Kraj listopada u Komolcu najstresnije je doba u godini. Napetost se osjeća u zraku, svjetla u kućama gore do iza ponoća, kombiji se danonoćno mimoilaze, jedni puni robe, drugi prazni pred novi ukrcaj. Užurbanost i polja u cvatu povezuju sedam komolačkih obitelji koje žive za matrikale cijelu godinu, a prodaju ih u ona dva do tri ključna dana oko Svih svetih.
Jedna od familija koje se krizantemama bavi iz naraštaja u naraštaj već 70 ljeta su i Pavlovići. Domaćin Ivo bio je dijete kad mu se majka Katica, danas 88-godišnja umirovljenica, već bavila uzgojem 'grobnog' cvijeća, onako po starinski, boreći se svakodnevno s burom, tučom, nametnicima, sušom i svim drugim što može biti pogubno za berbu.
Cvjećari po familiji
- Sjećam se, prije smo brali mahovinu 10 do 15 dana prije pravljenja kušina i buketa. Pravile su se lopte koje smo zvali spare, motalo se tankim špagom da se dobije balota, onda se to probijalo čavlom i ubadalo cvijeće, a okolo slagalo zelenilo. Donji dio mahovine oblagao bi se najlonom da bude svježe. Sad je puno lakše jer se umjesto spare koriste spužve i podlošci. Ali svejedno posao ostaje zahtjevan u svim fazama, od pripreme, sadnje, prihrane i zaštite do finalnog proizvoda – priznaje Ivo koji se cvjećarstvu posvetio uz stalan posao u Luci Dubrovnik.
I nije jedini u familiji, u Pavlovića je cvjećarstvo stvar tradicije, a prevaga je daleko na ženskoj strani. Uz već spomenutu mamu Katicu, čuvaricu baštine, tu su i Ivova supruga Lucija, iskusna u klasičnoj prodaji matrikala na placi, te kćerke, nastarija Katarina, najmlađa Doris i srednja Mihaela, po struci kineziologinja koja uz zamjenu u školi na Montovjerni, satove aerobika i vježbi za djecu s posebnim potrebama, drži i prodaju matrikala na virtualnoj placi.
S Mihaelom i tatom Ivanom krećemo u obilazak rascvjetanih nasada. U redovima se žute lopte isprepliću s bijelim pomponima, dok mali ružičasti i narančasti cvjetovi hrabro drže stražu. Matrikali koji nam 'poziraju' rasli su u kontroliranim uvjetima, pod mrežom koja cvjetne glavice zaštićene rešetkom čuva od nevremena, nadasve grada koji je prošle subote udario po Dubrovniku, a zaobišao Komolac. Ivo nam objašnjava kakve štete može prouzročiti nepovoljan vjetar ili suša kakvu smo otrpjeli prošlog ljeta:
- Sadnica je plitko, a kad su velike vrućine, sve se isuši. Ako opet previše zalijevaš, nastaje vlaga a previše vlage sa sobom nosi bolesti, treba znati sve odvagnuti – govori Pavlović koji sadni materijal nabavlja iz Kaštela, a u posljednje vrijeme i iz Labina. Sve su manje-više hibridi, poslovično nepouzdani, no Ivo je izvukao i pokoji 'izvornik' koji se baš dobro srodio sa zemljom u Komolcu. Upućeni pričaju da je u ovom podneblju uzgoj matrikala prvo počeo u Šumetu, zbog odličnog omjera vlage i rosate. Cvijeće se potom 'preselilo' niže u Komolac, a posljednjih godina često ga se susreće i kod konavoskih uzgajivača.
Ping pong i glave
Obrazac je svuda isti. Matrikale treba obrati prije nego kalendarski bude kasno za plasman, što ni izdaleka nije kraj priče. Desetak dana prije prodaje treba prirediti grane pitospora, palmi, trišlje i bršljana koji će obrubiti krizanteme u srcu aranžmana. Berba zelenila nekad ne prolazi baš glatko, kad u sumrak iz kuća tkogod čuje da se blizu lome grane, uzvikne 'eno ga, krade!', no sve je to dio folklora.
Kad je materijal kompletiran, sa zelenilom i cvijećem obitelji prelaze u kućne radionice plesti i ukrašavati kušine i bukete. Boja matrikala ovisi o trendu i ukusu kupaca koji svake godine iznova zateknu Iva:
- Najbolje mi je kad njorgaju i reču, 'ma skupo ti je cvijeće, kako može koštat' 12 ili 13 kuna komad?!' Vama sam ispričao kako ide cijeli proces, pa vi procijenite jesmo li skupi – kaže nam Pavlović koji će sa svojima za vikend 'kampirati' u gruškom parku Luja Šoletića, gdje će se i ove godine prodavati ping pong, glave i sitno. Mihaela nam objašnjava osnovnu razliku: Prvi su matrikali okrugli, drugi veliki, a treći minijaturni. Odabir je lak. Ili nam se to samo tako čini...