Festanjul ovogodišnje Feste sv. Vlaha, koja se održava po 1052. put je Vladimir Buć iz redova obrtnika. Štovatelj zaštitnika Dubrovnika i Dubrovačke biskupije, ponosan je jer titula festanjula čašću zaslužuje.
- Nisam pomislio da ću ikad biti festanjul, gledajući sa strane mislio sam to mogu biti samo izabrani ljudi, ljudi koji su to zaslužili, koji su uzor u svjetovnom, crkvenom i profesionalnom životu – kaže festanjul zanatlija kojeg je dodijeljena uloga ugodno iznenadila. Za ovogodišnjeg festanjula predložio ga je gospar Antun Soko, također iz Orašca, festanjul iz reda obrtnika prije petnaestak godina.
- To je došlo na Bratovštinu, izabrali su mene i kolegu Pericu, a biskup i svećenici su potvrdili. Obaveza ima puno, odrađujemo ih uspješno. Od nošenja proglasa po župama Dubrovačke biskupije i raznim institucijama, pozivanja naroda na Festu do događanja uz sv. Vlaha i sudjelovanja na svim susretima, tribinama... Stalno se nešto događalo proteklih dana – kaže Vladimir Buć pa ističe kako se sve stiglo jer su uzeli godišnji odmor.
- Drugačije ne bi išlo, mnogo je tu obaveza. Nije ovo mala stvar, puno znači i meni i familiji, čast je velika. A naporno sigurno nije jer kad ti je nešto drago, pri srcu, ništa nije teško – kaže festanjul elektromehaničar.
Dio života
U obitelji Buć vlada veliko uzbuđenje i iščekivanje parčevog dana. Ove godine posebno kad je član obitelji ujedno i svjetovni domaćin Feste, a ostatak familije će u procesiji za oraškim barjakom. A Vladimir je od djetinjstva uz Festu i s Festom. Bi li i moglo drugačije u gradu u kojem stanovnici iz godine u godinu željno iščekuju ‘dan ki dogodi nami jednom na godište‘?
- Otkad sam dijete bio, pratim feste, ići za barjakom u procesiji je bilo i bit će obavezno. Kad god smo slobodni, i ja i cijela familija dođemo na Festu. Orašac nema svoju nošnju ali za barjakom se ide u civilu, prije ko dijete, kasnije mladićak i danas kao odrasli čovjek. Festa je uvijek bila dio moga života, vezani smo uz grad i to nam zbilja puno znači.
Festa sv. Vlaha dubrovačke obitelji okuplja za stolom. Kako živi u Orašcu, doći u grad na Festu, biti na misi i sudjelovati na procesiji, znači ostati cijeli dan jer ‘kako imamo rodbine u gradu, uvijek nas pozovu na ručak‘. Ove je godine u ulozi festanjula, obveze obitelji su drugačije na parčev dan, pa će prije Feste počastiti prijatelje, susjede i poznanike u svom domu.
Festanjul obrtnik tendi se u struju, još kako. Nakon srednje škole radio je u GP Dubrovnik na održavanju elektropostrojenja i instalacija do 2001. godine. Dodatno se obrazovao za vatrogasca te je zadnjih dvadesetak godina djelatnik Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci pa je i kolegama vatrogascima drago što u svojim redovima imaju festanjula.
- Parac baš puno znači, nakon ovoga svega značit će još više i tek sad vidim da neke stvari koje se događaju nisu slučajne. Tek dogodine ćemo vjerojatno biti svjesni ove funkcije i časti, jer trenutno si više usmjeren na to da se nešto ne fali. Dogodine ćemo shvatiti koja je to čast bila i koliko je oči u te bilo uprto. Jer dizanje barjaka sv. Vlaha na Kandeloru, to se dogodi jedan put u životu, ali zato taj trenutak pamtiš cijeli život. Živio sv. Vlaho!