StoryEditorOCM
DubrovnikSKRIVENO BLAGO

Novac pronađen ispod Katedrale i Pujiške place analizirao je Darko Milošević: ‘To je ‘sitniš‘ koji potpuno mijenja povijest Dubrovnika!‘ Evo što je još otkrio

Piše Bruno Lucić
26. siječnja 2024. - 14:25

Krajem prošle godine je u Arheološkom muzeju Dubrovačkih muzeja otvorena izložba "Skriveno blago dubrovačke katedrale – numizmatički nalazi". Međutim, nije to obična izložba nego još jedan argument, dokaz kako povijest o nastanku Dubrovnika seže dublje u prošlost nego što se mislilo. Numizmatički nalazi više su nego dojmljivi i interesantni, a najbolje to zna autor izložbe, arheolog i kustos Arheološkog muzeja, Darko Milošević.

image

Darko Milošević

Tonći Plazibat/Cropix

- Mitološka priča o osnivanju Dubrovnika tijekom provale Slavena i Avara u 6. ili 7. stoljeću poslije Krista dugo se, čak stoljećima, držala kao neka ‘službena‘. Priča je to kako izbjeglice napuštaju svoj goreći grad i traže novu hrid kako bi se nastanili. Na području Lausa se tako rađa novi život, Dubrovnik se ‘rađa‘ kao feniks dok Epidaurus odnosno Cavtat gori. Laus je najviši vrh današnjeg Grada, a nalazi se tamo gdje je bio bivši samostan sv. Marije. Međutim, zadnjih nekoliko desetljeća sve je više dokaza, a to je već prihvaćeno u stručnoj javnosti, da Dubrovnik nije nastao kad su došli Avari i Slaveni u osvajačkom pohodu, nego je neki oblik naseljenog mjesta postojao puno prije, ne u doba Rima prije 2 tisuće godina, nego i ranije, za vrijeme Grka, govorimo o 2. ili 3. stoljeću prije Krista, započinje Milošević.

image

Istraživanja u Katedrali

Arhiv Dubrovačkih Muzeja/

Podsjeća da su nakon katastrofalnog potresa u travnju 1979., čiji je epicentar bio u Crnoj Gori, u Dubrovniku oštećene brojne zgrade, čak se srušio dio Stonskih zidina jer se zapravo dogodila serija potresa. Međutim, pored seizmološke sanacije, arheolozi su iskoristili priliku da naprave istraživanja ispod dubrovačke prvostolnice. Tad je kameni pod dignut te se krenulo istraživati što je ispod. Istraživanja nisu samo obuhvaćala unutrašnjost Katedrale, nego su se proširila na Pujišku placu odnosno Bunićevu poljanu.

- Ispod sadašnje, barokne katedrale, pronađeni su ostaci starije crkve, romaničke katedrale koja je građena u 12. stoljeću a za koju je, prema legendi, novce za izgradnju donirao engleski kralj Rikard I. Lavljeg Srca koji se navodno nasukao na Lokrumu nakon križarskih pohoda i ratova sa sultanom Saladinom. Tadašnja romanička katedrala bila je impresivna. Mnogi suvremenici onoga vremena zapisali su da je to bila najveća i najljepša građevina na cijelom Jadranu. Nažalost, uništena je tijekom Velike trešnje 1667. pa je onda 1673. krenula izgradnja sadašnje, barokne katedrale. Pronalazak ostataka romaničke katedrale nije bilo iznenađujuće, ali je nakon toga uslijedilo iznenađenje: kad se krenulo dublje kopati, nađeni su ostaci goleme nepoznate građevine koju nisu spominjali nikakvi izvori. Riječ je o masivnoj trobrodnoj građevini, a razlika je u tome da je apsida, mjesto svetišta, bilo okrenuto suprotno od današnjeg, prema Portu, prema istoku. Današnje svetište Katedrale gleda prema zapadu, prema Bunićevoj poljani. Po konstrukciji se ta katedrala može smjestiti u bizantsko doba, između 7. i 9. stoljeća, a bila je duga preko 30, a široka 16, 17 metara, naglašava autor izložbe te nastavlja:

- Zanimljivo je da je bila smještena u tadašnjem ‘nizinskom‘ predjelu grada, a što znači da se u to vrijeme grad proširio sa svoje najviše točke, oko utvrde. Također, nađene su masovne kasnoantičke zidine ispod Bunićeve poljane iz 5. ili 6. stoljeća koje su se potezale od nekadašnjeg Miragea pa sve u smjeru Trubadura. U današnjoj Ulici kneza Damjana Jude bila je tadašnja luka. Stručno je označavamo kao bizantsku baziliku jer nismo posve sigurni da je bila katedralna crkva pošto u to doba historiografija kao katedralnu crkvu spominje crkvu sv. Petra Velikog koja je bila na mjestu današnje Muzičke škole, objašnjava stručnjak.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Mudra monetarna politika: Republika je srebrni novac topila i pravila svoj, a bakreni prekivala!

Nije neobično da je tijekom iskapanja pronađeno jako malo, gotovo ništa stranog novca.

- Dubrovnik je trgovao sa susjednim gradovima Dalmacije, trgovao je s Barom i Kotorom, Venecijom, balkanskim zaleđem, sa srpskim i bosanskim državama, s Osmanlijama, ali se to na nalazima ne vidi. Novac koji je došao iz osmanskih ili srpskih zemalja, iz Venecije, gotovo se može nabrojati na prstima jedne ruke. Naime, Dubrovačka Republika je kao neovisna i suverena država pazila na svoju ekonomsku stabilnost.

- Onaj tko bi dolazio iz stranih zemalja i nosio strani novac, morao ga je prijaviti vlastima, vlasti su uzimali taj novac i mijenjali ga po tečaju koji je Senat propisao. Putnici, trgovci ili građani dobivali su iznos, protuvrijednost u dubrovačkom novcu. Republika je strani novac najčešće koristila kako bi izradila vlastiti. Srebreni se novac pretapao i radio vlastiti novac, na tome je država čak i zarađivala. Srebrni novac koji je dolazio izvana imao je veću količinu srebra nego novac koji je proizvodila Republika. Dubrovačka blagajna je na taj način dodatno zarađivala i zbog toga je pronađeno tako malo stranog novca. S druge strane, bakreni novac su prekivali. Najčešće se po veličini i količini koristio novac jednog napuljskog vladara, takozvani cavallo. Kad bi taj novac došao ovdje, išao bi izravno u kovnicu na prekivanje. Novac bi se stavio na nakovanj i udarcem bi se prekovao u dubrovački novac, najčešće mince koje su imale raznovrsan dizajn, najčešće na jednoj strani gradska vrata ili utvrdu, a na drugoj strani bilo je poprsje alegorijske osobe, ženske ili muške, ovisno o periodu. Na cavallu je na jednoj strani bio kralj, a na drugoj kralj na konju. Ako je udarac preslab prilikom prekivanja, onda se to i danas može prepoznati, priča Milošević.

image

Jako lijepo izveden profil parca na dubrovačkom novcu

Tonći Plazibat/Cropix

Veličine tih crkvenih građevina svjedoče o tome da je u to doba postojao grad s velikom populacijom, a ne neko malo, beznačajno naselje. Među istraživačima koji su se istaknuli u tadašnjem istraživanju bio je Josip Stošić i Ivica Žile, a na području Katedrale i Bunićeve poljane, na prostoru od 1.700 kvadrata, pronađeno je skoro 800 komada novca.

- Količina pronađenog novca nije neobična ako se uzme u obzir da su tu ljudi živjeli 2 tisuće godina. Taj novac svjedoči o kontinuitetu življenja. To je nebrojeni broj generacija koji je tu živio, stvarao, umirao i čiji su ‘sitniši‘ ispadali iz džepova i upadali u pukotine pločnika, odvoda i nestajali dok nisu pronađeni u 20. stoljeću. Nego, pravo je iznenađenje da je tako dug vremenski raspon života na tom području. Najstariji pronađeni novci su iz 3. stoljeća prije Krista koji su kovani u gradu u današnjoj Albaniji, takozvana Apolonija. Na jednoj strani je stup gdje se vidi grčko slovo omega, a na drugoj lik boga Apolona. Svega je par komada tog novca. Zatim, imamo nekoliko komada novca ilirskog vladara Baleja koji je vladao iz Risna u današnjoj Crnoj Gori gdje je bila prijestolnica njegovog kraljevstva. Zanimljivo je da je tijekom nedavnih istraživanja na Sokol kuli u nasipu oko same utvrde pronađeno oko 80 komada novca tog ilirskog vladara. Na novcu je lik samog vladara s jedne strane i na drugoj strani je božica lova i šuma Artemida koja korača s bakljom i koja drži dva koplja u ruci, ona predstavlja svjetlonošu, objašnjava Milošević.

image

Apolonija

Tonći Plazibat/Cropix

Novčić iz Egipta

Posjetiteljima je izložen i primjer egipatskog novčića iz 2. stoljeća prije Krista na kojemu se vidi orao i lik grčkog boga Zeusa. To je ptolomejski novac iz vremena dinastije Ptolomejevića koji su zapravo nasljednici Aleksandra Makedonskog i koji su preuzeli vladavinu nad Egiptom nakon što je čuveni osvajač preminuo.

image

Egipatski novac

Tonći Plazibat/Cropix

Pronađen i lažni novac

- Pronađeni su tijekom istraživanja i falsifikati iz srednjeg vijeka. Falsificiranje novca nije ništa novo, to se radilo i prije. Pronađen je jedan lažni talir, a taliri su bili vrlo cijenjeni srebrni novci u Europi za trgovinu. Svaka država proizvodila je talire i time se trgovalo. Dakle, na prvi pogled pronađen je talir jednog njemačkog vladara, ali detaljnijom analizom vidi se da to nije službeni otkov iz carske kovnice u Njemačkoj, nego da je netko napravio prekov. Jednostavno, stil i materijal nisu onakvi kakav se očekuje od carske kovnice. Obično su taliri od srebra, ali ovaj primjer ‘talira‘ je sav pocrnio jer ima jako malo srebra, a primjesa drugih kovina. Napravljen je tako da je po težini ‘glumio‘ talir, ali netko je kasnije shvatio da je krivotvorina te je bačen i završio je ispod Katedrale, prepričava sugovornik.

Ti pronalasci svjedok su i tadašnjih puteva trgovine na ovom području.

- Najbrojniji je rimski novac od čega je pronađeno nekoliko stotina komada. Tu je, primjerice, novac iz vremena rimskog cara Vespazijana koji je vladao u 1. stoljeću, a rimski novac je prisutan sve do 5. stoljeća kad dolazi do jednog kratkog prekida. U rasponu od skoro 150 godina nemamo numizmatičkog materijala, a nakon toga se pojavljuje bizantski novac od bizantskog cara Justinijana. Što se dogodilo? Pretpostavljam da je u tom razdoblju postojalo naselje, ali da je došlo do barbarske invazije Avara i Slavena pa se populacija iz podnožja preselila na gornji, utvrđeni dio grada i zato iz tog razdoblja nemamo nalaza. Nakon što se Bizant širi na Jadran i uzima Dubrovnik pod svoju zaštitu, ljudi se spuštaju u donji dio grada i otada nema više prekida. Nalazimo nekoliko komada novca iz vremena Justinijana, a onda se pronašlo strašno puno bizantskog novca iz 9., 10., 11., stoljeća. Riječ je uglavnom o bakrenom i brončanom novcu jer je pronađeno jako malo vrijednog novca. Ovo je doslovno ‘sitniš‘ koji je tadašnjim stanovnicima ispao iz džepa ili je novac koji je u to vrijeme izašao iz uporabe, nije bio razmjenjiv pa su ga ljudi jednostavno bacali. Novčano gledajući, nema vrijednog nalaza, ali u povijesnom kontekstu, nalazi su itekako vrijedni, poručuje Milošević.

image

Novac kovan u antičkoj Sisciji odnosno današnjem Sisku za vladavine cara Konstansa I (323.-350.), jednog od sinova Konstantina Velikoga, na aversu je uobičajeni lik samog cara uz pripadajuće titule, dok se na reverse nalazi malo neobičnija scena ptice, odnosno Fenixa na vrhu lomče ili kamenog brda koji u kljunu nosi vijenac.

Tonći Plazibat/Cropix

- Imamo i novac iz 4. stoljeća. Novac je kovan u antičkoj Sisciji odnosno današnjem Sisku za vladavine cara Konstansa I. (323.-350.), jednog od sinova Konstantina Velikog, na aversu je uobičajeni lik samog cara uz pripadajuće titule, dok se na reverse nalazi malo neobičnija scena ptice, odnosno Feniksa na vrhu lomače ili kamenog brda koji u kljunu nosi vijenac. Oko scene je legenda FELIX TEMP REPARATIO, značenja “za povratak dobrih/mirnih/sretnih vremena” što je dosta često korištena formula od strane careva nakon pobjeda nad barbarima ili uzurpatorima na prijestolje, odnosno nakon nemira i ratova. Feniks simbolizira ponovno rađanje te se po datumu kovanja novca koji se smješta između 348. i 350. godine može pokušati zaključiti o čemu se radi, odnosno što je potaklo cara na ovakav ikonografski odabir. U posljednjim godinama vladavine Konstansa počinju nemiri potaknuti nezadovoljstvom stanjem u državi koji su kulminirali carevim ubojstvom u siječnju 350. godine, s obzirom na to može se pretpostaviti da je ikonografija bila očajnički pokušaj popravka vladarevog ‘imagea‘ pred podanicima prikazujući ga kao čovjeka koji je donio mir i sposobnim roditi sebe ili državu novim životom upravo onako kako to Feniks radi, pojašnjava Milošević.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Od 14. stoljeća, kad je Dubrovačka Republika stekla svoju nezavisnost, krenula je proizvodnja dubrovačkog novca koji je isto tako pronađen u velikim količinama. Jer, tad se nije moglo govoriti o političkoj i ekonomskoj nezavisnosti bez kontrole nad vlastitim financijskim sustavom i vlastitom monetarnom politikom radi kontrole tržišta.

Dubrovački je novac bi prisutan sve do 18. stoljeća. Pronađeno je i modernog novca, par austrougarskih hellera iz vremena cara Franja Josipa s početka 20. stoljeća, pronađen je i francuski centimes kovan u Parizu početkom 19. stoljeća. Najnoviji novac koji je pronađen je para iz vremena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca iz 1920-ih godina.

Zaboravili novce kod pokojnika

Milošević pretpostavlja da je većina pronađenog novca samo ispala ondašnjim stanovnicima tog ‘pra-Dubrovnika‘.

- Ispod Katedrale nađeno je dosta grobova u kojima je nađen novac. Djelovanjem plime i oseke, voda je iz okolnog terena nanijela numizmatički materijal. Novac nije stavljan kao prilog u grobnice, ali je u jednom grobu nađen novac koji se nalazio uz pokojnika. Nađeno je više srebrnog novca, nije velike vrijednosti, a riječ je o dubrovačkim srebrnim dinarićima. To je iznimka i pretpostavka ondašnjih istraživača je da rodbina koja je pripremala pokojnika za ukop, takoreći nije provjerila sve špage, te je pokojnik sahranjen s desetak srebrnih novčića, govori Milošević.

image
Tonći Plazibat/Cropix

Prava umjetnička izvedba!

- Jedan od vrijednijih pronalazaka je srebrenjak iz vremena Dubrovačke Republike, takozvani artiluk iz 1645. Riječ je o finom srebru s jako lijepo izvedenim likom svetog Vlaha iz profila, a rijedak je to primjer jer nije pronađeno baš puno srebrenjaka. Primjer fino izvedenog novca je solad kovan 1689. i zato vjerojatno danas koristimo dubrovački izraz ‘soldi‘ kao sinonim za novac. Nije riječ o srebru, ali je zanimljiva ikonografija: vidi se sveti Vlaho en face kako drži uzdignutu pesnicu i blagoslivlja, drži tri prsta i takoreći ‘izranja‘ nad Gradom. Ispod njega su zidine, pokraj se čak vidi Minčeta. Nije riječ o vrijednom novcu jer je materijal od kojeg je napravljen bakar, ali je lijepo izveden i ikonografija nam je svima poznata i draga, pojašnjava kustos.

image

Bakreni dubrovački novac ‘solad‘ privlači pažnju svojim umjetničkim rješenjem

Tonći Plazibat/Cropix
image
Tonći Plazibat/Cropix

Milošević poziva sve zainteresirane da tijekom večerašnje Noći muzeja svakako obiđu ovu i sve druge izložbe Dubrovačkih muzeja od 18 sati do 1 sat iza ponoća. Tijekom manifestacije će on i njegovi kolege posjetiteljima biti na raspolaganju, tu je i novouređeni dječji kutak u Muzeju, a od 18 do 19.30 sati bit će održana Radionica za djecu od 7 do 8 godina "Slovom po slovom do nove muzejske publike". Naravno, tijekom manifestacije vrijedi 20 posto popusta na sve publikacije i suvenire Dubrovačkih muzeja.

Svakako, ovo ‘Skriveno blago dubrovačke katedrale‘ bit će otkriveno posjetiteljima sve do 30. lipnja.

19. travanj 2024 18:13