Dubrovačka politička scena od ovog tjedna je postala bogatija za još jednu osobu, takmaca za položaj dubrovačko-neretvanskog župana. Kao da sudionika utrke na svibanjskim lokalnim izborima nema dovoljno, svoju je kandidaturu za župana najavio dubrovački poduzetnik i ugostitelj Maro Hajdarhodžić.
Što je presudilo da iz poduzetničkih voda uplovi u one političke, ovaj svima znani ugostitelj kaže:
- Razlog je gust! Prekrasno je raspolagat' s parama poreznih obveznika na način da te nitko ne pita, niti te opterećuje time – kaže Hajdarhodžić kojem je okidač za kandidaturu na čelno mjesto najjužnije hrvatske županije bio najnovija donacija Županije županijskom Zavodu za hitnu medicinu. U startu pojašnjava kako nije problem u donaciji jer 'treba pomoći zdravstvu u ovom trenutku, ali ne možeš govoriti da Županija pomaže'.
- Taj lijepo uređeni gospodin u odijelu kaže 'evo mi kupujemo sanitetska vozila'. Alo, ne poklanja Županija, nije gospon Dobroslavić zajedno sa zaposlenicima u Županiji odvojio 20 posto od svoje plaće pa skupio novce, nego je iz jedne korpice od nekog dijela županije uzeo te novce i kupio vozila – pojašnjava Maro što mu je zasmetalo pa poziva:
- Nek žitelji županije jave što su dobili od Županije!? Što smo svi mi 'profitirali'? Grad ima neke programe, naslijeđene ili osmišljene, svejedno, nije važno. A što je Županija napravila u zadnjih 12 godina otkad je dotični gospodin župan? Centar za gospodarenje otpadom, koji je kamen smutnje – smatra ovaj ugostitelj.
Podsjetimo, Hajdarhodžićev objekt na Peskariji dulje je vrijeme punio novinske stupce. Nakon zaustavljanja radova od Konzervatorskog odjela, montažnu konstrukciju postavljenu na dijelu Peskarije za koji koncesiju plaća Županijskoj lučkoj upravi, morao je ukloniti. Jesu li događaji na Peskariji jedan od razloga kandidature?
- Apsolutno. Nećemo se lagat'. Peskarija stoji jer je veliki vođa moj dragi prijatelj,,naravno govorim o županu, jer svi drugi su tek mali pijunčići na šahovskoj ploči, odlučio da će on to zaustaviti – kaže pa spominje kako je njegova tvrtka 'Mea Culpa' od 2003. kada je potpisan ugovor o koncesiji na pomorskom dobru do danas uplatila skoro milijun eura koncesijske naknade.
Vraćamo se na politiku pa pitamo tko ga podržava, hoće li mu biti problem skupiti dovoljan broj potpisa potpore sugrađana za kandidaturu?
- U ovom momentu sam krenuo samoinicijativno. Imam pozive od nekih stranaka, imam puno poruka od poznanika, prijatelja, ljudi za koje nisam račun'o da će se javit' ali su rekli 'to, Maro'. Računam da nimalo neće biti problem skupiti potpise niti ujediniti neke stranke koje misle da sam u pravu, a mislim da ih je dosta. Osim HDZ-a – kaže Hajdarhodžić, ali i iskreno dodaje:
- Ovo je grlom u jagode. Puklo je u meni, prelomilo se i krenuo sam s ovim. Nisam se pripremao ni imao neki plan, ali jednostavno reko sam 'dosta više, idemo se borit'.
Kod kandidature morat će pred birače s razrađenim programom i planom djelovanja. Budući da je tek prelomio za kandidaturu, plan bi, pitamo, tek trebao uslijediti.
- Program će imati Lastovo kao broj jedan. Ljuti me slaba prometna povezanost tog otoka, ljeti dva puta tjedno. To je naš otok, jest 60 milja od Dubrovnika ali to nije razlog da ne bude povezan s našom županijom. Koliko puta dnevno vozi autobus Dubrovnik – Slano? Zamislite da vozi tek dva puta tjedno?! Samo u jedan dan što sam najavio kandidaturu, dobio sam 100 poziva od ljudi koji su mi govorili da primjerice u Cavtatu izgrađena riva nema građevinsku dozvolu. Da se razumijemo, prenosim ono što mi ljudi govore. To su možda Andersenove bajke, ne znam, vidjet ću – poručuje Hajdarhodžić.
Na pitanje što očekuje od političke karijere, Hajdarhodžić se nasmijao i dodao:
- Ja bih više volio vozit viljuškar u gruškoj luci u Raguža (op.a. direktor Luke Dubrovnik Željko Raguž) nego biti političar, ali eto, moram se odvažiti...
Dodaje još kako je 19 godina plovio, bio na 'kemikalcima', na jako dobrim pozicijama te kako je 2001. otvorio prvi ugostiteljski objekt jer se htio prebaciti na nešto novo.
- Evo, 2021. znači 20 godina nakon otvaranja Mea Culpe, a ta godišnjica će biti u svibnju, vrijeme je za novu promjenu. Ako ovo i ne uspije, radit ću nešto treće ali nije ni to problem. Ne moram biti župan niti je to moja velika želja. Američka priča je da za 20 godina moraš promijeniti biznis jer si u starom već napravio sve. Pa vozio ti putnike u autobusu, vozio kamion, ronio ili nešto drugo, zar je bitno? Ali zašto ne bit' 20 godina župan? Zamisli divote, 30. u mjesecu ne razmišljaš imaš li dovoljno novca za plaće zaposlenicima. Imaš, dala ti je država! Koji je gust kad razmišljaš što ćeš napravit' s milijunima. Niti si se borio niti si radio za njih. Imaš lovu na računu koju ti je netko uplatio i ti se igraš s time, nije li to divota? Za jednog poduzetnika koji je imao šest objekata i pred krizu 2009. 270 zaposlenih, poduzetnika kojeg je užasno boljela glava kako će svaki mjesec preživjet', pa uživao bi na poslu župana. Zato sam se i kandidir'o – otvoreno će Hajdarhodžić.
