Saslušanje bivšeg glavnog specijalnog tužitelja Crne Gore Milivoja Katnića zbog osnovane sumnje u kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva na području Cavtata tijekom 1992. godine ponovno je otvorilo bolnu temu agresije na krajnji jug Hrvatske tijekom koje je Katnić bio pomoćnik zapovjednika za pravne poslove u komandi JNA u Cavtatu.
Kroz ‘koridor za doček’
Bivši logoraš zloglasnog logora Morinj, Cavtaćanin Metodije Prkačin živi je svjedok Katnićeve ratne uloge. Metodija je rat zatekao u tehničkom odjelu hotela Croatia, dvaput sudjeluje u grupi koja vodi prve pregovore na Grudi, a jednom kod aerodroma. Sjeća se ulaska pripadnika JNA s tri transportera, kao i toga da je na prvom bio cavtatski zet, potpukovnik Ljubo Knežević. Prkačin ističe da je sigurno bila prednost što je tu bio on ali njegov postupak nije bio prema Ženevskoj konvenciji. Jer, izabrao je četiri mlađe osobe te koristeći ih kao živi štit, pustio da idu ispred svakog transportera dok se kretao naprijed. Ljude su istjerali iz kuća, a narod ostavili da leži pored puta s rukama iza glave. Ubrzo su on i sin Leo uhićeni i odvedeni u Morinj. Tamo je prošao ritualno udaranje kroz “koridor za doček”. Saslušavao ih je mornarički časnik i sve pitao za kog’ su glasali, iz koje su jedinice te bez obzira na odgovor, uz ime i prezime pisao HDZ, ‘ZeNGa’. Nakon dva mjeseca, uoči razmjene, posjetio ih je Slobodan Lang i savjetovao da se prijave za povratak u Cavtat:
-Nisam znao zašto, ali sam prihvatio i dovedeni smo u Cavtatom gdje je bila strahovlada uz rampe na ulicama. Kad su nas doveli, skinute su i Cavtat je malo odahnuo jer su se uhvatili nas koji smo se trebali svaki dan javljati u policiju, katkad više puta dnevno ili jednom u tri dana. A kad dođeš, izudaraju te. Jednog siječanjskog jutra 1992. pred kuću na Mećajcu dolazi kampanjola, izlaze dvojica i bez pozdrava me samo grabe ispod ruke, uvode u kampanjolu i odvode u Komandu mesta, hotel Makedoniju. Tamo sam čekao pod stražom, a onda je iz ureda izašao vozač hotela Albatrosa Ivo Piplica kao da je zaliven kantom krvi, tako krvav da mu od krvi ne razaznaješ oči, usta, nos niti išta! Znam da ga je premlatio Katnić jer po ulasku nikog nije bilo u uredu. Sve je krvavo, odvode ga, a susjedi Ivo i Miho Sturica čekaju ali ne znam gdje su ih odveli. Ulazim u kancelariju u kojoj je sam poručnik Katnić. Reče mi:
- Metodije, glavu ću ti smrskati k’o zmiji! A ja njemu:- Možete! Nemam namjeru, niti s čime braniti se! Gdje ću je staviti?!- rekoh mu otresito, boli me briga, bit će što bude. Ali, nastavio je razgovarati u podnošljivom tonu i tražio da se prijavim na popis za brod Crvenog križa te već ujutro pođem u Dubrovnik donijeti svoju lovačku pušku! Ali, polagao sam Konvenciju i znao što to znači: htjeli su prekinuti liniju Crvenog križa Dubrovnik-Cavtat i trebali da se pojavi oružje koje ne smije biti u objektu Crvenog križa, inače gubi zaštićeni status. Rekao sam da ću učiniti sve što je rekao, ali ću pušku donijeti iz Dubrovnika samo ako dobijem potvrdu da je mogu ponijeti, ali je poručnik uzvratio da žena i sinovi ostaju kao taoci sve dok se ne vratim!
Gospodar života i smrti
Odlazim Tomi Šarabi u Mjesnu zajednicu i kažem da mu je Katnić poručio da me stavi prvog na spisak za sutra i da će on odobriti dozvolu. Popis se na oglasnoj tabli postavljao u 17 sati, ali nema mene! Polazak broda iz Cavtata je u podne, kad eto opet kampanjole Vojne policije, grabe me i bez dozvole uvode na brod. Po dolasku u Gruž neki bježe od mene: došao iz logora i ne zamjeram im, strah ih je. Idem u Villa Palmu i dobivam potvrdu kako oružje ne smije na brod i šaljem je u Cavtat ali se ne vraćam. U mesnici pod voltom kod Radeljevića kupujem komad svinjskog karea da ukućani imaju što jesti. Preko prijatelja sam organizirao da mi obitelj preko Trebinja i Stoca prebaci u Split: uspio ih je prošvercati, a najteže im je bilo ući u Metković. Da nisu nazvali dubrovačku Policijsku upravu, ne bi ih pustili!
Prkačin se prisjetio i prvog susreta sa šefom KOS-a:- Po povratku iz logora u Cavtat pozvao me susjed da mu napravim antenu jer ne može gledati TV. Uzeo sam torbu s alatom i putem vidio Katnića koji je išao putem k meni i susjedi koja je išla desetak metara iza mene. Katnić je zaustavlja i pita gdje je kuća njegovog prijatelja koji ga je zamolio da mu je pogleda i ona mu je pokazala. Navodni se prijatelj zvao Bartul Barišić koji je, inače, bio zapovjednik naših minobacača. Zabio sam se u žbunje da vidim što slijedi, a on je koracima odmjerio kuću po dužini i širini, nešto gledao i bilježio da bi za dva-tri dana došli kamioni i sve iz kuće odvezli! Pokušali su je zapaliti ali nije imalo što gorjeti! Samo je parket nagorio- priča Metodije te ističe:- Katnić je kao šef KOS-a odnosno Sigurnosno-obavještajnog sektora na okupiranom području Župe i Konavala naređivao koju kuću zapaliti, koga istući...Svi su ga slušali: on je zapovijedao a oni izvršavali!
Iz crnogorskih medija
Prkačin nikad više nije susreo Katnića. Ipak, uporno je istraživao njegove postupke o čemu govori:- Mogu reći da nisam otkrio da je ikoga pretukao osim pokojnog Piplicu koji je umro prije dvije godine. Mnoge koji su bili kod njega nije ni dirnuo ali bi ih odvodila Vojna policija. Uz njegovo znanje, jer on bi im naredio! A tamo je dočekivao jedan Saša iz Herceg Novog, prijeratni svjetski kriminalac i on bi ih degenjao. Prije nego na strani JNA počelo rasulo, Katnić se povukao iz Cavtata a Saša je raspoređen na Vodostan te je poginuo kod tunela. No, mi tamo nismo imali dometa i mislim da su ga oni likvidirali.
Sve to Prkačin je 50 minuta pričao 2011. u Podgorici na međunarodnoj konferenciji “Rat za Dubrovnik, 30 godina poslije”. Misli da je Katnić sad u nemilosti i da mu žele sve iskopati i što više natovariti jer je bio pod zaštitom Mila Đukanovića koji ga je postavio za specijalnog državnog tužitelja. Nakon Katnićeva uhićenja 23. svibnja je sucu istrage dubrovačkog Županijskog suda na zamolbu Ministarstva pravde Crne Gore za međunarodnom pravnom pomoći svjedočio o svemu:- Možda griješim, ali mislim da je mnogima cilj preko Katnića doći do Đukanovića.
Najpošteniji način
Kad razmišlja o tragičnim danima agresije na krajnji jug Hrvatske, ističe:- Dogodilo se ono što nikom normalnom nije drago! Kad sam bio u logoru za njih sam bio ustaša, a nisam niti imam veze s ustašama! Ali, batine sam primao i maltretiran sam kao ustaša! Pucano je na mene kao na ustašu i sve to skupa je nešto grozno da nisam znao ni gdje se nalazim ni zašto sam kriv? Ni danas sebe ni za što ne optužujem jer sam na najbezbolniji i najpošteniji način odradio što se moglo odraditi ono što je stavljeno pred mene.
Nakon Katnićeva uhićenja u Cavtat je došao crnogorski novinar i uz brojne upite tražio da kaže što mu je najteže palo u ratu... Sjetio se tad kako je prošao logor i zarobljavanje, da je mater kupio u komadima jer su je isjekli (zaklali), da su mu oba sina bila teško ranjena kao i on, ali je bez premišljanja rekao:
- Najteže mi je bilo kad su počele padati granate jer su sve drugo posljedice toga. Dotad sam očekivao da će neka sijeda glava reći ”Stanite, što radite? Jeste li ludi?” Ali te sijede glave nije bilo ili joj nitko nije dozvolio da reče gdje treba. To mi je najteže palo...
Katnić za našeg sugovornika ponavlja da “ništa od njegovih iskaza nije istinito”:
- Komanda mjesta je nadležna za socijalni i društveni život građana Cavtatae, da organizira školu, zdravstvo, proizvodnju osnovnih životnih namirnica, za uspostavljanje pokidanih električnih instalacija, izdavanje propusnica stanovništvu, povratak raseljenih lica i slično.