Kad ste zadnji put kupili karticu za telefonsku govornicu pa nazvali nekog bliskog, možda prije rata? Ili tamo sredinom 1990-tih, dok su tek rijetki paradirali uokolo s nezgrapnim mobitelom od milja zvanim ‘cigla‘? Protokom vremena bežični razgovori trajno su pokopali fiksne linije, a s njima i nekad popularne natkrivene javne govornice pred kojima su starije generacije za jedan kratki razgovor čekale red i po pola sata.
Od Kantafiga do Straduna
Još 2002. godine cijeli se jedan filmski triler s Colinom Farrellom u glavnoj ulozi odvijao unutar kabine govornice, a danas? U Dubrovniku se od većine nekad popularnih uličnih govornica ostali tek stalci, potrgane konzole, tu i tamo pokoji preživjeli brojčanik ili slušalica koji skupljaju prašinu i mame vandale na završni obračun sa zastarjelom tehnologijom.
Mnogi sugrađani ne mogu se sjetiti da su govornicu u posljednje vrijeme vidjeli igdje osim u hodniku Opće bolnice Dubrovnik. No, ako je suditi prema podacima Hrvatskog Telekoma, uže gradsko područje Dubrovnika još je dobro premreženo telefonskim govornicama, na interaktivnoj karti HT-a strateški su raspoređene od autobusnog kolodvora na Kantafigu preko Hotela Rixos Premium do Straduna.
- Na području Hrvatske trenutno se nalazi oko 1600 javnih telefonskih govornica, dok je na području Dubrovnika oko 15 telefonskih govornica. Kada je riječ o njihovom korištenju, najviše su u uporabi one govornice koje se nalaze na frekventnim lokacijama, poput trgova, kolodvora, umirovljeničkih domova i bolnica odnosno na mjestima od javnog interesa. Također, tijekom trajanja turističke sezone bilježi se porast korištenja javnih telefonskih govornica. Uz telefonsku karticu moguće je koristiti odlazni promet, a na svakoj telefonskoj govornici je upisan i njezin pozivni broj, tako da se govornica može koristiti i u dolaznom prometu. Kartice se mogu kupiti u T-Centrima te na benzinskim postajama, kioscima i drugim prodajnim mjestima, u apoenima od 2,10 eura, 3,98 eura i 4,29 eura – izvijestili su iz Hrvatskog Telekoma.
Iz ureda na ulice
Objasnili su još kako kao operator univerzalnih usluga imaju obvezu postavljanja javnih telefonskih govornica na način kako je to određeno Zakonom o elektroničkim komunikacijama, Pravilnikom o univerzalnim uslugama i odlukom Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM).
- Iako se dio javnih telefonskih govornica smanjuje, Hrvatski Telekom nastavlja s njihovim održavanjem sukladno trenutno važećem Pravilniku o univerzalnim uslugama, prema kojem je obvezan postaviti i osigurati uporabu javnih telefonskih govornica u prostorima ili blizini mjesta od javnog interesa – dodali su iz nacionalnog teleoperatera.
Stariji Dubrovčani dobro se sjećaju vremena prije pametnih telefona, kad su kvartovske telefonske govornice bile spasonosno rješenje u slučaju potrebe ili razgovora koji nisu bili za svačije uši. Napretkom tehnologije, govornice su prvo iz poštanskih ureda ‘izašle‘ na ulice i trgove, a potom je samo telefoniranje pojednostavljeno i sigurnosno poboljšano prelaskom s magnetskih kartica na čip kartice za korisnike, negdje sredinom 1990-tih.
Umirovljenik Mato Brnjić, jedan od prvih dubrovačkih informatičara i redoviti tehnički suradnik Studentskog teatra Lero sjeća se da se 1967. ili 1968. godine kao učenik prvog razreda Pomorske škole mogao služiti telefonom u zgradi pošte preko puta stare zgrade Radio Dubrovnika:
- Bio je tamo šalter za telegrame i telefone, za govornicu bi izdiktirali broj koji pozivamo gospođi koja bi nas spojila s kabinom i onda bi zvali - pamti gospar Mato povijest dubrovačkih telekomunikacija.
Moderna vremena
Sjeća se i kako se nekad u govornice ubacivalo kovanice dinara da bi se uspostavio poziv:
- Prvo se usluga telefoniranja nudila u poštanskom uredu, a onda su tek došle natkrivene vanjske govornice kao u Londonu. Imale su mobilna kućišta. Zatim su se pojavile prve digitalne govornice s karticama, mislim da je to bilo prije Domovinskog rata – navodi naš sugovornik koji je među prvima imao čast u travnju 1991. iskušati mobilni telefon. Cijena tadašnjeg čuda tehnike bila je oko 7500 njemačkih maraka:
- Baterija mu je trajala otprilike 20 minuta, uređaj je bio u jednom dijelu, telefonska slušalica odvojena od tijela. Tamo gdje je danas Hotel More mogli smo uhvatiti signal odašiljača s Korčule, ali samo u određeno doba dana – spominje se Mato Brnjić.
Bivši gradonačelnik i dugogodišnji inženjer telekomunikacija Nikola Čičo Obuljen prisjetio se kako je automatski međumjesni telefonski promet na dubrovačkom području uspostavljen tek negdje oko 1965. Komunicirati na daljinu se moglo i ranije, ali samo strogo lokalnom ‘obuhvatu‘.
- Prije toga su taj posao radile telefonistice. Primjerice, ako ste iz Dubrovnika trebali nazvati nekoga u Split, niste to mogli direktno ostvariti, nego je poziv trebalo naručiti pa bi vas u određeno vrijeme telefonistica spojila s nekim s druge strane linije. Prve govornice bile su u kabinama u sklopu poštanskih ureda, u kabini – kaže nam Nikola Obuljen koji se spominje i HT-ova muzeja u Zagrebu. Osnovan 1953. godine pod nazivom PTT (pošta, telegram, telefon) otvoren je javnosti 1997. godine, te stradao u potresu 2020. Prati povijest hrvatskih telekomunikacija, od prve brzojavne linije, 1850. godine, prve telefonske veze 1881. godine, prve javne telefonske mreže 1887. godine, prve mobilne mreže 1991....
