Kupovini TUP-a koja je dobila i 'blagoslov' Gradskog vijeća Grada Dubrovnika najviše su se obradovali članovi inicijative TUP – urbana četvrt i korisnici tamošnjih prostora. Čestitali su gradskim vijećnicima koji su podržali kupovinu te izrazili zahvalnost Gradu Dubrovnik koji postaje vlasnik vrijedne nekretnine, tvorničkog kompleksa u Gružu i Komolcu. No, uz oduševljenje, pojavila su se i određena očekivanja, pa čak i stanovita zabrinutost. Nameće se pitanje kakva je budućnost kompleksa, posebno nakon što je gradonačelnik Mato Franković najavio kako će se svi korisnici prostora, bez obzira na djelatnost kojom se bave, najam plaćati po tržišnim cijenama.
- Kao mladi ljudi koji su se vratili u Grad, uložili svoju životnu ušteđevinu i vrijeme u pokretanje jednog novog sadržaja dodatne vrijednosti, očekujemo da se vizija koju smo prvotno imali kad smo ušli u prostor TUP-a u suradnji s Gradom Dubrovnikom i uz dostupne EU financijske mehanizme (predviđene upravo za ovakve projekte) proširi i poboljša. Ta vizija je tranzicija ovog industrijskog kompleksa u urbanu četvrt kakve viđamo po velikim svjetskim gradovima. Takve četvrti, osim što su izuzetne atrakcije, zamašnjaci su društvenih, kulturnih i ekonomskih kretanja, a jedna takva omogućila bi Gradu Dubrovniku ogromne mogućnosti razvoja gospodarstva u smjerovima koji nisu isključivo turistički, a time omogućila i sadržaje koji kronično nedostaju za ispunjen i kvalitetan život u jednom prosperitetnom i kozmopolitskom gradu, navode Kristina Mirošević i Krešimir Glavinić iz Muzeja crvene povijesti.
Otkrili su boje li se i povećanja cijene najma.
- Kao što smo više puta istaknuli, mi nismo vlasnici prostora i kao takvi ne možemo određivati što će vlasnik (u ovom slučaju UTD Ragusa raditi s njim) odnosno kome i po kolikom najmu će se iznajmiti. Svakako u svjetlu ove cijele kupovine i time što je Grad uvidio vrijednost ovog što se tu događa, bilo bi poželjno (ali ne i presudno) da se određenim sadržajima koji stvaraju dodatnu vrijednost najmovi na neki način subvencioniraju. Jer, ako se vodimo isključivo logikom kratkoročnog profita, tada bi vjerojatno veći najam bez problema umjesto npr. muzeja mogao platiti neki trgovački lanac, ali treba sagledat i malo širu sliku utjecaja ovakvog projekta na cijeli grad... Stvaranjem ovako jednog zanimljivog i zaokruženog sadržaja, osim što imamo višestruke vrijednosti prvenstveno kroz poboljšanje kvalitete života naših sugrađana, otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, mi brendiramo ovaj dio grada kao jedinstvenu atrakciju, a time i naši gosti imaju razlog da ostanu u Gradu koji dan više, te se na taj način dobiva jedan pozitivan efekt koji se ekonomski prelijeva i multiplicira na sve koji tu žive, ističu.
Njihov kolega iz Muzeja crvene povijesti, Nino Glavinić, dodaje:
- Što očekujemo? Pa mogu reći kakve nam poruke šalju drugi: "Sad će vam dignuti najam, sad će ovo, ono..." Kad smo krenuli s ovom pričom, svi su nam govorili da nemamo šanse, da nećemo ništa postići. Istražili smo kako to možemo postići, kako to može biti održivo i koji sve načini postoje da se zadrže niže cijene najmova za male lokalne poduzetnike koji rade na nekim društveno-odgovornim, inkluzivnim aktivnostima. Što će točno biti ne znamo, ali ono što ćemo mi nastaviti raditi, nastavit ćemo komunicirati s Gradom Dubrovnikom, s novom upravom TUP-a, nadam se jednako kvalitetno kao što je bila komunikacija sa starom upravom tako da vjerujem da ćemo sigurno doći do nekih kvalitetnih rješenja koja će odgovoriti na sva ova negativna pitanja poput – hoće li se ljudi izbaciti zbog većeg najma, hoće li se povećati najam, hoće li se to rušiti..., komentira Glavinić.
Naveo je i neke primjere iz svijeta.
- Neki možda misle da će nam dignuti najam i tako pokriti razliku u prihodima i rashodima... Mislim da to definitivno nije jedini način. Primjer je manufaktura Łódź u Poljskoj, gradić se bez turizma pretvorio u vrhunsko središte urbane kulture tako što su srušili pola tvornice i prenamijenili u isključivo komercijalne sadržaje, a ostatak dali u niže najmove lokalnim poduzetnicima, kulturne i kreativne te sportske industrije. Cijena najma se može podignuti, ali da ona ostane poticajna. U cijenu najma bi isto tako trebalo uzeti u obzir koliko košta preuređenje jednog takvog prostora jer ljudi možda misle da smo mi koji ovdje radimo i djelujemo ušli u već savršeno očuvane prostore. Osobno sam kašljao crnu čađu, ugljen, sve to jer sam morao očistiti 300 kvadrata prostora. Znači, puno toga se mora uzeti u obzir kod određivanja cijene najma, što se dosad uzimalo u obzir i vjerujem da će se uzimati. Postoje prakse u cijelome svijetu, da ne ispadne da spominjemo razvijenije zemlje, uzmimo u obzir Senegal, Tadžikistan i Indiju gdje se kroz privatno-javna partnerstva dolazi do razvoja lokalne ekonomije i društvenih poticaja za stvaranje ekonomskih vrijednosti iz gospodarskih prilika. Vjerujem da ćemo kroz komunikaciju doći do dogovora gdje će svi biti zadovoljni. Osobno nisam upoznat s planovima grada i nove uprave, kad smo krenuli nas je bilo strah... Pomislili smo: 'Grad će to kupiti, onda će sve srušiti, prodati za 10 milijuna eura ovu lokaciju...' I to se može dogoditi! Ali, mi ćemo stvarno pokušati dokazati kako da Grad Dubrovnik otplati svoj kredit, kako da nastavi poticati malo lokalno poduzetništvo na način na koji se neće kršiti zakon i da se drugi neće naći uvrijeđenim oko cijene najma ili slično, objašnjava Glavić.
Vlasnica obrta za umjetnost i restauraciju Ceramics Anamarija Bezek je keramičarka koja je poslije 20,30 godina rada s keramikom prije dvije godine došla u TUP, iznajmila je i uredila prostor i sad joj služi kao atelijer i radni prostor.
- Kad je krenula cijela ta priča, kad je krenula priča prijave za ovaj prostor tog nekog građevinskog lobija, mislila sam da je prostor izgubljen. Inicijativa ovih mladih ljudi koji su se stvarno angažirali a okupljeni su oko Muzeja crvene povijesti, to su stvarno mladi ljudi ispod 30 godina koji su puni ideja i koji su uložili strahoviti istraživački rad da dokažu da prostor vrijedi puno više nego što se nudio u tom momentu. Imali su moju bezrezervnu podršku, oduševljena sam time što su postigli i nadam se da će Grad Dubrovnik ovaj prostor iskoristiti kao neke prostore u kojima će se moći nuditi multifunkcionalni sadržaji, u kojima će se biti mjesta i za zanatlije, obrtnike, umjetnike i neke digitalne, nove tehnologije... Naravno da se bojim povećanja cijene najma, puno sam uložila u uređenje svog prostora tako da se ipak nadam da će cijena ostati ista, govori Bezek.
Ivana Tepšić iz Kulturnog centra Jadran iznijela je svoja razmišljanja.
- Iskreno, očekujem da će poći u nekom pravom smjeru, da će napraviti neki plan, da će barem probati saslušati većinu ovdje. Jedno ovakvo mjesto koje je namijenjeno zajednici može napraviti razliku u gradu, može natjerati mlade da promisle, da nastave živjeti ovdje poput mene. Vidim sebe i vidim svoju budućnost ovdje i nadam se da će to doći u prave ruke. Kad smo krenuli s ovom inicijativom, naša očekivanja nisu bila previsoka sve do zadnjeg momenta tako da isto u ovom slučaju ne želim imati prevelika očekivanja da će to sve biti 'bajno i krasno'. Mislim da borba tek počinje i da je na nama da se iskažemo i dokažemo. Lijepo je vidjeti kako dolaze ljudi koje ne poznaš, organiziraš sajmove, radionice i to su ljudi koji nisu moji prijatelji ili poznanici pa su me došli podržati, nego se zajednica širi. Nastavljamo dalje, Kulturni centar svaki mjesec objavljuje svoj program, klub Dubina se otvara 15. travnja, a za travanj i svibanj je najavljen bogat program tako da jedino djelima ukazujemo na važnost ovog prostora. Davno su nam nekako dali do znanja da Grad cijenama, sadržajem i svim skupa nije za nas tako da je jedini logični slijed da se razvijamo ovdje, podcrtava Tepšić.
Nadovezuje se Tomislav Rugole iz Kluba Dubina:
- Generalno, mi cijelo vrijeme trubimo isto: ovo je grad, a ne destinacija. Toliko je mladih u različitim spektrima djelovanja koji nemaju prostor te se nemaju s kim poistovjetiti. Cijelo vrijeme njegujemo 'drugačijost' daleko od usporedbe "bolji" – "lošiji". Ljudi ne shvaćaju da je bilo kakav oblik konkurencije u umjetničkim i komercijalnim aspektima zdrav. Dosad smo se bavili sa stvarima koji nemaju trunku komercijalne note, a to što smo radili komercijalno dali smo natrag zajednici u obliku humanitarnih akcija. 'Bacili' smo taj signal van i ljudi su počeli sami dolaziti i uključivati ovom pokretu. Odlučio sam baciti ovdje sidro i zajedno s Hrvojem Bubalom nešto 'reći' u ovom gradu. Drago mi je da mladi dolaze, mi smo svoje napravili, ukazali smo ljudima na problematiku kojom se bavimo, međutim, sad smo malo glasniji nego prije i zato smo ljudima htjeli ukazati na mogućnosti koje se pružaju. Strahove nemamo, mi pičimo svoje, a Grad Dubrovnik ono što želi napraviti, on će to i napraviti. Ne vidim razlog zašto bi dizao najam?! Misli globalno, djeluj lokalno je ključ svega, poručuje Rugole.
Ivan Jakić je u udruzi Tvornica umjetnosti Podroom koja je prva bila u dvorištu TUP-a. Njemu i njegovim kolegama glazbenicima prostor TUP-a postao je prostor za rad, a dosad su organizirali i školu za udaraljke za djecu i otvorene probe, stoga im je važan imati prostor određenih gabarita kako bi najmlađi mogli doći.
- Više sam se bojao toga se TUP ne proda i samim time sruši i da svi ostanemo bez prostora, nego što sam razmišljao o povećanju rente. Ali, mislim da Grad Dubrovnik ne može povećati rentu nama koji smo tu već od početka s obzirom u kakve smo prostore ušli i što smo od tih prostora napravili. Kako će oni dalje nove prostore sređivati pa ih iznajmljivati, to stvarno ne znam, ali to ne bi trebalo biti džabe, ali ne bi trebalo biti jako skupo jer onda se stvarno smanjuje krug potencijalnih korisnika. Imam očekivanja da će doći do nekakve dobre vizije što bi TUP mogao biti. Jedino što očekujem jest to da se to pametno odradi, kad su se ti prostori već dobili, kazuje Jakić.
Konzervator-restaurator Stijepo Jukić, vlasnik obrta STAG, nedavno je postao korisnik prostor TUP-a.
- Mislim da će novci igrati glavnu ulogu jer ako bude netko u Gradu Dubrovniku bude našao za shodno da sve ovo 'satere', to će se tako i napraviti jer ovo je super vrijedna lokacija. Jasno da se bojim povećanja cijena najma, nadam se da do toga neće doći jer najam za ovaj prostor je kakav jest, on je već velik i za ovaj prostor. Ako dođe do rušenja ovih prostora zamolit ću nekoga iz Grada Dubrovnika da nađem neki zamjenski prostor odnosno nešto što bi bilo prikladno za obavljanje ovog posla, veli Jukić.