Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku, poznati dubrovački poduzetnik Maro Hajdarhodžić (63) pravomoćno je oslobođen optužbe da je počinio kazneno djelo oštećenja kulturno-povijesne baštine Dubrovnika. Kao pravna osoba, optužbe i odgovornosti je oslobođena i tvrtka ”Mea Culpa” u kojoj je prvooptuženi kao direktor počinio navedeno kazneno djelo. Nakon presude Općinskog suda u Dubrovniku koji je rujna 2022. optužene oslobodio krivnje, na presudu se žalilo dubrovačko Općinsko državno odvjetništvo koje je svojom optužnicom za Hajdarhodžića tražilo izricanje kazne od šest mjeseci zatvora, odnosno uvjetnu kaznu s rokom kušnje od godinu dana, a za trgovačko društvo ”Mea Culpa” novčanu kaznu u visini od 25 tisuća kuna (odnosno 3.318 eura). Inače, Kaznenim zakonom RH, za oštećenje kulturne baštine je predviđena vremenska kazna do tri godine zatvora.
Podsjetimo, optužnicom se renomirani ugostitelj teretio da je tijekom razdoblja od siječnja do rujna 2016. u staroj gradskoj jezgri Dubrovnika, kao direktor ”Mea Culpe” na objektu Peskarije kao dijelu zaštićene kulturno-povijesne cjeline, izveo radove kojima je oštetio kulturnu baštinu, iako je znao da je to zabranjeno. Dubrovačko je Općinsko odvjetništvo optužnica temeljilo na rješenju i zapisniku o očevidu Konzervatorskog odjela u Dubrovniku te zapisnicima o ispitivanju, a Hajdarhodžića su teretili da je izvedenim radovima južno krilo stare Ribarnice prenamjenio iz prostora za prodaju ribe u skladište svog restorana ”Lokanda” te postavio masivni klimatizacijski sustav, a da je iza ograde kojom je Ribarnica željeznom ogradom zatvorena prema okolnom prostoru postavio pregradu od neprozirnog stakla, izradio novu ”dimnjačku kapu” i izvan Ribarnice postavio novi natkriveni prostor šanka, te je tim radovima došlo do oštećenja kulturnog dobra.
Tijekom prvostupanjskog postupka tadašnja je pročelnica Žana Baća izjavila da su ”kolege odrađivale posao i ona im je kao pročelnica vjerovala”, Mario Batistić je ustvrdio kako je klima-uređaj pažljivo zamijenjen na način da su ”tiple bušili u pregradni zid od siporeksa koji nema povijesnu vrijednost”, dok je Antun Baće potvrdio kako je lipnja 2016. s kolegicom Zehrom Laznibat obavio očevid u Ribarnici te naložio obustavu radova koji su, što je utvrdio rujna iste godine, ipak nastavljeni, ali su klime uklonjene 2019-20. godine radovima koje je izveo Sanitat, dok je ”Mea Culpa” 2020. dimnjak prepravila i dovela u prihvatljivo stanje. No, sud je zaključio kako nitko od ispitanih svjedoka nije potvrdio da je optuženik postavio pregradu od neprozirnog stakla niti se to moglo zaključiti iz priloženih ili u raspravi izvedenih materijalnih dokaza.
ODO Dubrovnik je žalbom tvrdio kako je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenice jer Žani Baća kao svjedokinji nije predočio njezine prethodne iskaze dane tijekom istraživanja u Odvjetništvu. Ipak, Županijski sud u Sisku je ustvrdio kako se ”radi o svjedokinji po čuvenju koja nije osobnim zapažanjem utvrđivala činjenično stanje, nego samo na temelju onoga što su joj njezini djelatnici naveli te stoga iskaz svjedokinje nije bio od utjecaja na pravilno utvrđivanje odlučnih činjenica u postupku i donošenje pravilne presude”. Drugostupanjski sud je razmatrajući žalbene navode utvrdio da, iako su u ponašanju optuženika ostvarena obilježja kaznenog djela koje im je stavljeno na teret (i to u dijelu činjeničnog opisa za izgrađenu ”kapu” dimnjaka i natkriveni šank kao radni prostor) da se radi o beznačajnom djelu u odnosu na nastalu posljedicu i krivnju optuženika. Stoga su oslobođeni optužbe jer do značajnog fizičkog oštećenja nije došlo i šteta je naknadno sanirana, a kulturno dobro vizualno i estetski nije bitno promijenjeno te se stoga u ovom slučaju smatra da je riječ o beznačajnom djelu.
Inače, optužni ugostitelj je na sudu izjavio kako Ribarnica nije u najmu njegove tvrtke nego ”Sanitata” koji je vjerojatno i zatamnio stakla. Ustvrdio je kako je do 2016. tu, uz suglasnost Sanitata, držao klima-uređaje koji su uvijek bili montažni, a recimo i to da su svjedoci potvrdili da materijalne štete - nema!
Može se zaključiti kako su to indirektno potvrdili i djelatnici dubrovačkog Konzervatorskog odjela jer su donijeli rješenje o obustavi radova, ali ne i o povratu u prijašnje stanje. Sud je zaključio i da nije smanjena vrijednost ili upotrebljivost objekta te kako nema izravne ili neizravna namjere uništenja, a samo eventualno narušavanje vizure grada ne predstavlja i oštećenje stvari. Također, sud je utvrdio kako nije dokazano ni da postavljeni klimatizacijski sustav narušava vizure gradske luke jer je postavljen u unutrašnjosti južnog dijela ribarnice te je ”vizualno nedostupan okolnom prostoru” a nije utvrđeno ni to da je optuženi Hajdarhodžić postavio neprozirnu staklenu pregradu kao ni da je taj prostor prenamijenjen, kako je Odvjetništvo tvrdilo u činjeničnom opisu optužnice.
Valja reći kako pravomoćna presuda predstavlja i veliki uspjeh dubrovačkih odvjetnika Ane Birimiša kao izabrane braniteljice Hajdarhodžića i Juraja Maguda koji je po službenoj dužnosti bio postavljen za pravnog zastupnika ”Mea Culpe”. Vijeće Županijskog suda u Sisku pod predsjedanjem sutkinje Melite Avelić zaključilo je kako je, suprotno žalbi dubrovačkog Općinskog državnog odvjetništva, prvostupanjski dubrovački Općinski sud pravilno utvrdio činjenice, da je pobijana presuda u dostatnoj mjeri jasna i razumljivo obrazložena te da su brižljivo analizirani svi provedeni dokazi koje je Vijeće drugostupanjskog suda stoga i prihvatilo, odnosno potvrdilo.