Krajem prošle godine je u Arheološkom muzeju Dubrovačkih muzeja otvorena izložba "Skriveno blago dubrovačke katedrale – numizmatički nalazi". Međutim, nije to obična izložba nego još jedan argument, dokaz kako povijest o nastanku Dubrovnika seže dublje u prošlost nego što se mislilo. Numizmatički nalazi više su nego dojmljivi i interesantni, a najbolje to zna autor izložbe, arheolog i kustos Arheološkog muzeja, Darko Milošević.
- Mitološka priča o osnivanju Dubrovnika tijekom provale Slavena i Avara u 6. ili 7. stoljeću poslije Krista dugo se, čak stoljećima, držala kao neka ‘službena‘. Priča je to kako izbjeglice napuštaju svoj goreći grad i traže novu hrid kako bi se nastanili. Na području Lausa se tako rađa novi život, Dubrovnik se ‘rađa‘ kao feniks dok Epidaurus odnosno Cavtat gori. Laus je najviši vrh današnjeg Grada, a nalazi se tamo gdje je bio bivši samostan sv. Marije. Međutim, zadnjih nekoliko desetljeća sve je više dokaza, a to je već prihvaćeno u stručnoj javnosti, da Dubrovnik nije nastao kad su došli Avari i Slaveni u osvajačkom pohodu, nego je neki oblik naseljenog mjesta postojao puno prije, ne u doba Rima prije 2 tisuće godina, nego i ranije, za vrijeme Grka, govorimo o 2. ili 3. stoljeću prije Krista, započinje Milošević.
Podsjeća da su nakon katastrofalnog potresa u travnju 1979., čiji je epicentar bio u Crnoj Gori, u Dubrovniku oštećene brojne zgrade, čak se srušio dio Stonskih zidina jer se zapravo dogodila serija potresa. Međutim, pored seizmološke sanacije, arheolozi su iskoristili priliku da naprave istraživanja ispod dubrovačke prvostolnice. Tad je kameni pod dignut te se krenulo istraživati što je ispod. Istraživanja nisu samo obuhvaćala unutrašnjost Katedrale, nego su se proširila na Pujišku placu odnosno Bunićevu poljanu.
- Ispod sadašnje, barokne katedrale, pronađeni su ostaci starije crkve, romaničke katedrale koja je građena u 12. stoljeću a za koju je, prema legendi, novce za izgradnju donirao engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca koji se navodno nasukao na Lokrumu nakon križarskih pohoda i ratova sa sultanom Saladinom. Tadašnja romanička katedrala bila je impresivna. Mnogi suvremenici onoga vremena zapisali su da je to bila najveća i najljepša građevina na cijelom Jadranu. Nažalost, uništena je tijekom Velike trešnje 1667. pa je onda 1673. krenula izgradnja sadašnje, barokne katedrale. Pronalazak ostataka romaničke katedrale nije bilo iznenađujuće, ali je nakon toga uslijedilo iznenađenje: kad se krenulo dublje kopati, nađeni su ostaci goleme nepoznate građevine koju nisu spominjali nikakvi izvori. Riječ je o masivnoj trobrodnoj građevini, a razlika je u tome da je apsida, mjesto svetišta, bilo okrenuto suprotno od današnjeg, prema Portu, prema istoku. Današnje svetište Katedrale gleda prema zapadu, prema Bunićevoj poljani. Po konstrukciji se ta katedrala može smjestiti u bizantsko doba, između 7. i 9. stoljeća, a bila je duga preko 30, a široka 16, 17 metara, naglašava autor izložbe te nastavlja:
- Zanimljivo je da je bila smještena u tadašnjem ‘nizinskom‘ predjelu grada, a što znači da se u to vrijeme grad proširio sa svoje najviše točke, oko utvrde. Također, nađene su masovne kasnoantičke zidine ispod Bunićeve poljane iz 5. ili 6. stoljeća koje su se potezale od nekadašnjeg Miragea pa sve u smjeru Trubadura. U današnjoj Ulici kneza Damjana Jude bila je tadašnja luka. Stručno je označavamo kao bizantsku baziliku jer nismo posve sigurni da je bila katedralna crkva pošto u to doba historiografija kao katedralnu crkvu spominje crkvu sv. Petra Velikog koja je bila na mjestu današnje Muzičke škole, objašnjava stručnjak.
Veličine tih crkvenih građevina svjedoče o tome da je u to doba postojao grad s velikom populacijom, a ne neko malo, beznačajno naselje. Među istraživačima koji su se istaknuli u tadašnjem istraživanju bio je Josip Stošić i Ivica Žile, a na području Katedrale i Bunićeve poljane, na prostoru od 1.700 kvadrata, pronađeno je skoro 800 komada novca.
- Količina pronađenog novca nije neobična ako se uzme u obzir da su tu ljudi živjeli 2 tisuće godina. Taj novac svjedoči o kontinuitetu življenja. To je nebrojeni broj generacija koji je tu živio, stvarao, umirao i čiji su ‘sitniši‘ ispadali iz džepova i upadali u pukotine pločnika, odvoda i nestajali dok nisu pronađeni u 20. stoljeću. Nego, pravo je iznenađenje da je tako dug vremenski raspon života na tom području. Najstariji pronađeni novci su iz 3. stoljeća prije Krista koji su kovani u gradu u današnjoj Albaniji, takozvana Apolonija. Na jednoj strani je stup gdje se vidi grčko slovo omega, a na drugoj lik boga Apolona. Svega je par komada tog novca. Zatim, imamo nekoliko komada novca ilirskog vladara Baleja koji je vladao iz Risna u današnjoj Crnoj Gori gdje je bila prijestolnica njegovog kraljevstva. Zanimljivo je da je tijekom nedavnih istraživanja na Sokol kuli u nasipu oko same utvrde pronađeno oko 80 komada novca tog ilirskog vladara. Na novcu je lik samog vladara s jedne strane i na drugoj strani je božica lova i šuma Artemida koja korača s bakljom i koja drži dva koplja u ruci, ona predstavlja svjetlonošu, objašnjava Milošević.
Ti pronalasci svjedok su i tadašnjih puteva trgovine na ovom području.
- Najbrojniji je rimski novac od čega je pronađeno nekoliko stotina komada. Tu je, primjerice, novac iz vremena rimskog cara Vespazijana koji je vladao u 1. stoljeću, a rimski novac je prisutan sve do 5. stoljeća kad dolazi do jednog kratkog prekida. U rasponu od skoro 150 godina nemamo numizmatičkog materijala, a nakon toga se pojavljuje bizantski novac od bizantskog cara Justinijana. Što se dogodilo? Pretpostavljam da je u tom razdoblju postojalo naselje, ali da je došlo do barbarske invazije Avara i Slavena pa se populacija iz podnožja preselila na gornji, utvrđeni dio grada i zato iz tog razdoblja nemamo nalaza. Nakon što se Bizant širi na Jadran i uzima Dubrovnik pod svoju zaštitu, ljudi se spuštaju u donji dio grada i otada nema više prekida. Nalazimo nekoliko komada novca iz vremena Justinijana, a onda se pronašlo strašno puno bizantskog novca iz 9., 10., 11., stoljeća. Riječ je uglavnom o bakrenom i brončanom novcu jer je pronađeno jako malo vrijednog novca. Ovo je doslovno ‘sitniš‘ koji je tadašnjim stanovnicima ispao iz džepa ili je novac koji je u to vrijeme izašao iz uporabe, nije bio razmjenjiv pa su ga ljudi jednostavno bacali. Novčano gledajući, nema vrijednog nalaza, ali u povijesnom kontekstu, nalazi su itekako vrijedni, poručuje Milošević.
Od 14. stoljeća, kad je Dubrovačka Republika stekla svoju nezavisnost, krenula je proizvodnja dubrovačkog novca koji je isto tako pronađen u velikim količinama. Jer, tad se nije moglo govoriti o političkoj i ekonomskoj nezavisnosti bez kontrole nad vlastitim financijskim sustavom i vlastitom monetarnom politikom radi kontrole tržišta.
Dubrovački je novac bi prisutan sve do 18. stoljeća. Pronađeno je i modernog novca, par austrougarskih hellera iz vremena cara Franja Josipa s početka 20. stoljeća, pronađen je i francuski centimes kovan u Parizu početkom 19. stoljeća. Najnoviji novac koji je pronađen je para iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1920-ih godina.
Milošević poziva sve zainteresirane da tijekom večerašnje Noći muzeja svakako obiđu ovu i sve druge izložbe Dubrovačkih muzeja od 18 sati do 1 sat iza ponoća. Tijekom manifestacije će on i njegovi kolege posjetiteljima biti na raspolaganju, tu je i novouređeni dječji kutak u Muzeju, a od 18 do 19.30 sati bit će održana Radionica za djecu od 7 do 8 godina "Slovom po slovom do nove muzejske publike". Naravno, tijekom manifestacije vrijedi 20 posto popusta na sve publikacije i suvenire Dubrovačkih muzeja.
Svakako, ovo ‘Skriveno blago dubrovačke katedrale‘ bit će otkriveno posjetiteljima sve do 30. lipnja.