Na konstituirajućoj sjednici Društva prijatelja dubrovačke starine u ponedjeljak je za novog predsjednika izabran Vedran Kosović, za njegovog zamjenika izabran je Toni Kursar, a za tajnika Maro Kapović. Kosović, po struci diplomirani inženjer građevine, bavi se poslovima nadzornog inženjera i voditelja projekta, u 2010. s 24 godine postao je član DPDS-a u vrijeme kad se nakon fakulteta u Zagrebu vratio u rodni Dubrovnik gdje je dobio stalni posao. Ističe kako je rad Društva pratio i prije.
Društvo je dobilo mlađeg predsjednika.
Pa ne bih rekao samo 'mlađi predsjednik', nego je cijelo vodstvo sada mlađe, tu nam je tajnik Maro Kapović i dopredsjednik Toni Kursar tako da je očito došlo do toga da su se mladi ljudi istaknuli na ova mjesta, što mislim da je dobra stvar i da se to prethodno i spominjalo i na skupštinama, na Velikim vijećima i da smo prešli s riječi na djelo tako da mislim da je to stvar za istaknuti. Predsjednik je jedna osoba, prvi među jednakima tako da je važnije to drugo nego samo 'predsjednik'.
S obzirom da se Vaše ime već spominjalo, jeste li iznenađeni izborom?
Kad sam uopće prihvatio ponovnu kandidaturu za Malo vijeće bio sam spreman dati cijeloga sebe za Društvo, u bilo kojem obliku, za bilo koje stvari. Neke stvari su se događale, jednostavno imam osjećaj da je sazrelo vrijeme da dođu novi ljudi. Mene to toliko ne iznenađuje niti sam od jučer u Društvu, niti su Maro i Toni od jučer tu, to je kontinuitet i članstva i članstva u Velikom vijeću i u drugim tijelima tako da to ispada jedan logičan put.
Kako iz mlađe perspektive gledate na Društvo i na njegovu budućnost?
Društvo će naći svoj put i to temeljimo na ogromnoj tradiciji koju je Društvo imalo i nema tu nekih velikih 'skokova', zamjena, promjena... Plan rada za ovu godinu je donesen, sustavno su se neke stvari već godinama prije uhodale, Društvo će naći način kako će svoje ciljeve ostvariti.
Kako Vi kao novi predsjednik možete utjecati na rad DPDS-a, planirate li napraviti nešto posebno?
Nekih radikalnih preokreta sigurno neće biti. Imamo hvala Bogu mogućnost i mislim da prvo što treba napraviti je stabilizirati situaciju, razgovarati s Gradom Dubrovnikom, donijeti jedan mir da se projekti mogu ostvariti. Ove godine obilježavamo 70 godina Društva, mislim da to treba obilježiti dostojanstveno i na primjeren način tako da se vidi da nismo 'od jučer', 'od danas do sutra', to je kontinuitet koji traje. Dosta projekata smo zbog korone zaustavili, trebat će vidjeti kako će se i na koji način oni otvarati i nastaviti dalje s prezentacijom spomeničke baštine i raditi na tome.
Kako gledate na odnos Društva i Grada Dubrovnik, hoće li se ti odnosi moći redefinirati?
Svaki odnos, bilo kakav, ugovorni ili odnos doma ili bilo s kim treba njegovati, treba raditi, a prije svega treba razgovarati. Treba razgovarati na mjestu gdje se treba razgovarati, mediji naravno prate rad Društva i hvala im na tome, trebaju biti obavješteni o svemu, ali mjesto razgovora je direktno s potpisnicima ugovora i ne samo zbog ugovornih stvari i svega toga, nego i općenito, kulturu razgovora i dijaloga treba njegovati i na svakom odnosu treba raditi.
U posljednje vrijeme se neprestano pisalo o Društvu i nekim njegovim članovima, bilo je prepirki, javnih polemika. Kako to komentirate i koliko je to naštetilo DPDS-u?
Društvo je sposobno biti iznad toga svega. Ja osobno, Društvo, svi članovi Malog vijeća, svi će stavit ciljeve Društva na prvom mjestu i mislim da je to naša velika snaga i da smo sposobni to napraviti. Ono što je moja velika i želja i ono što ću se truditi koliko god mogu napraviti jest to da komunikacija Društva prema ljudima, prema javnosti bude normalna gdje će se prezentirati što se radi, što se napravilo tako da izbjegavamo neke krizne komunikacije, komentar na tuđi komentar, polukomentar, 'netko je rekao' - to sve Društvu ne donosi dobre stvari, ali treba jasno prezentirati što se radi.
Je li Društvo razjedinjeno?
Ne bih rekao. Kao predsjednik želim isticati i reći da sam prvi među jednakima od Malog vijeća. Tu su ljudi u Malom vijeću koji isto sve svoje kompetencije stavljaju na raspolaganje, imate razne struke i ne samo oni, Veliko vijeće broji 30 članova, ozbiljnih ljudi koji su izabrani skupštinom od svih članova i snaga Društva je u tim ljudima, u svim članovima, ne vidim tu razjedinjenost, nje jednostavno ne smije biti zato što sve ljude, uvjeren sam, okuplja isti cilj, a to je ljubav prema spomeničkoj baštini.
Je li Vas iznenadila ostavka a potom i povratak Denisa Orlića u Veliko i Malo vijeće?
Denis je vjerojatno imao svoje razloge, ono što je napravio je potpuno legitimno. Razgovarali smo, Denis je pozitivan prema Društvu, podrška je Društvu, podržava mlade ljude na čelu i od njega očekujemo da će sa svim svojim znanjem, iskustvom, kompetencijama i svime što ima pomoći radu Društva tako da tu ne vidim neke probleme.
Jeste li dobili neki poseban savjet od Vaše prethodnice, gospođe Andjus?
Popričali smo, uvijek ima savjeta od starijih, zaslužnih članova pogotovo nje kao bivše predsjednice koja se našla u jednom teškom vremenu za biti predsjednik, to moramo reći, napravila je niz dobrih poteza, ali uvijek ima dobrih savjeta.