeca općenito imaju otpor prema autoritetu. U školi se treba uspostaviti autoritet koji je zasnovan na međusobnom poštivanju, a ne na strahu.
Današnja djeca imaju poteškoća s koncentracijom i manjkom želje za učenjem. Kako ih potaknuti?
Da, današnja djeca imaju poteškoće s pažnjom i koncentracijom, teško im je fokusirati se na određenu aktivnost. Glavni razlog nedostatka koncentracije je manjak motivacije. Naime, ako motivacija nije dovoljno jaka, djetetu je teže ispuniti zadatak ili neku aktivnost do kraja. Isto tako, vrlo je važna i organizacija vremena. Dijete treba jasno razlikovati vrijeme za učenje i slobodno vrijeme. Organizirani raspored aktivnosti djeci omogućuje razvoj samodiscipline i stjecanje navika koje im pomažu održavati koncentraciju. Djeca trebaju imati svoju svakodnevnu rutinu koje će se pridržavati jer time jačaju svoju pažnju. Nadalje, potrebno je stvoriti pozitivne navike učenja te ako je potrebno napraviti raspored učenja i pisanja domaćih zadaća.
Koliko je za probleme s koncentracijom kriv mobitel?
Današnja djeca i mladi većinu svog slobodnog vremena provode na mobitelima. Još veći problem predstavlja to što koriste mobitel za vrijeme učenja ili pisanja domaće zadaće (dopisuju s prijateljima ili koriste društvene mreže). Budući da rade više stvari istovremeno, razmišljaju površnije i troše više vremena na rješavanje zadatka i učenje nego što je stvarno potrebno što
naposljetku rezultira frustracijom. Dakle, učenje postaje "mučenje". Vrijeme učenja im se produljuje samo zato što se nedovoljno koncentriraju na zadatak, a sam proces učenja im postaje stresan. Tijekom učenja mobitel uopće ne bi trebao biti u njihovoj blizini kako bi se omogućila potpuna koncentracija i pažnja.
Jedna dubrovačka škola zabranila je korištenje mobitela tijekom nastave. Smatrate li to pozitivnim korakom i planira li se to u vašoj školi?
Zabrana nikad nije dobra opcija, zapravo ona može biti kontraproduktivna. U današnje vrijeme ekrani su sveprisutni i nemoguće ih je izbjeći. U našoj školi učimo djecu o pravilnom korištenju modernih tehnologija putem radionica, o njihovim dobrim i korisnim stranama, ali isto tako upozoravamo na negativne učinke prekomjernog korištenja istih. Našim pravilnikom o kućnom redu je određeno kako učenici ne smiju koristiti mobitel tijekom nastave, a ako to prekrše postupamo u skladu s mjerama pravilnika.
S kojim problemima se najčešće djeca obraćaju vama?
Današnje generacije djece su poprilično "zatvorene", teže se povjeravaju i odlučuju na razgovor. Ako se odluče potražiti pomoć radi se o uobičajenim problemima u vršnjačkim odnosima u školi, a ponekad i izvan škole. Kako s učenicima većinu vremena u školi provode učitelji i predmetni nastavnici, najčešće oni prvi uoče problem te nas kao stručnu službu škole obavijeste, nakon čega zajedno pokušavamo riješiti problem te na adekvatan način pomoći učeniku.
Vršnjačko nasilje je nažalost uzelo maha. Zašto se i među mlađima sve više primjećuje manjak empatije i suosjećanja. Kako to objašnjavate?
Vršnjačko nasilje jedan je od vodećih problema. Smatram da škola kao odgojno-obrazovna institucija ima vrlo važnu ulogu u prevenciji i sprječavanju vršnjačkog nasilja. Mišljenja sam da je manjak empatije i suosjećanja kod djece i mladih posljedica tzv. modernog načina života. Djeca i mladi sve više vremena koriste društvene mreže za komunikaciju. Tako teže uspostavljaju stabilne odnose u stvarnom životu i teže razvijaju i pokazuju svoje emocije. Djeca i mladi u današnje vrijeme sve manje znaju komunicirati i imati interakcije licem u lice. U virtualnom svijetu emocije ne postoje, djeci je sve dopušteno i skloni su povrijediti druge, a pritom ne razmišljaju o tuđim osjećajima. Nažalost, često se poistovjećuju s nasilnim likovima koji im postaju uzori. Najčešće se povode za grupom i žele biti "face". S djecom je potrebno više razgovarati, slušati ih i uvažavati. Potrebno ih je naučiti da nije sramota pokazati svoje osjećaje te da se ne skrivaju iza njih. Na nama odraslima je da djeci i mladima svojim ponašanjem budemo primjer i uzor.
Smatrate li da su djeca opterećena opsegom gradiva? Bi li trebalo primijeniti suvremenije pristupe učenju pa bi možda i to imalo pozitivan učinak na mentalno zdravlje djece.
Jesu li djeca opterećena gradivom ovisi o svakom učeniku ponaosob, o predmetu i profesoru koji taj predmet predaje. Poznato je da svim učenicima nisu jednako dragi svi predmeti te da svaki učenik ima svoj afinitet. Smatram da bi se svim učenicima gradivo trebalo prikazati na zanimljiv način. To bi se moglo učiniti tako da se jedno gradivo prenosi u više predmeta s ciljem da se spriječi suhoparno učenje napamet. U školi nije samo cilj naučiti, već potaknuti djecu na razmišljanje i povezivanje, a ne da odmah nakon testa zaborave naučeno. Isto tako, ranije sam navela negativne učinke moderne tehnologije na djecu i mlade, no ako malo razmislimo upravo ciljano i adekvatno korištenje moderne tehnologije djeci može omogućiti usvajanje gradiva na nov, zanimljiv i interaktivan način. Mišljenja sam da bi nove metode i načini stjecanja znanja pozitivno utjecale na mentalno zdravlje djece i mladih.
Kako biste prokomentirali popustljivi odgoj?
Kao što sam već rekla, danas djeca i mladi imaju problem s autoritetom. Smatram da dijete mora osjetiti da je roditelj autoritet, jer ako nema pravila i jasno postavljenih granica umjesto roditelja "vodstvo" preuzima dijete. Upravo roditelji svojim popustljivim stilom odgoja gube autoritet i prestaju biti "vođe". Tada nastaje cijela zbrka, a pritom su svi nezadovoljni. Na roditeljima je da pronađu ravnotežu između popustljivog odgoja i autoriteta. Svi znamo da niti jedna od ove dvije krajnosti nije dobra za dijete. Roditelji trebaju saslušati svoje dijete te donijeti odluku koja je za njega najbolja. Nije dovoljno donijeti odluku i stajati iza nje, već roditelji trebaju pronaći način kako tu odluku prenijeti svom djetetu, a da bude
prihvatljiva. Pretjerana popustljivost vodi prema razmaženom djetetu, djetetu koje ne zna što hoće, djetetu koje se ponaša nasilno ako ne dobije ono što želi te djetetu koje se ne zna ponašati u društvu.
Zašto ste izabrali biti pedagog?
Od malena sam maštala da ću raditi u školi. Prilikom odabira fakulteta vodila sam se time da želim raditi s djecom. Tijekom studiranja posebno su me zanimale pedagogija rane i predškolske dobi i školska pedagogija. Da nisam pedagog vjerojatno bi bila učiteljica razredne nastave.