Gospar Čičo, prije svega čestitam vam na Nagradi Grada Dubrovnika. Ovo je sigurno za vas veliko priznanje, kako ste ga doživjeli?
Čast je, ali i poslanje svake osobe služiti svome Gradu i svojoj zajednici – onoliko i na onaj način na koji nam to dozvole okolnosti – životne, obiteljske i svake druge.
A ogromna je sreća i ponos kad to Vaše zalaganje zajednica prepozna i odluči nagraditi. Nisam mislio da ću ikad doživjeti takovo uzbuđenje i radost kao u trenutku kad sam, iz ruku gradonačelnika Frankovića primio Nagradu Grada Dubrovnika za životno djelo, a bezbrojne čestitke, koje sam primio i još uvijek primam telefonom. mailom, SMS porukama, pismima, pa čak i brzojavima, potvrdile su mi da i brojni naši sugrađani misle da je nagrada došla u prave ruke.
Ove godine ste nakon mnogo vremena i bura prepustili mjesto rukovoditelja Zaklade Blaga djela Branku Bazdanu. Kako ste zadovoljni ulogom koju ste odigrali kao dugogodišnji čelni čovjek Opere pije? Koji su vam bili najveći izazovi i postoji li nešto što niste ostvarili, a željeli biste?
Točno je da sam na sjednici Upravnog vijeća zamolio vieća Zaklade da me zbog poodmaklih godina i zdravstvenog stanja razriješi dužnosti. Nakon što je Upravno vijeće to učinilo, predložio sam da na dužnost rukovoditelja izaberu gospara Branka Bazdana.
Otkad sam 1993. izabran za gradonačelnika Dubrovnika, počelo je moje zanimanje za zaklade iz vremena Dubrovačke republike. Osnovao sam povjerenstvo u kojemu su bili povjesničari, arhivisti i i pravnici sa zadaćom da snime situaciju i podnesu mi izvješće o stanju svih zaklada. Preslika tog izvješća nalazi se danas u arhivu Zaklade, a iz njega je vidljivo da je Zaklada "Blaga djela" (Opera pia) bila najjača i najbogatija od svih zaklada.
Godine 1995. izabran sam u Hrvatski sabor što mi je omogućilo da, iz prve ruke vidim kakav će se Zakon o zakladama i fondacijama donijeti i posebno kakav Zakon o naknadi imovine oduzete za vladavine jugoslavenske komunističke vlasti. Po tom zakonu Zaklada "Blaga djela" je mogla ostvariti povrat imovine jedino uz uvjet da dokaže kontinuitet djelovanja, što mi je uspjelo dokazati. Da nisam uspio, Zaklada danas ne bi postojala, a njzina bi imovina bi pripala državi.
Što je sve Zaklada ostvarila za Vašeg mandata?
Ako uzmemo u obzir da je prihod od imovine 2019. iznosio 10 milijuna i petsto tisuća kuna, toliko bi se godišnje manje utrošilo na razne projekte Zaklade na području grada Dubrovnika, a za pomoć potrebitima. Uz programe socijalne skrbi kao što su pomoć i njega u kući, program namirnice za obitelji s troje i više malodobne djece, stipendiranja i potpora za školovanje, programa pomoći domovima za starije i nemoćne, Zaklada je ostvarila i dugogodišnju suradnju s Općom bolnicom Dubrovnik (Odjel palijativne skrbi, jednokratne pomoći za kupnju raznih medicinskih aparata itd). Zaklada je željela financirati i izgradnju dječjeg odjela u bolnici, ali uspjeli smo financirati samo projektnu dokumentaciju i polikliniku, dok nas nije zaustavila situacija s koronavirusom u 2020.
U razdoblju od 2012. do 2017. odnosi Zaklade i gradskih vlasi su bili izrazito loši, ali srećom od 2017. opet su onakvi kakvi i trebaju biti. Postoji suradnja, ali i međusobno uvažavanje ravnopravnih partnera, s tim da je Zaklada u donošenju odluka potpuno samostalna.
Nakon Pera Poljanića, preuzeli ste mjesto gradonačelnika u Dubrovniku, neposredno pred kraj Domovinskog rata. Možete li usporediti današnji Dubrovnik i onaj iz doba vašeg mandata?
To je nešto što nije moguće usporediti ni na koji način. Naime na području dotadašnje općine Dubrovnik, nastalo je 5 novih jedinica lokalne samouprave i uprave i to: grad Dubrovnik, koji je zauzimao prostor od Plata do Imotice, te općine Konavle, Ston, Trpanj i Mljet. Osim toga, stvorena je Dubrovačko-neretvanska županija, potpuno novi teritorijalni ustroj. Posljedice Domovinskog rata bile su strašne, više od 3000 spaljenih ili do temelja razrušenih kuća, hoteli su bili ili potpuno izgorjeli ("Belvedere" "Imperial" "Admiral" "Orlando" "Kupari") ili puni prognanika. Kao i danas, turizam je i onda trebao biti pokretač razvoja, ali zbog spomenutih činjenica nije to mogao biti. Za ilustraciju, zadnji proračun u mom mandatu iznosio je 70 milijuna kuna, dakle deset puta manje od današnjega. A ni Domovinski rat nije bio završen, pa čak ni na našem području. Još su naši branitelji bili na položajima u zaleđu, još su povremeno padale granate po zračnoj luci, a zadnje civilne žrtve imali smo u Zatonu dan prije početka vojno-redarstvene akcije "Oluja" u kolovozu 1995.
Poznati ste i kao uspješan ratni pregovarač u vrijeme opsade Dubrovnika i okupacije Cavtata. Mislite li da su odgovorni za agresiju dovoljno kažnjeni?
Ne samo da nisu dovoljno, nego nisu uopće kažnjeni. Pred sudom u Haagu osuđeni su general Strugar i admiral Jokić, ali samo za napad na povijesnu jezgru 6. prosinca 1991. kao zaštićenu baštinu i dva(!) ubijena civila. Da dobro ste pročitali, dvojica, iako svi znamo da je tog dana poginulo 19 ljudi, od kojih su samo četvorica bili branitelji. Ni riječi o višemjesečnom teroriziranju civilnog stanovništva, koje je živjelo bez vode i struje, pljački, paležu više tisuća kuća, razaranju infrastrukture, protjerivanju ljudi iz njihovih domova i zatvaranju civila u koncentracijske logore. O svemu tome u presudama iz Haaga nema ni slova.
Po struci ste inženjer telekomunikacija, kako gledate na aktualnu tehnološku revoluciju kao stručnjak iz ove domene. Koliko ste se prilagodili novim trendovima mobitela, društvenih mreža?
Dugo već se ne mogu nazvati stručnjakom. No služim se internetom, najosnovnijim funkcijama mobitela, ali nisam na društvenim mrežama. Apsolutno podupirem digitalizaciju i izgradnju 5G mreže.