Počeo rat u Ukrajini, finula korona! Takav dojam se stječe u medijskim izvješćima koja od 24. veljače pandemiju uzgred spomenu tek kad se izredaju vijesti s ratišta i izbjegličkih centara. I s naslovnica dnevnog tiska nestali su plavi kružići koji pozivaju na odgovorno cijepljenje, a sva je prilika i da će notorne covid potvrde odlepršati i prije Mostova referenduma.
Ipak, covid-19 se ne predaje. Dnevni broj novozaraženih vrti se oko dvije tisuće, a umrlih bude dvadesetak. Takav smo proljetni trend opadanja brojki već dvaput doživjeli, baš kao i porast broja oboljelih i hospitaliziranih od jeseni nadalje.
Neočekivani razmjeri
Dubrovačko-neretvanska županija ovih dana obilježava drugu obljetnicu prve pojave koronavirusa. Nepunih mjesec dana nakon potvrde prvog slučaja u Hrvatskoj, mladpg 'povratnika' s utakmice Lige prvaka u Milanu, korona se 'premijerno' ukazala i u najjužnijoj županiji, 19. ožujka 2020. kod zaposlenice na održavanju iz Zračne luke Dubrovnik, što je povezano s čišćenjem zrakoplova na liniji Rim- Dubrovnik. Žurne službe stavljene su u najviši stupanj pripravnosti, a kao moguća karantena za inficirane strane državljane spominjali su se Kupari. Svjetske medije preplavili su potresni prizori umirućih pacijenata u Italiji, a i kod nas je uveden strogi lockdown uz posebne potvrde za kretanje među županijama. Aktivirani su nacionalni i lokalni stožeri Civilne zaštite, te je počela grozničava potraga za cjepivom u globalnim razmjerima. Za nama je sad već i peti val zaraze, slaba procijepljenost (dnevno se (do)cijepi tek oko tisuću osoba), milijun slučajeva zaraze i više od 15 tisuća umrlih građana. Početaka zdravstvene krize koja nam je nepovratno izmijenila svakodnevicu za Dubrovački se prisjetio ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije, epidemiolog dr. Mato Lakić:
- Prve vijesti o epidemiji bolesti u Kini koju je uzrokovao novi koronavirus nisu bile dramatične, ali su stvarale zabrinutost zbog nepoznatog uzročnika koji se širio zrakom. Teško da je netko mogao pretpostaviti ovakav razmjer pandemije, posebice što su prethodna dva koronavirusa (SARS i MERS) uzrokovala lokalizirane epidemije. Od 6. veljače 2020. osobno sam s kolegama iz Službe za epidemiologiju našeg Zavoda provodio intenzivan nadzor nad turistima koji su u našu Županiju dolazili iz zemalja zahvaćenih COVID-om. Na ovaj posao se nadovezale još zahtjevnije obveze s početkom epidemije u DNŽ 18. ožujka, a od 23. ožujka odlukom Stožera Civilne zaštite RH svi epidemiolozi su stavljeni u trajnu pripravnost. Radili smo i na uspostavi karantene u zajednici te radili nadzor nad korisnicima karantene. Od početka sam sudjelovao u radu Stožera civilne zaštite DNŽ te redovito nazočio konferencijama za medije koje su se održavale svakodnevno više od mjesec dana. Kad je započela pandemija, radili smo po 18 sati dnevno, sedam dana tjedno – prisjeća se dr. Lakić 'uvertire' u ono što je eskaliralo u zdravstvenu krizu bez presedana.
- Obrada oboljelih i kontakata bila je tad jako zahtjevna, posebice u zdravstvenim ustanovama i domovima za starije. Uzimanje briseva radilo se samo na infektologiji Opće bolnice uz svakodnevno slanje uzoraka u Zagreb. Trebalo je primijeniti čitav niz mjera unutar Zavoda kako bi spriječili širenje infekcije, od kontrole ulaska u zgradu, osiguravanja mjesta za dezinfekciju ruku, mjerenja temperature do raznih uputa za naše korisnike i pacijente. Preporuke HZJZ-a su se često mijenjale, što je trebalo pratiti i prosljeđivati ustanovama na koje su se odnosile – priča nam ravnatelj ŽZJZ. Nemoguće mu je, kaže, bilo pobrojiti sve pozive, poruke, mailove koje su svu vrijeme dobivali.
- U jednom razdoblju tijekom čitavog redovnog radnog vremena na moj se mobitel javljala specijalizantica. Samo je to radila, riješila bi što je mogla, dok bi me o ostalome izvijestila pa bih se ja time pozabavio to popodne i večer. Kako je rastao broj oboljelih, tako smo i mi uključivali sve više djelatnika, da bi naposljetku gotovo svi djelatnici radili poslove vezane uz COVID. U početku epidemije nismo imali računalnu bazu za oboljele i kontakte te smo sve radili „ručno“. Djelomično olakšanje je bilo kada je Opća bolnica Dubrovnik počela s PCR testiranjem, a kasnije i zavodska Služba za mikrobiologiju, te kada je počelo testiranje brzim antigenskim testovima (BAT) – navodi sugovornik koji pamti i dodatan ogroman posao početkom cijepljenja krajem 2020. godine.
- Naš Zavod je bio zadužen za prihvat i skladištenje cjepiva, podjelu cjepiteljima u čitavoj Županiji, te za samo cijepljenje. Kako je pristizalo više cjepiva, novi izazov je bio organiziranje punktova za masovno cijepljenje putem Domova zdravlja. Od samog početka pojave bolesti, Zavod je promicao cijepljenje i mjere prevencije putem medija. Kao pozitivno istaknuo bih suradnju sa Stožerom i zdravstvenim ustanovama. Što nas još čeka po pitanju pandemije, nitko ne zna, no ne smijemo zaboraviti kako je najgora osobina ovog virusa njegova nepredvidivost, tako da na sve valja biti spreman – ističe dr. Lakić i zahvaljuje na potpori sugrađanima, ponosan ne samo na djelatnike epidemiologije i mikrobiologije koji su podnijeli najveći teret, već i na djelatnike drugih Službi koji im svesrdno pomažu, kao i vanjskim suradnicima.
Psihičke posljedice
A kako su se dvije godine života u pandemijskom okruženju straha od nepoznatog i raznoraznih teorija zavjere odrazila na mentalno zdravlje sugrađana? Klinički psiholog mr. sc. Josip Lopižić ne usuđuje se tvrditi da je glavni uzrok naših nevolja samo pandemija.
- Ako vam netko problem poveže s pandemijom, naravno da ćete tom smjeru tražiti posljedice, no moja je teza da je mentalno zdravlje općenito ugroženo brojnim okolnostima koje nas pritišću i na koje kao ljudska bića ne možemo dobro i kvalitetno odgovoriti, nemamo kapaciteta. U svakoj traumatičnoj situaciji bilježimo porast depresivnosti i anksioznosti, te posttraumatskih stanja. Pokazao se u ovom razdoblju porast obiteljskog i cyber nasilja, Ljudi su depresivniji, slabije raspoloženi ili im raspoloženje oscilira. I onda vam nakon vala pandemije dođu još i vijesti o ratu u Ukrajini, što kod svih nas s ratnim iskustvom dovodi do reaktivacije trauma. Često čujem ljude kako govore 'Ne mogu gledati na TV te scene stradanja, ne mogu slušati retoriku agresora koja toliko podsjeća na 1991.' Kad se sve ovo aktivira, jasno je da će posljedice na mentalno zdravlje biti više nego ozbiljne – smatra mr.sc. Lopižić.
Naglašava važnost sustava i toga da zajednica olakša pojedincima, skupinama, osobiti ranjivima, nošenje s traumama i krizama koje nas okružuju i koje sigurno slijede. No, boji se da se u tom smjeru nedovoljno čini i da je krajnje vrijeme sustavno promišljati o zaštiti mentalnoga zdravlja.
Mediji nametnuli agendu
Zanimalo nas je i kako stojimo s medijskim izvještavanjem o koroni. Pročelnik Odjela za komunikologiju Sveučilišta u Dubrovniku prof.dr.sc. Mato Brautović smatra kako su sadržaji vezani uz pandemiju od prve pojave koronavirusa te njihova količina dobrim dijelom posljedica djelovanja mainstream medija:
- Oni su nametnuli temu na način da je covid-19 postao relevantna i dominantna u javnom prostoru. Istraživanje riječkih kolega pokazalo je da je korona u početku činila 60 posto svih medijskih sadržaja. Slično, građani su u prvim mjesecima pandemije bili fokusirani na vijesti o covidu-19, a sve u nastojanju normaliziranja situacije i povratka na staro. Osobno mislim da su mediji u smislu pandemije polovično odigrali svoju ulogu. Primjerice, pomogli su građanima da shvate rizike od bolesti i podučili ih mjerama zaštite i nužnosti cijepljenja. No, bilo je i prenošenja dezinformacija koje su lagano mijenjale povjerenje javnosti prema političkim i zdravstvenim akterima, a u korist dezinformatora kojima je krajnji cilj bio upravo da njihovi narativi završe u mainstream medijima i time dosegnu najveći broj ljudi – navodi dr. Brautović i otkriva kako istraživanja pokazuju da su većinu sadržaja društvenih medija o covid-19 činile poveznice na sadržaje:
- Iz toga možemo protumačiti kako je uloga medija bila značajnija nego im se pripisuje, a da je uloga društvenih medija i mreža bila manja nego što to mediji i dio znanstvene javnosti ističu. - zaključuje sugovornik.
Zamjenik dubrovačko-neretvanskog župana i šef Županijskog stožera Civilne zaštite Joško Cebalo kaže kako su otpočetka dali maksimum napora kako si sugrađanima olakšali život i ublažili posljedice pandemije na zdravlje i normalan život.
- Osobno sam dva puta prebolio koronavirus, bez dodatnih poteškoća. Zatvoreni u svojim domovima, radite online i razmišljate o virusu koji nas je sve natjerao da, barem na trenutak, usporimo. Promišljate i o mogućim posljedicama pandemije na grane gospodarstva koje su u Županiji najvažnije poput turizma, ugostiteljstva i zračnog prometa, a najteže su pogođene u kratkom roku. To nam je bilo u fokusu pozornosti, a uz to i najmlađi koji su uskraćeni za izuzetno važan dio odrastanja baš kao i naši mladi, a tu su i stariji i bolesni... - naglašava Cebalo kojemu je, dodaje, jasno da ukupan utjecaj pandemije još nije u potpunosti jasan i da priča o koronavirusu, unatoč boljim brojkama, još nije završena.